Izložbom plakata i fotografija u foajeu HNK u Šibeniku iz svih predstava u kojima je igrao od davne 1957. pa do ove godine ili sudjelovao u njima u svojstvu redatelja, dramaturga ili organizatora, predstavljanjem fotomonografije u pet tomova nazvane "Daskom u glavu", videoprojekcijom kazališne predstave "Čuj ti... kako se ono zoveš" i nastupom klape "More", legendarni šibenski glumac Mate Gulin obilježio je 60. obljetnicu plodnog umjetničkog rada.
Svečanost u kazališnoj zgradi okupila je brojne Matine kolege i prijatelje, dramske amatere, predstavnike javnog i društvenog života Šibenika. Svi su željeli izraziti zahvalnost glumcu koji ih je toliko puta kroz desetljeća zabavio i razveselio, ali i dostojno predstavio šibenski teatar i svoj grad gdje god je stigao. O Gulinovom radu i tragu kojeg je ostavio na daskama koje život znače nadahnuto je govorio redatelj Pero Mioč ne žalivši vremena pobrojiti brojne zaljubljenike kazališta iz kruga domaćega dramskog ansambla koji su, kako je istaknuo, imali sreću igrati s njim u nebrojenim predstavama. Također i sve gradove i mjesta u kojima je nastupio.
Stvarajući okvir za portret glumca Mate Gulina, Mioč je, uz ostalo, kazao kako Gulina nikada nije držalo mjesto.
– Nikada mu jedan posao nije bio dosadan, a uvijek je mislio da je bolje tamo gdje nije, pa je onda žurio stići tamo gdje nije. Postoje glumci, pa i veliki, koji hoće, koji znaju, koji su daroviti, ali njihov fizički habitus nikako ne korespondira s prostorom i to im smeta tijekom čitavoga njihovoga glumačkog života. Mate nije među takvima. On je jedan fenomen kojega scena jednostavno drži. On može izići na praznu scenu, stati, ništa ne govoriti, ali se nešto događa. Redateljsko oko odmah prepoznaje glumca – rekao je Mioč.
– Teško je reći koje su Matine velike role, međutim prva kojom sam bio fasciniran je uloga Bukare u Brešanovom "Hamletu u Mrduši Donjoj", a najboljom ulogom koju je igrao smatram onu u predstavi "Udovice". Znao sam se na Matu često ljutiti jer je volio zabavljati ljude, volio je da se ljudi raduju i smiju, izvrsno je pjevao, izvrsno izgledao i to je zlorabio na naše opće zadovoljstvo – rekao je Mioč podsjetivši na činjenicu da Gulin nije bio samo glumac, već i organizator, voditelj, dramaturg, prevoditelj i režiser.
Kao plod njegove svestranosti, dodao je, nastala je i bogata fotomonografija u pet dijelova "Daskom u glavu" u kojoj se u "rudarskom radu" pridružio prof. Ivi Livakoviću, autoru knjige o povijesti šibenskog kazališta. Mnogi su knjige pogledali na licu mjesta, a slavljeniku ("asu kupa"– kako ga je nazvao Mioč) pred brojnom publikom u čestitki pridružila su se preostala "tri asa", najvjernije kolege u brojnim predstavama s kojima je obišao cijelu Europu – Zoja Odak, Jasminka Antić i Anđelko Babačić.
Čestitao mu je, uz prigodni dar, i šibenski gradonačelnik Željko Burić, a potpredsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika Joško Ševo uz stihove Walta Withmana uručio mu je priznanje za doprinos hrvatskom glumištu i kazališnoj umjetnosti.
Publika se potom iz foajea spustila u kazališnu dvoranu gdje je, poslije kratkoga Gulinova skeča, nagrađenog litrom i pol maslinova ulja, dugogodišnjega dramskog amatera Jere Svračka, nastupila klapa "More", a potom je održana i projekcija predstave "Čuj ti... kako se ono zoveš".
Nikada mu jedan posao nije bio dosadan, a uvijek je mislio da je bolje tamo gdje nije, pa je onda žurio stići tamo gdje nije