Nije bilo pravnog uporišta za to, a niti je bio posebno zgodan datum (10. travnja), no jugoslavenska je košarkaška vrhuška svejedno prije točno 35 godina poništila utakmicu Šibenka-Bosna (83:82), te oduzela titulu prvaka Šibenčanima. Sjednicom je predsjedavao Makedonac Vasil Tupurkovski, neokrunjeni prvak svijeta u disciplini licemjerja. U subotu je podijelio medalje Šibenčanima, uz popratnu izjavu „Titula je došla u pravi grad i pravi klub“, a sutradan mrtav-hladan glasao za poništenje utakmice. Suprotno zdravoj pameti i sportskoj praksi, koja govori da se otkad je svijeta i vijeka nikad nije ponavljala utakmica zbog sudačke procjene.
Od tog nesportskog poteza protekli dani, mjeseci i desetljeća, ali se nije promijenio stav autora teksta. Odluka o poništenju utakmice bila je, za Šibenčane, nesretna kombinacija beogradske „kuhinje“ i hrvatskog jala. Protiv Šibenke se izjasnio i hrvatski član Predsjedništva KSJ (i šibenski zet) Ivica Troskot. Ni hrvatski se novinari nisu proslavili zaštitom Baldekina.
Žalba Bosne na utakmicu svodila se na to „da je zagrebački sudac Ilija Matijević u zadnjim trenucima dosudio nepostojeći faul Sabita Hadžića nad Draženom Petrović, koji je Šibenčanin pretvorio u pobjedonosna slobodna bacanja“. Nitko, ama baš nitko ne može tvrditi da faul (ni)je postojao, no kako su oba aktera tog sudara, i Dražen i Sabit na „drugom svijetu“, ostaju samo novinari, koji mogu posvjedočiti da je reprezentativac Bosne Žarko Varajić verbalno napao suigrača Hadžića riječima „Što ti bi da napraviš faul?“ Točnije, Sarajlije su se u prvom navratu žalile da je isteklo vrijeme, a tek poslije gurali tezu o „nepostojećem faulu“.
Ostaje, dakako, dvojba je li beogradska košarkaška vrhuška sramnom odlukom više htjela pomoći Bosni ili poniziti Šibenku!? Prva se špekulacija temeljila na tome „da Bosni treba titula kako bi Zimske olimpijske igre u Sarajevu imale popratni program u europskoj Ligi košarkaških prvaka“, što i nije bilo uvjerljivo, jer je Bosna prodala najbolje igrače te europske utakmice, umjesto u velebnoj Skenderiji, igrala u školskoj dvorani u Ilidži. Zato je realnija ova druga, koja govori o srpskoj težnji da se uništi san o europskoj Šibenki na čelu s Draženom Petrovićem, koji je najavljivao i dolazak na Baldekin svojih prijatelja Stojka Vrankovića i Vlade Divca.
A da sve nije bilo tek „crno-bijeli svijet“, uobičajeni hrvatsko-srpski rat govori i podatak da je na stranu Šibenke stao trener Crvene zvezde (i bivši izbornik) Ranko Žeravica. Prije susreta Šibenka – Bosna kazao nam je: - Šibenka je najbolja, ali svašta vam spremaju!
Predsjedništvo KSJ je pobijedilo sve, osim šibenskog ponosa. Šibenčani su prkosno proslavili već otetu titulu!