StoryEditorOCM
KošarkaBLAGO S BALDEKINA

Toni Nakić napunit će tek dvadesetu, a već je proglašen najboljim šibenskim sportašem u 2018.; Na njega je bacio oko i trener Cibone, a pod paskom je najpoznatijeg menadžera s ovih prostora

12. veljače 2019. - 19:37

Puno je razloga za razgovor s nadarenim košarkašem GKK Šibenika Tonijem Nakićem. Najaktualniji je onaj da je momak, koji će početkom lipnja napuniti 20 godina, prije točno tjedan dana proglašen najboljim sportašem grada Šibenika za 2018. godinu.

– Hvala svima u klubu, od mojih suigrača do trenera. Bez njih sigurno ne bi bilo ni ovog priznanja. Naravno, posebna zahvala mojoj obitelji koja mi je najveća potpora. Čast mi je biti najbolji sportaš u sportskom gradu kao što je Šibenik. Ova nagrada bit će mi samo vjetar u leđa za daljnji rad – govorio je Nakić s pozornice šibenskog kazališta gdje je održana svečanost proglašenja naj-sportaša Krešimirova grada.
 

Nekoliko dana kasnije, Nakić je isto razmišljao.
– Sve što sam kazao u teatru, stoji i dalje. Takve nagrade i aplauz koji smo dobili dokaz su da se rezultat i rad cijene. Meni je to najbitnije i svakako motivacija za predan rad i u budućnosti – počeo je naš razgovor 203 centimetra visoki igrač GKK Šibenika.
 

Da se radi o finom, pristojno odgojenom mladiću, kojeg uspjeh nije "prebacio", kako to voli kazati izbornik "vatrenih" Zlatko Dalić, govori i podatak da je na prvom treningu nakon proglašenja najboljim sportašem svoje suigrače i trenere počastio kolačima. Nije zaboravio ni radnike iz dvorane na Baldekinu s kojima dnevno provede i nekoliko sati...
– Ha, red je donijeti da se i ekipa malo počasti. Znate, dolazim iz timskog sporta gdje individualne nagrade proizlaze iz rezultata cijele momčadi. Čujte, nitko neće razgovarati i razmišljati o pojedincima iz ekipe koja je na zadnjem mjestu na tablici.

Nismo bili uigrani

Nagradu za najboljeg šibenskog sportaša zaslužili ste za prošlu godinu. Jednim dijelom, ona je plod nastupa za reprezentaciju Hrvatske na Europskom prvenstvu za U-20 selekciju, na kojem ste osvojili srebrnu medalju. No, i više od toga, ona je plod vaših zapaženih igara u narančastom dresu. A GKK Šibeniku je puno bolje išlo u prvoj polovici 2018., nego u prvom dijelu tekuće sezone.

– Najprije, želio bih reći da smo lanjske sezone igrali objektivno iznad svojih mogućnosti i da smo ostvarili bolji rezultat nego je bilo planirano. Sjećate se kako je tadašnji trener Anzulović stalno govorio o borbi za opstanak. Međutim, jako brzo smo ušli u pozitivan niz. Vjerojatno je bila prekretnica ona "luda" utakmica na Baldekinu sa Škrljevom. Lani smo sami sebe rasteretili i protivnicima stvorili strahopoštovanje. Ove sezone nam se dogodila obrnuta situacija. Izgubili smo nekoliko utakmica u egalu. Primjerice, od Osijeka ili Cibone. Da smo dobili neku od tih utakmica, tko zna kako bi se sezona odvijala. Čujte, nije isto igrati kada imate omjer 3:0 ili 1:3. Osjeća se pritisak, zašto tajiti. Izgubili smo od Hermesa na zadnjoj lopti... Ta utakmica nam je prošla kroz glavu i na gostovanju u Gorici. Na sreću, uspjeli smo iščupati važnu pobjedu. Također, nismo bili ni dovoljno uigrani. Treba znati da je Junaković bio dugo s reprezentacijom, da nam se Poščić priključio nekoliko dana prije prve utakmice...
 

Za drugi dio sezone, GKK Šibenik je redizajnirao momčad. Otišli su već spomenuti Junaković i Poščić, a došli Slavica, Mileković i Korać. Je li proljetni Šibenik bolji od jesenskog?
– Iskreno, sada mi se čini bolji nego u prvom dijelu sezone. Osjeti se to i na treningu, ali i utakmicama. Igramo brže, s pojačanim intenzitetom. Novi igrači donijeli su agresivnost, "guranje" na motiv... Kao da smo sada svi željni dokazivanja.

Bit će gusto

Primarni cilj "narančastih" je što brže osigurati opstanak.
– Vjerujem da ćemo izbjeći uvijek neugodne kvalifikacije za ostanak, odnosno tu pretposljednju poziciju na tablici. Osobno, nisam u strahu od ispadanja. Ali, liga je takva da je vrlo mala razlika između zone play-offa i zone ispadanja. Bit će gusto u borbi za te pozicije, jedna pobjeda vas može lansirati prema gore ili spustiti prema dnu.
 

Gotovo svi pratitelji košarke govore kako bi u ovoj momčadi Šibenika Toni Nakić morao preuzeti više odgovornosti, naročito u situaciji kada više nema Junakovića, igrača koji stalno voli biti "na lopti".
I ja na svakom koraku čujem te komentare. Ali, ja nisam tip igrača koji će se "naguravati" i tražiti loptu, već težim timskoj igri. Uostalom, možda je jedan od razloga naših lošijih rezultata u prvom dijelu sezone što se inzistiralo na individualnoj statistici. Također, treba uzeti u obzir i da sam do sada bio jedan od najmlađih u ekipi. Sada moram "utuviti" u glavu da sam jedan od nositelja i da moram rješavati utakmice.
 

Nije tajna kako je Nakić jedan od najvrjednijih eksponata u Šibenikovu izlogu. Da interesa za Nakića ne manjka, govori i (polu)ozbiljna rečenica trenera Cibone Ivana Velića, koji je nakon nedavne utakmice na Baldekinu dobacio mladom igraču: "Vidimo se u rujnu u Zagrebu"...
Prije svega, treba znati da imam ugovor sa Šibenikom do kraja ove i još dvije sezone. Jasno da mi laska činjenica što mi trener kluba poput Cibone na indirektan način daje do znanja da želi da dođem. Budući da imam ugovor, svatko tko me želi mora se prvo dogovoriti s klubom, pa tek onda mene nešto pitati. Također, imam i svoga zastupnika. Meni je samo cilj napredovati i igrati što više. Hoće li to biti Šibenik, Cibona ili neki drugi klub odlučit ćemo ja i roditelji, klub, agent... Trenutačno sam 100 posto fokusiran na Šibenik i to je najzdravije razmišljanje. Sve spekulacije o eventualnom transferu mogu mi odvratiti pozornost od treniranja. Naime, trenutačno sam u vrlo osjetljivoj fazi. Jedna greška moju karijeru mogla bi odvesti u krivom smjeru. Nema smisla da idem u klub na višoj razini i da tamo sjedim na klupi. A svjedoci smo niza takvih slučajeva, te se mladi igrači nakon dvije-tri godine u takvim klubovima vraćaju u niže rangove kako bi "oživjeli" karijeru.

Igram glavom

Vezani ste višegodišnjim ugovorom za GKK Šibenik. Dakle, u vašem slučaju ne bi se trebale dogoditi neugodne situacije za klub, kao što je to bilo s Badžimom i Radovčićem koji su otišli s Baldekina bez lipe odštete?
– To se u mome slučaju sigurno neće dogoditi! Ne bih to ni dopustio klubu koji me je izgradio i isprofilirao kao igrača.
 

Spomenuli ste svog agenta. Naime, o vašoj karijeri brine Miodrag Miško Ražnatović, čovjek koji u svojoj agenciji BeoBasket ima niz svjetski poznatih košarkaškim imena.
Kada vas zastupa jedan takav čovjek to je svojevrsni osigurač da vam se u karijeri ne bi trebao dogoditi krivi korak. Ili, ako vam se dogodi, dobro je da postoji netko tko će vas vratiti na pravi put. Znate, to vam je kao kad idete kod liječnika. Logično je da ćete izabrati najboljeg – tako sam i ja izabrao Ražnatovića. Inače, njegovi predstavnici u Hrvatskoj zapazili su me na juniorskom final fouru u Zagrebu, na kojem smo izgubili od Cedevite. Službeno sam potpisao za njegovu agenciju nakon turnira u Barceloni, na kojem sam bio s Cedevitom.
 

Hrvatski igrači koje Ražnatović ima "u takujinu", poput Šarića, Žižića, ili Zubca, vrlo brzo su završili u NBA ligi. S druge strane, neki velikani, poput Spanoulisa, karijeru su izgradili u Euroligi. Kakav je Nakićev put?
– Ha, ja sam više tip koji preferira razvoj "korak po korak". Uostalom, više sam europski stil igrača koji igra glavom, nego što se oslanja na fizičku snagu i atleticizam. Inače, volim "studirati" košarku. Teško da bih mogao odigrati ijednu utakmicu bez pravog skautinga. Ponavljam, atletski nisam dominantan, pa onda "glavom" moram to nivelirati.

Zašto broj 23?

Niste odgovorili konkretno, ali dade se naslutiti kako ste skloniji budućnosti u Euroligi, nego u NBA ligi. Premda, broj 23 na vašem dresu sugerira drugačije?
– Do tog broja došlo je sasvim slučajno. Prije sam uvijek nosio "devetku", sve dok jednom u juniorima nije došla nova garnitura dresova u kojoj nije bilo broja 9. Zato je bio 23, pa sam ga uzeo. Kasnije, kada sam prešao u seniore, broj 9 je bio rezerviran za kapetana Bašića, tako da je meni ostao broj 23. Dakle, nema to veze ni s Michaelom Jordanom ili LeBron Jamesom.
 

Uostalom, vas su zbog stasa i svestranosti voljeli uspoređivati s Kukočem.
– Uf, silno gode takve usporedbe. Istina je da mogu pokrivati pozicije od "dvice" do "četvorke". No, iskreno, najbolje se osjećam na "trojci" ili klasičnom krilu – zaključio je Nakić.

08. studeni 2024 12:24