Duga je i čvrsta ta drniška košarkaška loza. Spomenut ćemo samo njezine najpoznatije izdanke - Stojka Vrankovića, Mihovila Nakića ili Veljka Petranovića... Ta loza pupa i dalje. Jedan od onih koji bi mogli nastaviti kročiti stazama svojih slavnih prethodnika je i 16-godišnji Juraj Pleadin, trenutačni član Šibenke i kadetske reprezentacije Hrvatske:
- Da, čuo sam za sve te igrače. Nažalost, premlad sam, pa ih nisam mogao gledati uživo. Vidio sam nešto od njihovih vještina na internetu. Lijep je to poticaj da se iz tako maloga grada kao što je Drniš može vinuti do najvećih uspjeha u košarci i uspjeti u onome čime se bavite i onim što volite. Činjenica je da Drniš ima dobru školu košarke, koja godinama niže lijepe rezultate. Jasno, volio bih krenuti stopama svojih sugrađana i košarkaških velikana - počeo je naš razgovor nadareni branič Šibenke.
Košarkaški gen Juraj nije trebao tražiti, jer ga je imao u vlastitom domu. Naime, i njegov otac Grgo volio je basket.
- Ah, on se košarkom bavio više rekreativno, najviše bi bacio na basket na Podvornici, gdje se nekada igralo skoro danonoćno. Nažalost, danas se zaigra tek ljeti. Ipak, otac se više uhvatio fakulteta i gitare. On je jako dobar glazbenik, koji i danas ima gaže sa svojim bendom - otkriva nam Pleadin.
Kod Jurja nije bilo dileme - košarkaška lopta ili gitara?
- Kako da ne! Bilo je, itekako. I ja sam glazbeno potkovan. Završio sam šest razreda glazbene škole. Međutim, košarka je ipak bila veća ljubav. No, još uvijek znam onako prosvirati, čisto da ne zaboravim - veli mladi košarkaš “narančastih”.
Spomenuo je Juraj kako drniška škola košarke dobro radi. Baš je njegova generacija (Goreta, Pekas, Bukarica, Milovac...) napravila povijesni uspjeh i drniškom DOŠK-u donijela brončanu medalju na Prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete. Uz to, mladi Drnišani su bili i prvaci Dalmacije, što nije baš za baciti u konkurenciji Splita, Zadra, Šibenke...:
- Istina, bio je to veliki uspjeh za mali Drniš. Još me prolaze trnci kada se sjetim veličanstvenog dočeka u gradu nakon što smo uzeli medalju na Final fouru u Đakovu. I gore smo imali fantastičnu podršku naših navijača. Imao sam dojam da nas je gledao cijeli grad. Možda smo u polufinalu sa Zadrom malo i pali pod tim pritiskom. Ipak, sutradan smo skupili snage i “tukli” Cedevitu za osvajanje brončane medalje. Doista smo bili prava klapa i velika zasluga ide našem treneru koji nas je pustio da igramo svoju igru, što je dalo rezultata - sjeća se Pleadin uspjeha u dresu matičnog DOŠK-a.
Međutim, brzo se rasulo po svijetu to drniško sjeme...:
- Pekas je odabrao Split, ja sam na Baldekinu, isto kao i Milovac i Lapić, koji su također na posudbi u Šibeniku - nabraja Pleadin.
A zašto je mladi Drnišanin izabrao baš Baldekin? Nije tajna kako je imao ponuda i iz drugih sredina:
- Točno je da su me zvali iz nekih klubova iz Hrvatske, ali i iz inozemstva. Međutim, odlučio sam se za Šibenik prvenstveno zbog blizine doma. Ovako sam praktički svaki vikend kući. Nadalje, u Šibeniku sam vidio pravu priliku za košarkaški razvoj. Znao sam da se na Baldekinu mladim igračima nude prave mogućnosti. Tu, na Baldekinu, omogućeno mi je da napredujem i učim. Primjerice, ove sezone imam privilegij da igram i treniram zajedno s tako iskusnim i kvalitetnim igračem kao što je Jakov Vladović. To je prava blagodat za svakog mladog igrača. Sjajno je od takvog košarkaša naučiti neki potez, pokupiti neku njegovu foru... Također, većinom svi ostali klubovi u Hrvatskoj ganjaju rezultat. Isto vrijedi i u Šibeniku, ali se ovdje kudikamo više prostora pruža mladim igračima poput mene - govori Juraj.
Da njegove riječi nisu prazna priča sugerira i statistika. Naime, šibenski mladci poput braće Ivišić, Vlaića, Živkovića i Pleadina ove sezone upisali su minute u seniorskoj košarci. Jedinstven slučaj da netko iz godišta 2003. igra u HT Premijer ligi:
- Iskreno, nisam ni ja očekivao da ću dobiti takvu šansu. Naročito nakon teške prošle godine u kojoj sam imao tešku ozljedu leđa koja me je odvojila od parketa pet mjeseci. Bio sam u krizi i igre i samopuzdanja. No, kroz kadetsku ligu sam se vratio i izborio poziv za U-16 reprezentaciju. Uslijedila su i 54 dana ljetnih priprema i “upao” sam u prvih 12 Šibenke - priča Pleadin.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
- Da vam pravo kažem, nekih konkretnijih planova za budućnost i nemam. Cilj mi je barem još jednu godinu odigrati u Šibeniku. Ako mi košarka bude dobro išla, bavit ću se njome. Istovremeno, htio bih gurati i školu. Vrlo dobar sam učenik trećeg razreda Ekonomske škole. Volio bih upisati neki fakultet ekonomskog smjera, imati i završenu školu, da imam neku sigurnost za budućnost. Znate, u sportu vas niz sitnica može izbaciti sa željenog kolosijeka. Ne daj Bože neke ozljede i možete završiti na ulici, zato mi je i škola bitna! - mudro zbori mladi košarkaš.
NBA ili Euroliga?
- Euroliga! NBA je više show, nego košarka. Euroligu puno više volim gledati. Tu se igraju bolje obrane i prava kvaliteta igrača može više doći do izražaja - odgovorio je Pleadin.
Da je zaigrat protiv Larkina
Igrački uzor?
- Baš nekog specijalnog uzora nemam, pokušavam učiti od svih boljih igrača. Ako me već pitate za neki tip igrača koje preferiram, onda su to Larkin iz Efesa i Wilbekin iz Maccabija. Zbog njih dvojice više i gledam utakmice tih dvaju klubova. A stvarno bih volio kada bih jednog dana imao prigodu zaigrati protiv takvih igrača - iskren je Pleadin.
Vama mladima u Šibenki je sezona dobro počela, ali ne baš i klubu u cjelini:
- Rekao bih da rezultati i nisu toliko loši. Činjenica je da smo bili u neugodnom razdoblju u kojem smo nanizali tri poraza. Držim da bi nam pobjeda u Zagrebu protiv Hermesa mogla dosta značiti. Što se nas mladih tiče, nama je svaka minuta u seniorskoj konkurenciji bitna za budućnost. Znam da su na isti način počinjali i Nakić i Šarić i Radovčić... da bi se kasnije isprofilirali u prave igrače koji su nositelji igre u svojim klubovima. Mislim da Šibenka treba iskoristiti ovu sezonu u tom smjeru, a što se rezultata tiče, cilj nam je uhvatiti što bolju startnu poziciju u play offu - zaključio je Pleadin.