StoryEditorOCM
KošarkaIZ PARIZA S KRITIKAMA

Bivši kapetan o igranju u Francuskoj i sunovratu reprezentacije: I Dino, i ja imamo dug jezik, ali njemu fali samokritičnosti! Nitko ovu situaciju ne smije prihvaćati kao normalnu, normalno je da se svađamo!

10. ožujka 2019. - 21:13

Nakon odrađenoga treninga, iz Pariza nam se javio Roko Leni Ukić. U „grad ljubavi“ ove sezone se preselio s cijelom obitelji. Ukić u Francuskoj nastupa za Levallois.

- Gledajte, u Cedeviti se prije početka sezone iz korijena sve promijenilo. Došao je strani trener s idejom da dovede osam stranaca. Nisam se vidio u tom projektu, a, očito, nije bilo ni mjesta za mene. Nisam htio biti zamjena igraču kome to ne bih trebao biti. Pogotovo ne u trideset petoj godini. Ponuda iz Levalloisa je stigla ekspresno. Opcija igranja u Parizu me je zaintrigirala. To je ambiciozan klub, koji će dogodine uložiti dodatna sredstva kako bi se vratili u Eurocup. Francuska je liga kvalitetna, vrlo izjednačena. Iz nje izlazi najveći broj NBA igrača. O njezinoj kvaliteti govori i to da su se Francuzi bez problema kvalificirali na Svjetsko prvenstvo, igrajući samo s košarkašima iz te lige.

Ukić je zadovoljan u novom klubu. Drugi je asistent lige, a prvi strijelac kluba, što mu je donijelo nastup na francuskom „All-star“ susretu…

- Francuska je četvrta zemlja u kojoj sam zaigrao na „All-star“ utakmici. Igram stvarno dobro. Imam vrhunske brojke. U prosjeku više od 13 poena i šest asistencija po utakmici.

U Francuskoj je vrlo malo naših igrača. Roko i Šibenčanin Miro Bilan su usamljeni…

- S Mirom se često viđam. Tamo uopće nema puno igrača iz naše regije. To govori o načinu na koji se igra. U fizičkom smislu liga je vrlo zahtjevna.

Rijetko se tko može pohvaliti karijerom koju je Ukić „složio“. Klubovima za koje je igrao, gradovima u kojima je živio. Barcelona, Rim, Toronto, Milwaukee, Istanbul, Atena i sada Pariz…

- Najljepše je bilo u Ateni, no u principu je najbolje tamo gdje dobro igraš! Tada ti pašu i ljudi, i vrijeme, i hrana… Dvije godine sam proveo u Panathinaikosu i jednu u AEK-u. S PAO-om sam osvojio četiri domaća trofeja protiv najljućeg rivala Olympiacosa. I to u one dvije godine kad su oni dvaput bili prvaci Europe! Susrete s njima ću pamtiti cijeli život. Igrao sam pred dvadeset tisuća ljudi i imao vrlo bitnu ulogu u osvajanju trofeja. Imao sam važne lopte u svojim rukama, a čuvao sam „vječnog“ Vassilisa Spanoulisa.

Neki u Hrvatskoj, međutim, ne cijene dovoljno Rokova postignuća. Odrekli su ga se prije vremena.

- Pa, imate i plastičnije primjere od moga. Ni karijere Ante Tomića i Nikole Vujčića nisu priznate na pravi način, zbog nastupa u reprezentaciji. U Hrvatskoj se karijere sportaša, prije svega, mjere prema reprezentativnom učinku. Naši nogometaši ne bi sada bili toliko popularni da se nije dogodila Rusija. I to svi moramo prihvatiti. Meni nije problem kad tako razmišlja navijački puk. Problem je kad tako razmišljaju i ljudi na rukovodećim pozicijama u Košarkaškom savezu. Oni koji kreiraju košarkašku sliku i svakodnevicu.

I ozlijeđen sam igrao

Dino Rađa nedavno je prozvao Ukića „da se nije žrtvovao“. Čovjeka koji je i na posljednjem Eurobasketu igrao nedovoljno zaliječen. A to mu nije bilo prvi put.

- O Dinu Rađi, kao bivšem suigraču i čovjeku, imam sjajno mišljenje i ne pada mi na pamet da ga vrijeđam. On, međutim, zna posezati za ishitrenim izjavama. Dino je rekao da imam dug jezik. I to stoji. Često i ja znam reći što treba i što ne treba. Činjenica je i da nam nisam donio medalju. No, činjenica je i to da sam se, kao malo tko, žrtvovao za reprezentaciju. Najviše sam štete nanio sebi, igrajući u jako lošem tjelesnom stanju i na taj način davao krivu sliku o svojim sposobnostima. Rijetko sam u reprezentaciji bio optimalnom stanju. I zadnje Europsko prvenstvo sam igrao s rupturama, za koje nisam ni znao da ih imam.

Rađa je na indirektan način neprijateljima proglasio Roka, Nevena Spahiju, Acu Petrovića

- Neven, Aco ili Pavličević su ljudi koji nemaju ni jedan drugi interes osim da bude dobro ili bolje. Ne znam zašto čelne ljude HKS-a svaka kritika tako pogađa, pogotovo u trenutku kad postoji konsenzus da se dogodio neuspjeh.

Jedan od glavnih problema u cijeloj situaciji oko košarke je taj što čelnici Saveza upiru prstom u sve druge kao krivce. Bez trunke samokritičnosti, poniznosti.

- Prva stvar, logično je da je došlo do prepucavanja, svađa. Pa, to se dogodi i u kući između muškarca i žene, kad se zbije nešto loše. Kada dijete dobije jedinicu u školi. To je normalno u bilo kojoj mikrosituaciji. Što bismo trebali, svi šutjeti? I reći da je dobro što se nismo plasirali u Kinu!? Nitko ovu situaciju ne smije prihvaćati kao normalnu. Druga stvar, ljudi u vrhu lanca zapovjedne odgovornosti trebali bi shvatiti da kritike nisu upućene na osobnoj razini. Kritizira ih se kao sportske djelatnike. I ja kao igrač trpim kritike kad odigram loše. Sport je egzaktna stvar. Ako je rezultat loš, bit će i prozivki. Smeta me taj nedostatak samokritičnosti.

Ne znam recept oporavka

Mnogi smatraju da Acu Petrovića nije trebalo ni skidati. Pogotovo zato jer je imao jasan plan kako proći kroz kvalifikacije za SP.

- Mi smo s Acom imali jednu fenomenalnu godinu. Nikad nije bila takva atmosfera u reprezentaciji kao 2016. godine. Igra je bila dobra. Imali smo puno mladih igrača. Šarić je imao 22 godine, Hezonja 21, na klupi je bio Arapović… Sve je imalo glavu i rep, dobru podlogu. Drugu smo godinu imali puno ozljeda i nepredviđenih situacija koje su utjecale da se ta slika malo promijeni. A to je, opet, bilo izvan Acine kontrole. Oni, međutim, njega tu više nisu vidjeli. Ta se odluka iz ove perspektive čini lošom. Rezultat je najbolji pokazatelj, bez obzira tko što mislio.

S još uvijek aktualnim izbornikom Draženom Anzulovićem Roko nije pričao o povratku u reprezentaciju.

- Ne, ni u jednom trenutku.

Roko tvrdi da je vrijeme da se reprezentacija doslovno pomladi.

- To je moje mišljenje, no ne odlučujem o tome, pa ne bih htio da se komentira kako se petljam u stvari u koje ne bi trebao. Iskreno, ne znam koji je recept oporavka. Takvo je stanje da bih morao dobro zagrebati ispod površine kako bih možda došao do određenog zaključka, odgovora.


Mogao bih igrati još pet sezona

S obzirom na to da je ušao u 35. godinu, Roku se polako bliži kraj karijere.

- Trenutačno se osjećam kao da bih mogao igrati još pet sezona! Kad dođeš pred kraj karijere, ideš iz sezone u sezonu. Osluškuješ tijelo. Promijenio sam način treniranja, a moj se zdravstveni bilten u posljednje vrijeme itekako popravio. Zato je glupo razmišljati o kraju. Zasad mi je cilj odigrati najmanje još jednu, jer će mi iduća biti dvadeseta u karijeri – poručio je Roko.

05. studeni 2024 17:21