Otužna, nesportska i politička priča krije se iza sjednice Predsjedništva Košarkaškog saveza Jugoslavije, kad je 10. travnja 1983. godine donesena odluka o oduzimanju titule prvaka momčadi Šibenke.
Naslova, koji je zaslužen sjajnim igrama te sezone na parketima širom bivše države. Priča je otužna jer je Šibenku u tom trenutku predvodio Dražen Petrović, najbolji mladi europski košarkaš, dok je na Baldekinu već stasala nova skupina talenata, koji su se iste godini okitili naslovom juniorskog prvaka Jugoslavije.
Zašto potenciramo epitet "nesportska"!? Pa, zato što ni u jednom sportu nikad nije poništena neka utakmica zbog sumnje u lošu sudačku procjenu. Usporedbe radi, cijeli je svijet, osim suca te utakmice, vidio čuvenu Maradoninu ruku kod postizanja pogotka na Svjetskom nogometnom prvenstvu, ali susret svejedno nije ponovljen.
O političkom značaju sramotne sportske odluke govori podatak da je ondašnji predsjednik KSJ (i istodobno član Predsjedništva SFRJ) Makedonac Vasil Tupurkovski dijelio medalje Šibenčanima uz komentar "Titula je stigla u pravi grad, u pravi klub", a samo 16 sati kasnije mrtvo hladno glasao za oduzimanje titule momčadi s Baldekina. Finalna utakmica doigravanja za prvaka Šibenka – Bosna (83:82) završila je tako da je zagrebački sudac Ilija Matijević dosudio dva slobodna bacanja u posljednjoj sekundi susreta, a onda mlađahni Dražen Petrović mrtvo hladno dvaput zanjihao mrežicu za konačni uspjeh svoje momčadi. Prva sumnja u prljavu, nesportsku i političku igru javila se nepunih 6 sati po završetku susreta.
- Javio mi je moj punac Jere (op.p. riječ je o Jeri Burazinu, čuvenom funkcionaru Hajduka) da su gostionici "Javor" u Podstrani zajedno sjede čelnici sarajevske Bosne i jedan poznati splitski košarkaški djelatnik (op.p. o pokojnicima nikad loše!), te u telefonskom kontaktu s Beogradom traže načina kako poništiti utakmicu i odrediti termin odigravanja nove - kazivao nam je odmjereni Branko Macura, košarkaš Šibenke (i Jugoplastike) u trenutku kad je oko njega sve "pucalo" od šibenskog slavlja zbog osvojene titule.
Zlokobne ćakule
Većina šibenskih košarkaških djelatnika mislila je kako je riječ samo o neprovjerenim ćakulama i nagađanjima, no dan poslije oko podne pioniru šibenske košarke Tomislavu Zoriću stigla je telefonski teško probavljiva vijest "kako je utakmica poništena".
- Vi ste obični kriminalci i lopovi, a ne sportski djelatnici – reagirao je Tome, ponesen žestokim dalmatinskim temperamentom, te zbog toga "zaradio" kaznu doživotne zabrane rada u košarkaškom sportu.
Dvadesetak godina poslije, drugi sudac utakmice Šibenka – Bosna, Beograđanin Rade Petrović, iskreno je priznao Stipi Braliću, aktualnom izborniku hrvatske ženske košarkaške reprezentacije kako mu nije bilo nimalo lako u tim trenucima.
- Silno sam se mučio ne samo kao sudac i košarkaški djelatnik, već i kao čovjek. Znao sam da nema ni u jednom aktu uporišta za poništenje susreta, ali su me gotovo prisilili da napišem obrazloženje odluke Predsjedništva KSJ – iskreno je priznao Petrović.
Je li bio Matijević u pravu, kad je svirao dva slobodna bacanja, nije lako procijeniti, no autor ovih redaka koji je utakmicu prenosio za ondašnji Radio Zagreb, može sa sigurnošću potvrditi kako je ondašnji kapetan Bosne Žarko Varajić napao svog suigrača Sabita Hadžića riječima "Što ti bi da napraviš faul!?" Sva trojica (Varajić, Hadžić, Petrović) sudionika tog više famoznog nego spornog trenutka su se već preselili na drugi svijet, pa ne mogu svjedočiti našoj tezi. Žalbu na konačan ishod utakmice Sarajlije su, istina, najavili netom je završena u službenom zapisniku.
- Tu žalbu možete napisati na led, pa staviti na sunce!, tako je reagirao delegat susreta, također pokojni Beograđanin Aleksandar Oberknežević. Smatrao je da žalba nema nikakvog uporišta u sudačkoj procjeni i zbivanjima na utakmici uopće - sjeća se Milan Jakšić Bimbo, koji je u tom trenutku bio profesionalac u šibenskom košarkaškom prvoligašu. A košarkaško-politički "mudraci" nisu donijeli samo odluku da se utakmica poništi, već da se nova odigra na neutralnom parketu u Novom Sadu.
- Neka drugi rade što ih je volja, ali ja ne putujem u Novi Sad. I nikom ne vraćam svoju medalju, zasluženu pogocima i znojem na parketu – reagirao je Dražen Petrović.
Ništa drugačije nije razmišljalo ni vodstvo kluba na čelu s ondašnjim predsjednikom Mirkom Miljkovićem, a ni čelnici grada Šibenika.
- Presudan je bio stav gradonačelnika Dane Seksa koji je bio jednako zaljubljen u rodni grad i šibensku košarku. Ni njemu nije bilo ni na kraj pameti da se putuje u glavni grad Vojvodine – sjeća se Jere Slavica, ondašnji predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik i kasniji istaknuti član menadžmenta ACI-ja. A ono, što je slijedilo malo je tko očekivao.
Vodstvo grada i kluba odlučili su se da na trgu između katedrale sv. Jakova i gradske vijećnice proslave titulu, koja je već bila (nepravedno) oteta! Košarkaši Šibenke, predvođeni trenerom Vladom Đurovićem pojavili su se na balkonu Gradske vijećnice, dok im je na trgu oduševljeno klicalo gotovo deset tisuća građana.
Besramne medalje
Nisu se tiskali samo mladi navijači. Stigli su stari šibenski težaci s prepoznatljivim narančastim kapama, dok su vremešne Šibenke dijelile fritule okupljenom mnoštvu. Kakva bi to bila nesvakidašnja dalmatinska fešta da se ponos zbog osvojene, pa potom otete titule nije miješao s tipičnom šibenskom zajebancijom, temeljenoj na zaista zgodnoj igri riječi. "Hoćemo Seksa, hoćemo Seksa…!" vikalo je okupljeno mnoštvo ne ciljajući na zadovoljavanje seksualnih potreba, već da se na balkonu pojavi i Dane Sekso, čelni čovjek grada.
Košarkaši Šibenke slijedili su Dražena, nisu otputovali u Novi Sad, pa je Bosna postala prvak. Onaj isti Vasil Tupurkovski bez ikakvog srama podijelio im medalje za pobjedu bez borbe u praznoj dvorani. Repovi utakmice vukli su se još mjesecima, pa i godinama. Predsjedništvo KSJ je sudbinu Šibenke vezalo za budućnost zagrebačkog suca Matijevića tako da ga je kaznilo doživotnom zabranom suđenja. Na Skupštini KSJ Matijevića je, vjerovali ili ne, žestoko branio ondašnji njegov kolega s Ekonomskog fakulteta u Beogradu, danas istaknuti politički komentator Žarko Puhovski. Na istoj skupštini se, ne kao novinar, već ondašnji predsjednik (odavno utihnulog) KS Dalmacije, na vodstvo KSJ žestoko oborio autor ovih redaka, no sve je bilo uzalud.
- Bato, u svemu si u pravu, ali ne smem da te podržim – kazao nam je onomad dvostruki kolega, predsjednik KS Vojvodine i novinar novosadskog "Dnevnika" Jovan Tanurdžić. Priča o (nepravedno) otetoj tituli Šibenčanima nije izblijedila ni četiri desetljeća poslije. Kad su Joško Skoblar, Nikica Cukrov i autor ovih redaka ne tako davno bili pozvani na jednu srpsku televiziju "kao svjedoci onog vremena", dočekalo nas je i pitanje:
- Pa, kako je, bre, vama Šibenčanima trebao samo jedan dan da se dogovorite za proslavu već otete titule prvaka!?
Čekao ih je muški, šibenski odgovor:
- Pa, trebao nam je i samo jedan dan da se u Rujanskom ratu 1991. godine dogovorimo kako bi potjerali ratnog zločinca Ratka Mladića sa Šibenskog mosta!
