Zagrepčanin zaljubljen u Šibenik: Figurativno kiparstvo mnogima je odbojno, ali Meštrovićevi dani vratit će ga u život

Kada Šibenik doživite kao pravi kiparski grad, koji se od drugih gradova na hrvatskom Jadranu razlikuje po tomu što nema pravilnu, rimsku mrežu ulica, već je posve prirodno razbacan po okolnim brdima, i kada se sve to događa u godini kada se obilježava 140. godišnjica rođenja Ivana Meštrovića, najistaknutijeg kipara hrvatske moderne, rodom iz Otavica kod Drniša, za Andriju Gašparuša, mladog akademskog kipara, nije bilo premišljanja.

Osmislio je i pokrenuo manifestaciju Meštrovićevi dani u čast velikom umjetniku koji ga je, kaže nam, očarao još u djetinjstvu. Ali ne samo njega, već i mnoge njegove kolege i kolegice koje je okupio i uključio u zajednički projekt u sklopu kojeg će se održati kiparske izložbe, tribine, rezidencija na Tvrđavi svetog Ivana, čak i jedan koncert!

Istraživanje utjecaja

Meštrovićevi dani obilježit će tako srpanj i kolovoz u Šibeniku, Drnišu i Kninu, ali i na nekim drugim lokacijama u županiji koja, misli Andrija, ima veliki potencijal za takvu manifestaciju. Cilj je pokazati koliko je Meštrović relevantan i danas, te istražiti koliki je i kakav njegov utjecaj na mlade generacije hrvatskih kipara.

Počelo je, pomalo samozatajno, 11. srpnja u Kninu otvorenjem izložbe u Galeriji Belveder-Jug na Kninskoj tvrđavi gdje su, uz Andriju Gašparuša, svoje radove izložili i Lucija Jelić, Petar Koši, Lucijan Kujundžić, Ema Zavački te Mirna Savić. Nastavljeno je u atriju Muzeja grada Šibenika, a krajem srpnja izložba se otvara i u Drnišu, u Gradskom muzeju. Navedene kiparske snage pojačat će još i Fran Marko Vlahinić, Iva Japec i Matija Popovčić, a sve izložbe bit će otvorene do kraja kolovoza, ističe Andrija Gašparuš.

– Ovaj je projekt nastao iz nužnosti. Ja i kolege, koje sam uspio okupiti za ovu godinu, bavimo se figurativnom umjetnosti. Sve su to mladi umjetnici, diplomirali su prije nekoliko godina, a Fran Marko Vlahinić, Iva Japec i Matija Popovčić još su studenti, na drugoj su godini Akademije likovnih umjetnosti.

Ideja je, kažem, nastala iz nužde, jer mi u Hrvatskoj možemo vrlo teško izlagati. Figurativna umjetnost je postala dosta odbojna. Zato smo osjetili potrebu da stvorimo platformu na kojoj će se, na visokoj razini, moći izlagati figuracija – objašnjava Andrija Gašparuš iz Zagreba, koji u Šibeniku živi već pola godine.

Selidba iz metropole, ipak je objašnjava, privremenog karaktera i trajat će godinu dana, a povod je bio povratak njegove djevojke, liječnice, u rodni grad gdje trenutačno radi u očekivanju specijalizacije u Zagrebu.

Umjetnici okupljeni oko platforme Meštrovićevi dani tek su započeli svoj proboj na kiparskoj sceni, ali im upornosti i entuzijazma ne nedostaje. Andrija kaže kako ima puno ideja, a manifestacija bi već od sljedeće godine trebala imati i međunarodni karakter, te bi uz mlade i neafirmirane umjetnike trebala ugostiti i renomirana imena.

Prvih deset godina

Kako će se i u kojem smjeru sve razvijati predstoji vidjeti, no Andrija ističe kako ovo nije utrka na kratke staze. Mora se, kaže, izdržati prvih 10 godina kako god bilo, a onda će se podvući crta i vidjeti što i kako dalje. Plan je zahtjevan, no poticaj u liku i djelu Ivana Meštrovića je golem. Čak i doslovno. Kod kolega koji još studiraju taj utjecaj je izravno vidljiv, no ostali idu nekim svojim putem, kaže Andrija.

– Sam Meštrović je stalno govorio: “Nemoj nikada pratiti nekoga, jer nećeš moći biti prvi”. Nije poanta oponašati, nego shvatiti vrijednosti koje su univerzalne u kiparstvu. Današnja umjetnost bazira se na onomu što je aktualno ovaj tjedan, a kiparstvo se, kako mi to vidimo, bazira na univerzalnim ljudskim vrijednostima i preispitivanju što nas čini ljudima, koje su nam mane, što je srž čovjeka, što se treba slaviti...

Ne možemo se baviti samo trenutkom, onim što je bilo u vijestima jučer, nego moramo pratiti sve što mi jesmo. Ukratko, umjetnost mora biti ljudska, mora biti shvatljiva, što ne znači umanjivanje same umjetnosti. Ona istovremeno može biti vrhunska i shvatljiva – objašnjava Andrija filozofiju platforme.

Mladi kipar otkriva kako se Meštrovićem zarazio kada je kao dječarac s bakom bio na ljetovanju u Ninu te “nabasao” na kipareva Grgura Ninskog.

– Ta je skulptura ostavila veliki dojam na mene i od tada sam po Zagrebu, i gdje god sam išao, gledao skulpture i mislio što mi se sviđa, a što ne. U Hrvatskoj je to najčešće bio Meštrović –​ istaknuo je Andrija.

I to je bilo dovoljno da ga umjetnost toliko privuče da su nakon srednje Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, kiparstvo i akademija bili logičan slijed.

– Tijekom akademije bio sam inspiriran Meštrovićem, Michelangelom, Rodinom i drugim umjetnicima za koje se danas voli reći da je to tradicionalno kiparstvo, a nakon što sam diplomirao shvatio sam da je umjetnost danas nešto drugo od onoga što smo učili!

A u tom svijetu nesklonom mladim autorima koji traže svoje mjesto pod suncem, važna je međusobna podrška umjetnika i osjećaj zajedništva, pa će Meštrovićevi dani imati i tu ulogu – navodi Andrija, kojeg je za to ohrabrilo osobno sudjelovanje na izložbi Figurativas u Barceloni u Muzeju moderne europske umjetnosti, na kojoj je bila izložena i njegova skulptura.

Grad pun priča

– Tamo sam imao priliku upoznati vrhunske figurativce koji su skulpturi davali nešto više od same figurativnosti. Nakon toga mi se vratila želja, volja i nada da nije sve izgubljeno, pa bi se moglo reći i da je ovaj projekt nastao na tragu toga što sam doživio u Barceloni. Usto, Hrvatska ima nevjerojatnu kiparsku tradiciju, ne samo Meštrovića, koji je, može se reći, nedodirljiv, a postigao je i najveći svjetski uspjeh.

Mi smo i zemlja kamenih gradova duž cijele obale i sve to je kiparstvu blisko i vrlo inspirativno. Sam Šibenik inspirativan je svojim urbanizmom, a primijetio sam da se ljudi ovdje vole srediti i kada idu u dućan. Pročešljao sam ga uzduž i poprijeko. Puno je toga skrovito. Nevjerojatan je broj kapelica, crkvica, pa zidine...

Svaka uličica ima svoju priču, a sve je povezano i prožeto kamenom. Šibensko-kninska županija inspirativna je i zbog svoje prirodne raznolikosti – nadahnuto će Andrija i dodaje kako se u toj ljepoti i nadahnuću ne smije zaboraviti da je svrha umjetnosti da uzdiže ljude.

– Ta je uloga danas zagubljena, a mi bismo to ovdje željeli vratiti: da umjetnost inspirira ljude, da ih uzdiže i poboljšava život. Želimo pokazati da umjetnici nisu tu samo da stvaraju djela nego i da pokreću neka pitanja, ne da time privuku pozornost na sebe, nego zato što mogu ponuditi rješenja.

I zato smo uzeli Meštrovića za primjer, jer je puno toga radio i stvarao i izvan umjetničkog života, primjerice u Otavicama je dao graditi školu, most, antimalaričnu stanicu, crkvu – sve što je smatrao važnim za jedno mjesto. Mislimo da umjetnici društvu mogu dati ne samo estetiku, nego i druge stvari, da budu angažirani i da se svi pokrenemo – zaključio je Andrija Gašparuš.