O, kako su se Šibenčani, pa, dakako, i šibenski košarkaši radovali odluci Europske unije da 15. siječnja 1992. godine prizna neovisnost Lijepe naše. Na Baldekinu su brzo organizirani prijateljski susreti sa splitskim i zadarskim susjedima. No, nada u mir pokazala se ispraznom. Artiljerijskom paljbom pobunjeni Srbi su krajem veljače ponovno napali Zadar i Šibenik, pa su uoči prve sezone Prve hrvatske košarkaške lige Šibenčani izabrali Trogir kao "prisilno" mjesto domaćinstva.
U novu sezonu Baldekin je krenuo s novim imenom Zagreb Montaža (čitaj: starim prijateljem šibenske košarke Vladom Čovićem). Bivšim predsjednikom, koji je bio veliki sponzor, ali i koji nikad nije izgubio nadu da će Dražena vratiti u matični klub.
Tisuću gledatelja, među kojima su najbrojniji bili Funcuti, tiskalo se u trogirskoj dvorani na dalmatinskom derbiju šibenskih i splitskih košarkaša. Izuzetno dramatičan susret riješio je slobodnim bacanjima u zadnjim sekundama produžetka (101:99) mladog Romea Cvjetičanina kojega je ratni vihor iz Borova preselio u Šibenik.
Osim Cvjetičanina, vrijedne šibenske bodove zaslužili su još: Jurić (22), Gulin (17), Vlaić, Šarin, Popović (18), Kalpić (13), Seper, Badžim (4), Šarić (19), Maleš (8) i Slavica.
No, spomenuti vrijedan uspjeh nije dogurao Narančaste dalje od petog mjesta. U borbi za bolji plasman izgubili su sa 104:117 od momčadi Zagreba.
U sjeni srebra
Ipak, sve je tog proljeća i ljeta ostalo u sjeni srebra, koje je reprezentacija Hrvatske osvojila na Olimpijskim igrama u Barceloni. Do časnog poraza s američkim Dream Teamom treneri Petar Skansi i Aleksandar Petrović vodili su Dražena Petrovića, Vladana Alanovića, Franju Arapovića, Danka Cvjetičanina, Alana Gregova, Arijana Komazeca, Tonija Kukoča, Aramisa Naglića, Velimira Perasovića, Dina Rađu, Stojka Vrankovića i Žana Tabaka.
Njihovo slavlje bilo je, međutim, u silnom kontrastu sa zastrašujućim naslovima, koji su početkom iduće godine dominirali u hrvatskim novinama. "U Šibeniku 23 ranjena", "Ognji ispaljeni na Vodice", "Projektili na Zadar i Biograd"… Raporti o agresorskim napadima na sjevernu Dalmaciju prosto su prisilili Antu Teskeru, komesara Prve košarkaške lige, da obje četvrtfinalne utakmice Zadra i Šibenika u doigravanju za prvaka Hrvatske preseli na splitske Gripe. Šibenčani su slavili u prvom susretu (91:85), dok je prije druge utakmice izbio mali skandal. Zadrani su odbili igrati u Splitu.
– Predsjednik Tuđman je prije godinu dana kazao kako je rat završen. Zato ne vidim razloga da se utakmica sa Šibenčanima ne odigra u zadarskim Jazinama – zapanjio je mnoge svojom ne baš kontroliranom izjavom direktor Zadra Giuseppe Gjergja. Kao da on jedini nije znao što se događa u zadarskom i šibenskom zaleđu, gdje su srpski pobunjenici ignorirali sve potpisane mirovne sporazume i nazočnost UNPROFOR-a.
Povjerenik Teskera ostao je neumoljiv. Susret je registrirao 2:0 u korist Šibenčana, te su ih čekale polufinalne utakmice sa Cibonom. Bolje rečeno, susreti bez izgleda na uspjeh. Baldekin je, naime, u prvim ratnim godinama napustila gotovo cijela momčad: Žurić, Kapov, Popović, Jablan, Gulin, Kalpić, Šarić… Koliko je bilo neizbježno pomlađivanje dovoljno govori sastav, koji je visoko (96:74) pobijedio Gradinu iz Pule: Jurić (26), Kovačević, Vlaić, Šarin, Cvjetičanin (20), Buva, Klanac, Čurguz, Badžim (24), Miličević, Maleš (4), Slavica (22).
U međuvremenu je i već spomenuti Gjergja spustio loptu na zemlju.
– Govorim u ime oba kluba, oba grada. Mi želimo dobre odnose sa Šibenikom na svim razinama, ne samo košarkaškoj. Očekujemo da nam se u tome pridruže i navijači – pomirljivo i diplomatski se oglasio Gjergja.
Badžim za odluku
Gjergjina izjava nije, međutim, smanjila šibensku motivaciju za idući susret sa Zadranima na Baldekinu. Domaćin je slavio s uvjerljivih 96:80, predvođen sjajnim Živkom Badžimom (31).
"Od 26. minute Badžim je odlučio preuzeti odgovornost oko konačnog pobjednika. U tome su ga u stopu pratili Cvjetičanin i Maleš", pisalo je, među inim, u "Slobodnoj Dalmaciji".
Kao veliki sportaš reagirao je Zadranin Petar Popović, izjavivši: Čestitam Šibenčanima na zasluženoj pobjedi. Domaćin nas je potpuno nadigrao.
U tim trenucima malo je tko mogao i zamisliti tragediju, koja je prodrmala ne samo Lijepu našu već i cijeli košarkaški svijet. U prometnoj nesreći na cesti Nürnberg – München smrtno je stradao Dražen Petrović.
Oproštaj s legendarnim Šibenčaninom na zagrebačkom Mirogoju bio je silno ganutljiv. Nitko, pa ni predsjednik Franjo Tuđman nije skrivao suze. Majka Biserka očajnički je zaridala, kad je klapa "Bonaca" zapjevala "Šibeniče, pismo stara".
Sezona 1993./94. nije se u šibenskoj košarci bitno razlikovala od prethodnih. Neprijateljski topovi nisu utihnuli, pa se Zadar odlučio na "nemoguću varijantu". Zadrani su odlučili biti "domaćin" Šibenčanima na Baldekinu! Pred 2000 gledatelja "gosti" su slavili sa 104:95.
"Za privlačnost utakmice najzaslužniji je bio mladi Miro Jurić. S parketa je izravno poručio izborniku Gjergji da zaslužuje mjesto u reprezentaciji", stajalo je u izvješću na stranicama "Slobodne". Osim Jurića (38) do pobjede su Šibenčane prosto nosili Toomer (22), Vlaić, Šarin (3), Miličević, Buva, Klanac (2), Badžim (5), Maleš (17), Slavica (17).
Toomer se 'smanjio'
– Toomera su njegovi menadžeri najavljivali kao dvometraša, ali je, očito, da se u letu od New Yorka do Hrvatske "smanjio" na 195 centimetara – tako je poluozbiljno Miro Jurić komentirao dolazak prvog američkog košarkaša Kennyja Toomera na Baldekin.
Završetak sezone obilježen je sjećanjem na prvu godišnjicu smrti Dražena Petrovića. U Krešimirov grad nisu stigli samo najbolji hrvatski košarkaši, već i brojni pjevači. U "Noći šibenske košarke", kako je nazvana cijela manifestacija, zapjevali su i Tereza Kesovija, i Doris Dragović, i Gibonni… Prvi put je javno izvedena pjesma, posvećena Draženu "Život leti kapetane". Kao posebni izaslanik predsjednika Franje Tuđmana pojavio se Vinko Nikolić, šibenski pjesnik i domoljub. U utakmici Šibenik – Hrvatska domaćina su pojačali neki bivši šibenski igrači, ali i Zadranin Alan Gregov. Samo radi utakmice iz Atene je, primjerice, doletio šibenski košarkaški internacionalac Franko Nakić. I tko zna tko bi pobijedio u toj utakmici da se u reprezentativnom dresu nije "prikazao" čudesni Toni Kukoč!?
Vrijedi, stoga, spomenuti temeljne podatke utakmice.
ŠIBENKA – HRVATSKA 74:88 (34:36)
Dvorana na Baldekinu, Gledatelja 2500. Suci: Danko Radić i Zoran Grbac (Goran Urukalo).
ŠIBENKA: Vlaić, Gregov (12), Žurić (2), Šarin (7), Šarić (16), Jablan (4),
Klanac (5), Nakić (13), Badžim (10), Slavica (6), Buva, Borčić.
HRVATSKA: J. Vranković (8), Marić (4), Mršić (2), Kukoč (21), Alanović (11), Šarlija (2), Tabak (12), Marcelić (5), Kapov (2), Popović (2), Kelečević, Kovačić (20).
Obećanje čelnih ljudi Hrvatskog košarkaškog saveza da će šibenska utakmica u spomen na Dražena postati tradicionalna nije, nažalost, održano.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....