Gotovo „preko noći“ narasle su ambicije Baldekina poslije prve uspješne prvoligaške sezone. Jednako kao i popularnost tinejdžera Dražena Petrovića. Budući košarkaški Mozart je usporedo gurao u seniorskom i kadetskom sastavu Šibenke, koji se ovjenčao naslovom prvaka Hrvatske. A kad se Narančastima pridružio šibenski zet Srećko Jarić malo je prvoligaša moglo parirati Šibenki na bekovskim pozicijama. To više što je igračka križaljka govorila i o dobrim rješenjima na krilnim (Ljubojević, Slavica, Vučica) te centarskim pozicijama (Macura, Marelja, Šarić).
Prošlosezonski prvoligaški „davljenik“ preobrazio se tako u momčad, koja je reflektirala na plasman u Kup Radivoja Korača, prestižno europsko natjecanje tog doba. Do visoke, četvrte pozicije Šibenčani su jurišali na atraktivan način. S taktičkim specijalitetom, što je zbunjivao većinu suparnika. U trenucima, dok se protivnik radovao svom pogotku, Šibenčani su već hitali u „kontru“. Na način, gdje su,, suprotno većini košarkaških recepta, letjela brza krila(Ljubojević, Slavica), pravodobno upošljavana od bekova (Slavnić, Jarić).
Dramatičan produžetak
Europsku vizu Narančasti su „ovjerili“ na impresivan način. U beogradskom „Pioniru“ pobijedili su u dramatičnom produžetku Crvenu zvezdu.
„Moka, prodano meso“, dovikivala je domaća publika svom nekadašnjem ljubimcu. Pritisnut uvredama Slavnić je krenuo u obračun sa svojim Beograđanima. Vjerojatno pogađate kako su mu u pomoć stigli i „ludi“ Šibenčani. Da nam je u tim jednako slatkim, ali i pomalo incidentnim trenucima netko kazao kako će već na ljeto Zoran Slavnić „prisilno“ napustiti Baldekin, vjerojatno bismo ga proglasili neuračunljivim. No, vodstvo je Šibenke procijenilo da Baldekin može uspješno gurati i bez Moke.
Da u nove pobjede mogu s iskusnim Jarićem i „čudom od djeteta“, kako su već mnogi nazivali Dražena Petrovića.
- Ne mogu vjerovati da više neću živjeti u Šibeniku. Ovo je moj grad, moje more – teška srca kazivao je Moka na oproštajnom ručku, na koji je, osim autora ovih redaka, stigao samo pokojni Danko Radić, sudac svjetskog glasa.
Da je Dražen zaista „čudo od djeteta“ uvjerili smo se već u jesen 1981. godine, kad je Šibenka krenula na svoju prvu američku turneju bez Dražena, koji se našao u istom zrakoplovu, ali kao član pomlađene reprezentacije Jugoslavije.
- Vidi našeg malog što je ozbiljan. Pravi se kao da nas ne pozna – (polu)ozbiljno je govorio kapetan Željko Marelja, kad se poletjelo put New Yorka.
Prvo europsko finale
Za američku turneju bilo je presudno prijateljstvo novog trenera Šibenke Faruka Kulenovića i Richarda Diggera Phelspa, trenera na američkog sveučilištu Notre Dame, na kojemu je u tom trenutku svoje umjetničko i ljudsko utočište našao slavni kipar Ivan Meštrović. Treća prvoligaška sezona Šibenke nije, međutim, zapamćena samo po američkoj turneji i plasmanu u Kup Radivoja Korača, već i po prvom europskom finalu šibenskih košarkaša.
A put do završne utakmice Kupa Radivoja Korača u Padovi nije bio nimalo lak. Za to su, među inim, trebale dvije pobjede(95:94, 104:99) u skupini nad onda jakom Acgua Fabbiom iz talijanskog Riettija, te uspjeh u izuzetno dramatičnim polufinalnim utakmicama sa Crvenom zvezdom. Teško je opisati ludilo, koje je „kraljevalo“ na Baldekinu, kad je Šibenka u uzvratu nadoknadila „minus 16“ iz prve, beogradske utakmice, te u produžetku doći do 101:83. Ludovali su svi. Od starog funcuta Davora Zafranovića do gradonačelnika Dane Seksa.
Košarkaši Šibenke nisu bili nimalo usamljeni na finalnoj utakmici u Padovi, gdje ih je čekao francuski Limoges. Stare šibenske narančaste kape dobrim su dijelom napunile dvoranu u gradu sv. Ante. No, kape su na kraju utakmice tužno spuštene.
Poslije nemale, naoko nedostižne prednosti od 15 koševa Šibenčani su neočekivano posrnuli u nastavku utakmice. Dražen Petrović je prerano ispao s pet osobnih grešaka, Jarića u završnici nije služio šut, pa smo dočekali zanimljiv komentar talijanskih košarkaških novinara.
- Loše je za europsku košarku, kad tako prosječna momčad kao što je Limoges osvaja Kup Radivoja Korača. Šibenka je bolji sastav upravo za talent Dražena Petrovića. No, trebalo ga je mijenjati, čuvati mu svježinu. Sačuvati ga od osobnih grešaka za odlučnu završnicu – palili su ionako napaljene Šibenčane talijanski novinari.
Najbolji igrač
Ciljali su, dakako, na trenera Faruka Kulenovića, koji je u tim trenucima bio tužan, kao i svi Šibenčani, ali ne i svjestan da je poraz u Padovi značio (ne)izravno i njegov odlazak s Baldekina.
- Ocijenili smo da možemo pobijediti jedino, ako suparnika spustimo ispod 90 koševa, ali u tome nismo uspjeli. Dogovor da igramo slobodno u napadu igrači su zamijenili brzopletim šutiranjem– ekspresno je Kulenović analizirao utakmicu u Padovi.
Konačan rezultat susreta Limoges – Šibenka glasio je 90:84 u korist Francuza. Šibenski dres nosili su Petrović (19), F.Žurić, Ljubojević(16), Đurić, Damjanić, Macura (23), Marelja (6), Jablan, Jarić (16), Slavica (2).
Kakvu-takvu utjehu Šibenčanima je predstavljalo proglašenje Dražena Petrovića najboljim igračem europskog finala.