U Ulici Jurja Šižgorića, nekoć jednoj od žila kucavica šibenskog obrtništva i trgovine, u večernjim satima ponedjeljka opet je prolaznicima bilo tijesno. Kao iskra nekog novog života, na broju 6 zasjale su šterike upaljene dok je žice gitare prebirala Elma Burnić.
Bilo je to u prigodi otvaranja majstorske grafičke radionice, odnosno ateljea akademskog slikara grafičara Zvonimira Vile (zagrebačka Akademija, klasa prof. Frane Para). Vila je napravio dobar krug gradom, dok se, evo, nije skrasio u podrumskom prostoru u vlasništvu Ante Šare. Obitelj Šare već je jednom "stambeno" zbrinula Vilin atelje, ali u praktički neuvjetnom prostoru nekadašnje mesnice "Sljeme" na Starom pazaru.
Ova konoba, podzemno spremište stare kuće, sad se pretvorila u umjetnički atelje – i sasvim joj dobro stoji!
– Samo sam iskoristio ono što mi je ostavila tradicija ovoga grada: drvo i kamen. I donio svoj stroj, koji je gotovo navlas isti kao oni koje je u renesansi rabio Martin Kolunić Rota, kojemu sam posvetio najupečatljiviji "izložak" poslije preše same: veliku grafiku – portret na zidu. Biti nastavljač rada Rote, Natale Bonifacija, Fortezze – to je i čast i inspiracija – rekao je u prigodi otvaranja majstorske radionice Zvonimir Vila, a onda je prostor otvorenim proglasila djevojčica Aneta Unić, čija je mati Slovakinja, a otac Šibenčanin, kao što je Slovakinja bila i Vilina baka, koja ga je odgajala...
Zvonimir Vila snažno je vezan uz njezinu domovinu, bio je lani autor kompletnog vizuala uz 700 godina slovačkoga grada Humenné, te počasni i slavljeni gost na toj proslavi.
Doajen među šibenskim galeristima Pavle Roca proglasio je ovaj događaj velikim jer vraća zrno života u Ulicu Jurja Šižgorića, koja je odavno postala mrtav prostor stare gradske jezgre. A sada je tu nastao jedan od rijetkih živih ateljea ili majstorskih radionica nekog akademskog umjetnika u Šibeniku.
– Odavno ih ovdje malo djeluje jer se ne da preživjeti – rekao je Pavle Roca.
Zvonimir Vila uz toliku je, mnogobrojnu publiku zaista dobio vjetar u leđa i novi zamah za svoj umjetnički posao.
– Nisam ovdje slučajno, ja sam se doselio jer sam htio živjeti u Šibeniku! Hvala obitelji Ante Šare koja mi to, evo, i dalje omogućava – rekao je Vila.