Neven Spahija jedan je od onih koji, unatoč međunarodnoj karijeri i dometima, nikad nisu prestali živjeti i disati sa sredinom u kojoj su odrasli. Neovisno o tome što su u svojoj profesionalnoj biografiji dosegnuli zvjezdani status. Nema čovjeka kojemu se bivši košarkaški izbornik i trofejni europski trener nije javio dok smo šetali ulicama Šibenika. Doduše, smiješno mu je što ga njegovi Šibenčani i dalje zovu "izborniče", makar Hrvatsku ne vodi već 14 godina. No, Neven ili "Spajk", kako ga zovu bliski prijatelji, baš zbog takvih stvari posebno gušta kad dođe u svoj rodni grad.
– To možete doživjeti samo u Šibeniku. Da nas čuje čovjek iz nekog drugog grada, rekao bi da nismo normalni – smijao se Spahija nakon što mu je jedan stari poznanik s leđa doviknuo: "Šta si se ti tako raširija!?"
Nažalost, Neven je nakon odlaska iz izraelskog Maccabija trenutačno bez posla. To je i glavni razlog njegovih, sve češćih, điravanja šibenskim kalama. No, sada se, barem, može više brinuti o gradnji kuće u Danilu, mjestu obiteljskih korijena. O posjedu u šibenskom zaleđu Spahija govori kao o "projektu koji se radi jednom u životu". Zato Neven i te kako vodi računa kako bi sve bilo pogođeno do najsitnijih detalja.
– Prije našeg intervjua bio sam u Dan'lu (Spahija, kao svi pravi Šibenčani, guta samoglasnike, op.a.). Taj moj životni projekt, kako sam ga nazvao, bliži se kraju. Tamo bi ubuduće trebali stizati svi moji prijatelji, s kojima sam godinama radio. S obzirom da sam uredio i maslinik, volim kazati da sam profesionalni trener, a amaterski maslinar! Nadam se da ćemo se do početka lipnja naći gore, na novom intervjuu – počeo je u ležernom tonu Spahija. Stručnjak koji je osvajao titule u šest različitih zemalja, a bio je i pomoćnik NBA momčadi Atlanta Hawks, kad je klub iz Georgije bio na prvom mjestu Istočne konferencije.
Kad smo se dogovarali za razgovor, kazali ste da nemate naviku ići po kafićima. No, pretpostavljam da se viđate sa svojim starim šibenskim košarkaškim prijateljima?
– Izbjegavam kafiće isključivo zbog dima cigareta, ali naravno da se nalazimo. Pratim stanje u šibenskoj košarci na dnevnoj bazi. I ne samo kad sam tu. I kad sam bio u NBA-u, i kad sam vodio Maccabi u Tel Avivu, uvijek sam znao što se u tom trenutku događa na Baldekinu. I u košarkaškom klubu, i u Školi košarke "Dražen Petrović".
Izrael je bio vaša zasad posljednja trenerska postaja. Što je zapelo u Maccabiju? Bliže ste bili play-offu Eurolige lani nego ove sezone, u kojoj se očekivao iskorak?
– Otkad sam trener nisam se susreo sa situacijom koju sam početkom sezone imao u Maccabiju. U svakom smislu. Naime, od prvih osam utakmica šest smo puta gostovali, a dvije domaće utakmice igrali smo s Realom i CSKA, dvjema ponajboljim momčadima. No, ni raspored ne bi bio toliki problem da nije bilo ozljeda trojice igrača iz petorke. Ako tome dodam sukob FIBA-e i Eurolige, zbog kojega smo pripreme odradili bez osam igrača, može se reći da sam iz Tel Aviva otišao spletom nesretnih okolnosti. Iako je teško govoriti o sebi, mislim da je to bila ishitrena odluka vodstva kluba. Nije dobar ni podatak za ostale trenere da je u Euroligi, osim mene, smijenjeno još šest kolega. Pod takvim se pritiskom ne može raditi. No, ja sam profesionalac. S klubom sam se rastao prijateljski. Često se čujem sa sportskim direktorom Nikolom Vujčićem. Želim Maccabiju da ove sezone izbori play-off Eurolige.
Hrvati u Americi
Nakon Izraela, krenuli ste put Amerike. Kod starih prijatelja u San Antonio i Milwaukee. Buckse sada vodi Mike Budenholzer s kojim ste surađivali u Atlanti?
– Svi treneri koji su sa mnom bili u Atlanti danas rade u Milwaukeeju. Bucksi su najveće osvježenje sezone, a Mikeov je "coaching staff" ponovno izabran na "All-Star" susret. Pogledao sam šest-sedam utakmica, bio sam prisutan na puno treninga, sastanaka. To je moja rutina kada idem u SAD.
Tamo je i šest naših igrača, među kojima trenutačno najbolji status ima Bojan Bogdanović, kojega ste vodili u Fenerbahčeu...
– Bojan ima kontinuitet dobrih igara, stabilnost u NBA-u. Često smo u kontaktu. Uostalom, bio sam mu trener u Fenerbahčeu. Bojan igra možda i najbolju košarku u životu, a to je bitno jer mu je ovo, kako Amerikanci kažu, "contract year". Istječe mu ugovor i sada se bori za novi, lukrativniji. Iskreno želim da ga dobije. A nadam se da će dobre igre prenijeti i u play-off.
Dario Šarić?
– Nije se u početku dobro snašao u Minnesoti. Međutim, nekad adaptacija traje malo dulje. Sad mu je promjena kluba već "sjela". Svaki put kad je u zadnje vrijeme dobio šansu u petorci, Dario ju je iskoristio. U početku sam bio skeptičan. Mislio sam kako mu je najbolje da promijeni klub. No, ako nastavi s dobrim igrama, sigurno će zadržati mjesto u petorci Minnesote.
Zubac i Žižić imaju solidnu minutažu, igraju sve bolje, za razliku od Bendera i Hezonje?
– Prva dvojica su na pravom putu. Za njih radi vrijeme. No, zabrinut sam za sudbinu Bendera i Hezonje. Nadam se da će uskoro dobiti pravu priliku. Ako ne u New Yorku i Phoenixu, onda negdje drugdje.
Trener Barcelone Svetislav Pešić nedavno je šokirao izjavom "kako se u NBA-u ne igra ozbiljna košarka"!?
– Iako imam veliku dozu respekta prema Pešiću, ni jedan posto se ne slažem s njim! NBA je najbolji košarkaški proizvod na svijetu. Tamo se igra vrlo zahtjevna košarka u taktičkom smislu. A obranu kakvu mi igramo u Europi, teško je primijeniti u NBA-u. Prvo, u Americi je najveća koncentracija talenata i atleta. Drugo, u NBA-u postoji pravilo o obrambene "tri sekunde", kojeg u Europi nema, ali se nadam da će jednom biti uvedeno. Ono zabranjuje "sidrenje" u reketu, pa je superstarovima automatski lakše doći do koša. Uostalom, ove ćemo godine na Svjetskom prvenstvu u Kini najbolje vidjeti jesu li Amerikanci s izbornikom Greggom Popovichem ozbiljni ili nisu.
Koliko se u NBA-u pedantno i predano radi, govori i "playbook", koji ste imali u Atlanti. U njemu je bilo zapisano sto varijanti napada!?
– Ja sam jedan od rijetkih koji je imao priliku raditi u vrhu europske košarke i u NBA-u. Zato mi nije čudno da netko tko nije radio "preko bare" ima drukčiji dojam o tamošnjem sustavu rada. U NBA-u se radi jako puno, ali na jedan drukčiji način. Kad je jedan moj prijatelj prvi put došao na NBA utakmicu, kazao mi je: "Uživo je, ipak, drukčije. Televizija laže brzinu!"
Idealan izbornik
Kakvo je vaše mišljenje o prvim neeuropskim trenerima u NBA-u, Igoru Kokoškovu i Davidu Blattu?
– Gledajte, Kokoškov je, neovisno o podrijetlu, američki trener. On u Europi nije vodio nijedan klub. Sloveniju je preuzeo kao već etablirani pomoćni trener u NBA-u i osvojio Europsko prvenstvo. Radi se o sjajnom čovjeku i treneru. Nakon dvadeset godina rada u NBA-u zasluženo je postao head coach. Blatt je, pak, Amerikanac, s iskustvom u Europi. No, on ima taj njihov "mindset", sklop razmišljanja. Amerika će dati priliku svakome tko je zasluži. Uvijek sam govorio da će Europljanin jednog dana sigurno preuzeti NBA klub, ali da će i taj trener doći iz NBA sustava. To se obistinilo.
Znam da je bolna, ali i neizbježna priča o našoj reprezentaciji. Srozali smo se do neprepoznatljivosti. Posebice zadnjih godinu dana. Promijenila su se tri izbornika, četrdesetak igrača u jednom ciklusu, a ostali smo bez Svjetskog prvenstva. Samim time i bez Olimpijade...
– Moram priznati da mi je malo i krivo što sam bio jedan od rijetkih koji su o situaciji u Savezu i reprezentaciji govorili otvoreno. To su bile konstruktivne, argumentirane, ne zlonamjerne kritike, jer ljudima u HKS-u želim samo dobro. No, veliko je pitanje kako dalje. Premala smo država da bismo imali dvije reprezentacije. Imamo šest igrača u NBA-u i nekoliko njih u Euroligi, na koje ne računamo. S bazom koju imamo, te košarkaše ne možemo nadomjestiti. Jedan od naših glavnih problema je što smo prestali proizvoditi igrače srednje klase, za tu "međustepenicu", Euroligu.
Već je smjena Ace Petrovića, prema vašemu mišljenju, bila nepotrebna?
– Više puta sam ponovio da je Aco idealan izbornik. Teško je naći bolju osobu za to mjesto, iz jednostavnog razloga što on više nema ambicija za vođenje kluba. Aco je više puta u svojoj karijeri dokazao da se fenomenalno snalazi u tim akcijama na kratke staze. Trebalo je više strpljenja s njim. S tim da bih mu ja bio pridodao dva mlađa trenera, koji bi učili uz njega.
Često se zaziva stručni savjet u kojemu bi sjedili ljudi poput vas, Repeše, Perasovića, Novosela, Pavličevića...
– Jedno od obećanja nove ekipe koja je preuzela Savez bilo je da će vratiti košarku košarkašima. Kao da su prije košarku vodili vaterpolisti! Govorili su da više neće biti podjela, a ispostavilo se suprotno. To je jedna od stvari koje im najviše zamjeram. Nisu okupili ljude koji imaju uspjehe, iskustvo, znanje. Svi treneri koji su s hrvatskom reprezentacijom ili klubovima osvajali medalje i trofeje i danas su, hvala bogu, živi. Nikome ne bi pala kapa s glave da se barem nekoga od njih upitalo za mišljenje. Inače, ako se u međuvremenu pravilnik HKS-a nije mijenjao, ja nisam ni kvalificiran da budem član Stručnog savjeta. Razlog: ne radim u hrvatskom klubu. To je pravilo redikulozno! Ono se mora mijenjati. Ne zbog mene, nego zbog zdrave logike.
Nije sve u novcu, ali...
Kako stvoriti playmakera? To je pitanje koje često postavljamo. Je li rješenje u pravilu koje imaju Izraelci, da dva domaća igrača moraju uvijek biti u petorci?
– Ne. U sportu mogu proći samo najkvalitetniji. Čim vi stvarate pravila zbog nekoga, u tom trenutku limitirate kvalitetu. Kod proizvodnje "playa" postoji samo jedno načelo: čovjek koji vodi klub mora dati podršku treneru. Treba imati više strpljenja, hrabrosti. To je Mirko Novosel davno učinio s Acom Petrovićem. Zbog njega je možda izgubio dva prvenstva, ali je kasnije dobio vrhunskog igrača, reprezentativca. Poslije Zorana Planinića i Roka Ukića mi nismo izbacili razigravača. A, vjerujte, da sam ja ostao trener Cibone, Martin Junaković bi danas bio standardni reprezentativni "play". Nažalost, njega smo se sjetili jako kasno. Zato što su, eto, trebali igrati Amerikanci ili neki igrači pred zalaskom karijere. Nije se gledalo "širu sliku". Svi su razmišljali po principu "daj sad i odmah"!
Kakvo je vaše mišljenje o ABA ligi? U njoj je od naših klubova konkurentna jedino Cedevita, a ni oni ne mogu do Eurolige kraj Zvezde i Budućnosti!?
– Nije sve u novcu! Često je presudan taj, kako Amerikanci kažu, "know how". Cibona i Zadar vjerojatno imaju veći budžet od FMP-a, ali su Srbi, ipak, ispred njih. Budžet puno znači, no on nije presudan. Mi, očito, zaostajemo za njima kad je u pitanju "know how".
Drugi klubovi, poput Šibenika, praktički, ni ne mogu iz hrvatske lige. A jedino Baldekin i Split daju prostor i minutažu mladima...
– O Splitu ne mogu govoriti jer nisam "unutra", ali kad govorimo o "mom" Šibeniku, problem je, ipak, budžet. S Baldekina svake sezone odlaze najtalentiraniji igrači, a na taj način ne možete stvoriti momčad koja će otići stepenicu više.
Je li onda rješenje izlazak iz Regionalne lige, kako neki predlažu? Ono što su napravili Litavci, koji su se povukli iz zajedničkog natjecanja s Rusima kako bi osnažili domaću, nacionalnu ligu?
– U životu vas boljim može napraviti samo netko tko je bolji od vas. Prema tome, mislim da to ne bi bio dobar potez. Mi smo premali da bismo se zadržavali u granicama hrvatske lige. Treba bolje organizirati klubove, sustav. Problem je i sudbina trenera u Hrvatskoj. Kako ćete proizvesti igrača ako nemate trenera? To je osnova svega.
Za kraj, vratimo se vašoj sudbini. Je li cilj Nevena Spahije povratak u NBA ili čekate ponudu nekog euroligaša?
– Mi treneri ne odlučujemo o sebi. Moja je želja povratak u NBA. Hoće li se to i dogoditi, teško je predvidjeti. Tamo možete otići tek kad se neko mjesto isprazni. No, pretpostavljam da će i u Europi biti promjena. Neka će se vrata jamačno otvoriti. U međuvremenu ću pratiti što se zbiva na košarkaškom tržištu.
AMERIČKA ISKUSTVA Tko rano rani, kasni!
Nerijetko znate kazati da "Amerika rano ustaje"?
– Da, Amerikanci rano ustaju i rano idu spavati. Ispričat ću vam kroz jednu anegdotu kako to tamo izgleda. Kada sam postao asistent u Atlanta Hawksima, prije prvog dana na poslu pitao sam coacha Budenholzera kad trebam doći u ured. Rekao mi je kako je sastanak u 10 sati, ali da dođem kad želim. Da se ne trebam time opterećivati jer sezona počinje za nekoliko mjeseci. Kako bih Amerikancima dokazao da mi Europljani imamo dobre radne navike, došao sam dva sata ranije, u osam. Kad sam stigao, svi su već bili tamo i nešto radili. Samo je jedan trener došao poslije mene – ispričao nam je kroz smijeh Spahija.
LOŠA ISKUSTVA S REPREZENTACIJOM Vrijeme prašta Lamonici
Hrvatska je u novijoj povijesti imala malo zapaženih rezultata, pa se nerijetko vraćamo na EP u Srbiji i Crnoj Gori. Ta je epizoda mogla biti sjajna da se protiv Španjolske u Beogradu nije "dogodio" talijanski sudac Lamonica. Nakon te utakmice rekli ste da više nikad nećete sudjelovati u natjecanjima pod ingerencijom FIBA-e, ali niste mogli izbjeći tog Talijana u Euroligi!?
– Mislim da sam, prema mojoj slobodnoj procjeni, nakon toga dobio 80 posto utakmica u kojima mi je sudio Lamonica. Ne zato što je on meni nešto vraćao, nego su se tako karte posložile. Znate da o Beogradu nikad nisam htio puno govoriti. Svi znamo kako je to prvenstvo završilo. A što se tiče izjave o FIBA-i, poklopilo se da poslije toga, zaista, nikad nisam sudjelovao u njihovim natjecanjima. No, više ne stojim pri toj odluci. Vrijeme je učinilo svoje – kaže Spahija.