StoryEditorOCM
KošarkaKošarkaški san

Biserka Petrović o utakmici života: "Arena bi trebala biti pet puta veća da primi sve koji žele doći"

Piše Snježana Dragojević Harapin
31. svibnja 2024. - 13:25

Zovu me sa svih strana, Arena bi trebala biti pet puta veća da primi sve koji bi htjeli doći. A ja karte nemam - kaže Biserka Petrović (82), majka košarkaške legende Dražena Petrovića, koja je zajedno sa starijim sinom Aleksandrom, košarkaškim trenerom, i unukom Markom ususret Draženovom 60. rođendanu odlučila da "spoje" Europu i Ameriku, odnosno sve klubove u kojima je Dražen igrao. Tako je nastao projekt "Memorijalna utakmica u sjećanje na Dražena Petrovića", koji će se održati u Areni Zagreb u petak, 5. rujna 2024. Uz obitelj sportaša koji je 7. lipnja 1993. poginuo u prometnoj nesreći u Njemačkoj, u organizaciju jednog od najvećih košarkaških spektakala - gdje će na specijalnoj podlozi asb glassfloor zaigrati hrvatska reprezentacija, selekcija Europe koju vodi legendarni trener Željko Obradović, NBA zvijezde, članovi Dream teama, Draženovi suigrači i brojne košarkaške ikone - uključili su se i Vlada Republike Hrvatske te Hrvatski košarkaški savez s partnerima, piše Gloria.hr

Mnoge od svjetskih košarkaških imena i VIP uzvanika koji će doći u Zagreb Biserka Petrović zna od ranije. Naime, pokojni suprug i ona bili su uz Dražena od početaka u Šibenki, kad mu je bilo samo 15 godina, preko Cibone i Real Madrida do četiri godine, koliko je igrao u NBA ligi, u klubovima Portland Trail Blazers i New Jersey Nets. A 1992. bili su i u Barceloni, gdje je s hrvatskom reprezentacijom na Olimpijskim igrama osvojio srebro.

"I naši najbolji košarkaši bit će na toj utakmici. Moramo cijeniti svoje sportaše, koji su vrlo talentirani i sposobni, premda nemaju uvjete kao Amerikanci. Ne moramo se uvijek diviti drugima, i Dražen i brojni nakon njega to su dokazali", govori, dodajući da je preko Ace i Dražena košarka postala i njen život, premda je u mladosti bila uspješna atletičarka. Kad je Dražen otišao u Ameriku, pokojni suprug i ona tamo su bili svako malo. "U Americi je vrhunski profesionalizam, bit će ti teško, osjetljiv si", govorila sam mu prije odlaska. "Mama, mi u Europi igramo jako lijepu košarku, nije me nimalo strah", rekao joj je Dražen. To je za njega bilo turbulentno razdoblje. No, i kad mu je bilo teško, govorio bi da će sve prevladati. Košarka je bila njegova najveća ljubav i to je i pokazao i kroz svoju igru kojom je otvorio put svim sjajnim igračima iz regije koji su postali velika imena u NBA ligi.

"Beskrajno mi je drago zbog toga. I ponosna sam. Michael Jordan je jednom rekao da se Dražen bez straha upustio u NBA izazov i pokazao ostalim europskim igračima kako mogu uspjeti. Ipak, bio je daleko od kuće, vrlo mlad i mi smo mu kao roditelji željeli olakšati snalaženje i boravak u profesionalnoj sredini gdje vrijede posve druga pravila. Dražena su svi voljeli, i suigrači i protivnički igrači, i to je bilo najljepše od svega", ističe Biserka Petrović, dodajući da se s Jordanom čula više puta nakon Draženove pogibije. Naime, iste je godine, nedugo nakon Draženove pogibije, ubijen njegov otac, pa su ih te tragedije još više zbližile.

Ideja za spektakl u rujnu rodila se prije nekoliko godina, a u svemu je sudjelovao i Willis Reed, košarkaš New York Knicksa i bivši generalni menadžer New Jersey Netsa. Upravo je on izvukao Dražena iz Portlanda i omogućio mu nastavak karijere u Netsima te ga uveo u Košarkašku kuću slavnih. Willis je došao i na Draženov posljednji ispraćaj u Zagreb. Biserku Petrović posebno je pogodio njegov odlazak - preminuo je lani.

"Willis je Dražena tretirao poput sina. Od prvog dana. Prepoznao je njegov talent, osobnost. S velikim se žarom uključio u pripreme za memorijalnu utakmicu, kontaktirao NBA igrače, bilo mu je važno da sve bude na najvišem nivou. Zaista je volio našeg Dražena", govori Biserka Petrović, koja vodi Zakladu Dražen Petrović, dok u Muzeju radi Acin sin, njen unuk Marko Petrović.

Žao mi je što su baš sada u tijeku radovi na obnovi Ciboninog tornja, a voljela bih da naši uzvanici koji dolaze iz cijelog svijeta posjete Draženov muzej

"Kad sam krenula u realizaciju Muzeja, napadali su me sa svih strana, da prezentiram sebe. Nikad. Meni ne treba takva prezentacija, ja sam rodila i odgojila Dražena i Acu i to nitko ne može poreći, to je moja najveća prezentacija. Ali, htjela sam da Draženova košarkaška povijest ostane zabilježena za druge mlade buduće košarkaše, da vide da se radom i upornošću može ostvariti i ono što se u početku čini nezamislivim. Mislim da sam uspjela. Pazila sam da u nečem ne pogriješim jer znam kako je Dražen živio, osjećao i želio - nikad nije želio prezentirati sebe, ni kada je nekom pomogao novčano, osobito bolesnima. Uvijek bi rekao: "Mama, to ne ide u javnost, to je dobio taj čovjek jer mu je neophodno, a ja još više jer sam pomogao i jer sam u mogućnosti pomoći." Moja vodilja je bila da sačuvam uspomenu na Dražena, na sve što je postigao, jer to vrijedi pokazati. I sačuvati. Ne samo zbog mene. Jer on nije bio samo moj. To sam shvatila odlazeći svaki dan na Mirogoj, gdje sam viđala brojne posjetitelje njegovog groba. I osjetila koliko je to gubitak i za sve njih. Zato priča o Draženu mora ići dalje.

Organizatori košarkaškog spektakla u čast Dražena Petrovića poslali su 200 pozivnica diljem svijeta, a među njima su i talijanski novinar Enrico Campana koji ga je prozvao "košarkaškim Mozartom", što je nadimak koji mu je ostao za života, ali i nakon tragične smrti, pa Clyde Drexler, umirovljeni američki profesionalni košarkaš, Draženov suigrač u Portlandu i član Dream Tima iz 1992. koji je iznimno cijenio Dražena: "Krasan čovjek, jedan od najdražih mladića koje sam ikad upoznao. Živio je za košarku, nevjerojatan radnik. Nije bilo boljeg košarkaša izvan Amerike. Bar ga ja nisam vidio. Stvarno sam ga volio. Dražen je zaista bio najveći europski košarkaš." A Shaquille O‘Neal, vlasnik četiri prstena prvaka, za Dražena bi govorio: "Iskreno, on je jedan od najboljih šutera u povijesti košarke", dok NBA zvijezda Tim Duncan i danas ponavlja: "Najbolji europski igrač u NBA-u? Dražen Petrović! On je bio čudo." Ni više od tri desetljeća nakon nesreće u kojoj je izgubio život sjećanje na košarkaškog velikana nimalo ne blijedi.

"Organizacija ovog spektakla veliki je posao, svi dajemo sve od sebe. Jedino mi je žao što su baš sada u tijeku radovi na obnovi Ciboninog tornja u čijem je prizemlju Muzej pa smo morali otkazati više od pedeset organiziranih dječjih posjeta. Voljela bih bila da ga mogu posjetiti i naši uzvanici, ali nisam sigurna hoće li to biti moguće", dodaje Biserka Petrović, koja se brine o svakom segmentu u želji da Memorijalna utakmica bude događaj za pamćenje. Sudjelovat će i u programu, uručivati nagrade košarkašima nakon bacanja trica, koje je Dražen pogađao s guštom, a za uzvanike priprema i gala večeru, dan ranije.

"Svatko ima neko pitanje, svi me žele vidjeti, podijeliti sa mnom neku priču ili sjećanje na Dražena… Davno sam spoznala koliko je važan taj osobni kontakt. A sav taj golemi posao i razgovori s ljudima, realizacija projekata, sve me to drži. Rad, rad i samo rad. Dražen jest napravio čudo, ali sve izvan terena odvijalo se preko mene. Aco je vodio reprezentaciju Brazila, sad su ga pozvali da je vodi za Olimpijske igre. I nekako, kad me netko pita kako sam preživjela tragediju i izdržala, uvijek ponavljam - uhvatite se rada. Mene je rad održao u životu i sigurna sam da je i Dražen ponosan što nisam klonula", kaže Biserka Petrović za portal Gloria.hr

24. studeni 2024 11:05