Slučaj je htio da se izlazak „Šibenskog“ datumski točno poklopio sa 37. obljetnicom osvajanja titule prvaka košarkaša Šibenke, te s rođendanom Šibenskih funcuta, koji su se organizirali dan poslije ili 10. travnja 1983. Kao jasan odgovor sramnom otimanju šibenske titule, osvojene na parketu. Prvom znaku srpskog hegemonizma na sportskim terenima u bivšoj državi. O famoznim slobodnim bacanjima Dražena Petrovića u zadnjoj sekundi utakmice Šibenka - Bosna (83:2) znaju pričati i vrapci na krovu. Kao i sramotnoj odluci Predsjedništva KSJ da se, bez ikakvog utemeljenja u sportskim propozicijama, susret poništi, pa ponovi u Novom Sadu. Zato smo se u ovom tekstu odlučili otkriti pikanterije vezane za taj nezaboravni sportski događaj.
Da svi srpski košarkaški djelatnici nisu mislili isto, doznali smo desetak dana prije famozne utakmice, kad nas je poslije polufinalne utakmice Šibenik - Crvena zvezda, na diskretan razgovor pozvao trener beogradske momčadi, pokojni Ranko Žeravica. S kratkom i jasnom porukom:
- Šibenka je, po meni, uvjerljivo najbolja momčad, ali čuvajte se onih, koji vam nešto spremaju!
Okupljanje navijača
Okupljanje navijača (i ne samo navijača) bilo je onda neizbježno u legendarnom restoranu „Uzorita“. Neviđenoj psihozi prije utakmice Šibenka - Bosna gotovo je podlegao i zagrebački Šibenčanin Aleksandar Petrović, onda igrač Cibone.
- Ne znam može li moj brat Dražen izdržati sve ono, čime je opterećen sa svih strana ovih dana. Nije riječ samo o koncentraciji na utakmici. Znate li da ga, uoči završne utakmice doigravanja, na nekorektan način, svojim ponudama opterećuje velik broj najboljih klubova. Posebice, beogradski Partizan i sarajevska Bosna, bio je zabrinut je bio Aco.
Glasine da bi Dražen mogao na nesportski način dopustiti Sarajlijama da slave na Baldekinu posebno su pogodile prvog predsjednika Šibenke Tomislava Zorića.
- Zbog toga nisam ni gledao prvo poluvrijeme. Samo sam kao malo dijete plakao u svlačionici. Nitko sretniji od mene, kad sam shvatio da zle ćakule nisu bile istinite. Da me u tom važnom trenutku moj Dražen nije izdao, emotivno se sjeća Zorić.
A mladi se Petrović u cijelosti ponio suprotno ružnim glasinama. Nije otišao na proslavu mature ili događaj, koji imamo jednom u životu, jer je smatrao da je najvažnije pobijediti Bosnu.
Ne znamo je li postojao faul Sabita Hadžića na Draženu, poslije čega je zagrebački sudac Ilija Matijević svirao dva slobodna bacanja u dramatičnoj završnici, ali znamo da je Bosnin reprezentativac ispred nas napao Hadžića riječima ‘Što ti bi da napraviš faul!?’
Nepravedna odluka
Slavlje poslije Šibenkine pobjede, koje se s Baldekina prelilo na šibenske ulice i trgove, te restoran „Uzorita“ dovedeno je prvi put u sumnju nešto poslije ponoći. Iz Splita se javio Jere Burazin, čuveni funkcionar Hajduka i punac šibenskog kapetana Branka Macure.
- Imam informaciju da su u gostionici ‘Javor’ (op.p. ‘Šporki Ante’ u Podstrani), uz nazočnost jednog splitskog savjetnika, čelnici Bosne telefonski dogovorili s vodstvom Košarkaškog saveza Jugoslavije kombinaciju, po kojoj će sutra na izvanrednoj sjednici KSJ biti poništena utakmica, a time i oduzeta titula Šibenki, javio je šjor Jere svom zetu Branku.
Šok zbog nepravedne beogradske odluke počeo se Šibenikom širiti tek sutra oko 13 sati, kad je splitska glasina dobila i službenu potvrdu.
- Je li moguće da je Makedonac Vasil Tupurkovski, predsjednik KSJ toliko dvoličan!? Na Baldekinu je kod predaje medalja izjavio kako je ‘titula došla u pravi klub, u pravi grad’,a onda samo dvadesetak sati poslije mrtvo hladno odustao od svog stava, pitali su se u nevjerici šibenski prijatelji sporta.
No, nevjerica i razočaranje su se za tren preobrazili u šibenski prkos.
- Ne znam je li itko razmišlja o igranju nove utakmice, no ja ni u ludilu ne putujem u Novi Sad. Svoju medalju, osvojenu na parketu, nikom nedam, reagirao je Dražen.
Klupsko se vodstvo odlučilo na dugotrajni žalbeni postupak, unatoč prijetnji iz Beograda da će Šibenka biti izbačena iz Prve lige.
Ako izuzmemo Domovinski rat, Šibenik ne pamti takvo jedinstvo građana i političkog vodstva. Gradski oci su za tren donijeli odluku da se proslavi (već oteta) titula prvaka!
- Prva je zamisao bila da se proslava održi u dvorani na Baldekinu, ali smo vrlo brzo shvatili da je to premali prostor, zbog neviđene atmosfere u gradu. Zato je donesena odluka da se slavlje održi na trgu ispred katedrale sv. Jakova i Gradske vijećnice. Sa šampionskim igračima na balkonu Gradske vijećnice, s narodom na prekrasnom kamenom trgu, sjeća se Jere Slavica, ondašnji predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik.
Autor ovih redaka nije nazočio tom veličanstvenom skupu. Kao zamjenik hrvatskog predstavnika Vlade Ravlića u KSJ, po dogovoru s vodstvom Šibenke, poletio je u Beograd na ‘prijateljsko sportsko uvjeravanje’.
- Što hoćete vi, Šibenčani od nas Beograđana, kad su prva pisma protiv vas poslana iz Splita i Zadra, zajednički su me matirali Nebojša Popović i dr. Radomir Šaper, čelni ljudi KSJ.
Na šibensku ljutu ranu sol je dodatno dodala informacija da je u korist Bosne glasovao i Zadranin Ivica Troskot, inače šibenski zet.
Ručak za ‘izdajice’
Da ne govorimo o brzopletoj izjavi ondašnjeg izbornika jugoslavenske reprezentacije Josipa Gjergje.
- Bosna je oštećena. Ne sudi se osobna greška u zadnjoj sekundi susreta, izjavio je Gjergja za jednu od beogradskih radio postaja.
Poslije nove sjednice Predsjedništva KSJ u Beogradu, prikrao nam se Jovan Tanurdžić, predsjednik KS Vojvodine i kolega novinar iz novosadskog lista Dnevnik.
- Nemam argumenta, kojima bi negirao tvoje izlaganje, ali ne smem da te podržim. Dogovoreno je sve suprotno, priznao nam je Tanurdžić.
Tog proljeća je sportski Šibenik osim (otete) titule košarkaškog prvaka Jugoslavije, proslavio i povratak nogometaša Šibenika u „onu“ drugu ligu.
- Ja sam ponosan na moje šibenske susjede, bolje reći na način, na koji su reagirali poslije nepravedne odluke. Kao kontrast mom Splitu, koji nije imao ni približno sličnu reakciju, iako je bilo jasno da je srpska mašinerija, predvođena sucem Dušanom Maksimovićem na utakmici Olimpija - Partizan otela Hajduku zasluženu titulu, kazivao je legendarni presjednik Hajduka Tito Kirigin za vrijeme ručka u starom hotelu Krka već spomenutom Jeri Slavici.
Godinu poslije jedan od Šibenkinih prvaka, gospodarstvenik Vlado Čović ugostio je u nekad popularnom restoranu „Bambi“ u Dubravi čelnike KSJ Nebojšu Popovića i Radomira Šaperom. U Gandijevskoj maniri. Umjesto jezikove juhe, Čović ih je častio bogatim ručkom i darovima.
- Mi smo u sportskom smislu bili uz vas, ali u odluci da vam se oduzme titula nije presudila jugoslavenska košaka, već više političke sile, nevoljko je priznao Nebojša Popović.
Osim utakmice Šibenka - Bosna, o kojoj će se pričati dok je (sportskog) svijeta i vijeka, kao najveća vrijednost sportskom Šibeniku poslije tog nesretnog događaja ostat će utemeljena udruga Šibenski funcuti. Kao eliksir ljubavi ne samo prema šibenskom sportu, već gradu Šibeniku u cjelini. Uostalom, toj ljubavi svjedočimo i ovih teških, pandemijskih dana, kad su se Funcuti organizirali na uzoran način. Stariji Šibenčani uvijek mogu računati na pomoć Jure, Igora, Nikole, Lovre, Stipe i svih drugih Funcuta, koji su se stavili na raspolaganje građanima rizične dobi glede opskrbe živežnim namirnicama.