StoryEditorOCM
OstaloJASENKA GUDELJ, DOBITNICA 'ZNANSTVENOG OSCARA'

"Preko Šibenika i Dubrovnika učit ćemo o svijetu predaka na čijim ramenima stojimo"

Piše Tanja Rudež
5. siječnja 2020. - 15:15

Ljudi me sreću na cesti i čestitaju pa se neobično osjećam. Taj val pozitive koji je popratio objavu da sam dobila ERC projekt me jako iznenadio jer ja sam znanstvenica, a ne netko tko je svaki dan u medijima, kaže Jasenka Gudelj, izvanredna profesorica Filozofskog fakulteta (FF) u Zagrebu, dok sjedimo na kavi u blizini Nacionalne sveučilišne knjižnice koja je idućih pola godine sjedište EU-a.

 

Prigodno mjesto za intervju jer Jasenka Gudelj prva je hrvatska znanstvenica u domovini koja je dobila prestižni projekt Europskog istraživačkog vijeća (ERC) iz područja društveno-humanističkih znanosti. ERC-ovi projekti najkompetitivniji su u EU-u, a često ih nazivaju “znanstvenim Oscarima”.
Koliko su prestižni ERC-ovi projekti, najbolje govori podatak da ih je, uz Jasenku Gudelj, od 2007. godine osvojilo svega šest znanstvenika u domovini, Stipan Jonjić (dva puta), Vernesa Smolčić, Iva Tolić (dva puta), Ana Sunčana Smith, Neven Barišić i Jadranka Šepić, te dvadesetak hrvatskih istraživača u članicama EU-a i Švicarskoj. Projekt Jasenke Gudelj odabran je u elitno društvo od 78 projekata od 674 prijavljenih u području društvenih i humanističkih znanosti koje kroz program Obzor 2020. financira ERC iz fonda vrijednog 600 milijuna eura.

 

Za predstavljanje projekta imate samo 5 minuta

 

- Kad sam u lipnju 2019. godine saznala da je moj projekt izabran za drugi krug, nisam mogla vjerovati. To je već bio uspjeh jer je moj projekt bio prvi s neke hrvatske institucije na području društveno-humanističkih znanosti koji je ušao u drugi krug ERC-ova natječaja. Onda sam se morala pripremiti za intervju na kome imate pet minuta da predstavite svoj projekt, a zatim 25 minuta odgovarate na pitanja članova panela.
Pritom pred sobom imaju recenzije vanjskih evaluatora, ljudi koji su specijalisti, najbliži području vašeg istraživanja. Moj intervju je, srećom, jako dobro prošao – prisjetila se Jasenka Gudelj.


U idućih će pet godina trajanja oko dva milijuna eura vrijednog projekta dr. Jasenka Gudelj i njezin tim istražiti arhitektonsku kulturu na istočnom dijelu Jadrana od 15. do 18. stoljeća, koristeći nove metodološke postupke i digitalne alate. Istraživački tim dr. Jasenke Gudelj čine dr. Ana Marinković i dr. Neven Jovanović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, dr. Laris Borić sa Sveučilišta u Zadru te još pet mladih znanstvenika koji će biti zaposleni na projektu.


- Želim dobiti najbolje mlade povjesničare arhitekture koji su trenutno na europskom tržištu. Nije bitno odakle su, važne su njihove kompetencije. Projekt kreće od pojma arhitektonske kulture i mi ćemo to istražiti na istočnoj obali Jadrana, od Istre do Boke kotorske. Pojam arhitektonske kulture obuhvaća ne samo konkretne građevine nego i proces te okolnosti koje su dovele do njihove realizacije i opstanka.
Mi želimo istražiti političke, vjerske, ekonomske okolnosti koje su dovele do oblikovanja važnih građevina koje su i na UNESCO-ovoj listi, poput šibenske katedrale i dubrovačkih građevina – pojasnila je Jasenka Gudelj, naglasivši da će istraživanja njezina tima biti zasnovana na digitalnim pomagalima.


- Na taj način možemo obraditi podatke iz puno više arhiva nego što je to do sada bilo moguće i staviti u određenu korelaciju sve podatke o graditeljima, majstorima, naručiteljima, novcu koji je uložen u određene građevine itd.


Onda možete vidjeti ritam gradnje ili način na koji se administrira jedno gradilište jer je to jasan pokazatelj arhitektonske kulture. Također ćemo istražiti tiskane knjige o arhitekturi, koje su bile popularan žanr od 16. stoljeća. To će biti pogled u svijet naših predaka na čijim ramenima stojimo – pojasnila je Jasenka Gudelj.
Rođena je u Zagrebu, a odrasla u Rijeci. Za razliku od tradicije svoje obitelji, koja već generacijama daje vrsne inženjere, Jasenka Gudelj izabrala je studij talijanistike i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

 

Kako je Pula utjecala na arhitekturu renesanse

 

- Tijekom studija sam neko vrijeme bila stipendistica grada Rijeke za nadarene studente. Nakon diplome sam 2000. godine postala mlađa asistentica na Odsjeku za povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta, gdje sam i magistrirala.
Nakon toga javila sam se na natječaj za doktorat na prestižnoj School for Advanced Studies Venice u Veneciji. Bilo nas je više od 60 prijavljenih za studij povijesti arhiterkture, a šest nas je primljeno. Doktorirala sam 2008. godine, a imala sam sjajne mentore, prof. Nadu Grujić s FF-a i prof. Howarda Burnsa, vodeće povjesničare arhitekture u svijetu – ispričala je Jasenka Gudelj, prva osoba zaposlena na Odsjeku za povijest umjetnosti FF-a koja je doktorirala u inozemstvu.


- Moj doktorat se bavio temom koja se pokazala vrlo plodnom: kako su antički spomenici Pule bili interpretirani u renesansi. To je poslije pretočeno u knjigu na hrvatskom, koju je 2014. godine izdala Školska knjiga, nagrađenu Državnom nagradom za znanost. Zaključak je da su pulski spomenici imali golemi upliv na arhitekturu renesanse u cijeloj Europi, od Venecije i Napulja do Škotske, te da je istočnojadranska obala dio širokog europskog kruga u kome kolaju ideje i znanja o arhitekturi - dodala je  Gudelj.


Tijekom poslijediplomskog studija usavršavala se na Warburg Institute u Londonu, Centro Studi Andrea Palladio u Vicenzi te na Università di Pavia. Postdoktorski se usavršavala na University of Pittsburgh i pri Institutu fondacije Max Planck za povijest umjetnosti – Bibliotheca Hertziana u Rimu te je pohađala The Attingham Trust for the Study of Historic Houses and Collections Summer School.
Upravo je bogato međunarodno znanstveno iskustvo bilo od presudne važnosti kod njezina prijavljivanja na ERC-ov natječaj.


- Bila sam članica nekih panela u EU-u, primjerice bila sam hrvatska predstavnica u ocjenjivačkom panelu za projekte HERA (Humanities in the European Research Area). Ova iskustva čitanja projekata dovela su me i do spoznaje da u EU nedostaje više internacionalnog znanja o istočnojadranskoj obali. No, morala sam predložiti neki novi, originalni pogled na istraživanje, u čemu mi je pomogla potpora Hrvatske zaklade za znanost za prijavu upravo ERC projekata s kojom sam ostvarila gostovanje na Università di Udine, odnosno pri ERC projektu EmoBookTrade voditeljice Angele Nuovo.


S druge strane, vjerovala sam da će me strani recenzent prepoznati zahvaljujući mojim brojnim publikacijama na engleskom i talijanskom jeziku – ispričala je Jasenka Gudelj.

 

Zašto odbijamo strane znanstvenike

 

U razgovoru smo se osvrnule na rašireni stav da humanistički znanstvenici mogu objavljivati radove samo u časopisima na hrvatskom jeziku.
- Jezik na kojem objavljujete ovisi o ciljanoj publici i znanstvenici moraju sami procijeniti kome se obraćaju svojim publikacijama. Smatram izrazito nepotrebnim inzistiranje na nekom postotku radova na hrvatskom jeziku koja su nedavno postavljena baš za humaniste, jer to sputava kolanje ideja i znanja - a upravo moj projekt dokazuje da je ovaj prostor kroz povijest svoju višejezičnost iskorištavao u pozitivnom smjeru – rekla je Jasenka Gudelj, koja govori engleski, talijanski, njemački i francuski jezik.
- Humanistika je međunarodna i uskoro će biti sve više upita vrsnih anglista, polonista, povjesničara umjetnosti, arheologa i drugih humanista iz inozemstva koji bi željeli prijaviti ili prenijeti neki svoj projekt na Sveučilište u Zagrebu ili neko drugo hrvatsko sveučilište.


To su već učinili neki naši znanstvenici iz prirodnih znanosti, koji su prenijeli ERC u Hrvatsku.
No, u humanističkim znanostima je to nemoguće jer strani znanstvenici ne mogu dobiti znanstveno zvanje ako nemaju određeni broj radova na hrvatskom. Ne vidim razlog da netko ima 100 radova o Shakespeareu na engleskom, zašto bi 25 posto njih moralo biti na hrvatskom? Zar bismo trebali takvog znanstvenika odbiti ako bi želio doći u Hrvatsku i još pritom s nekim sjajnim ERC projektom?
Zašto bismo bilo čime ograničavali hrvatsku humanistiku, pritom mislim onu koja je vezana za institucije na hrvatskom tlu? Cilj je imati najbolje ljude. Ako vi postavite uvjete koji na bilo koji način štite vaše unutrašnje tržište, to je diskriminacija i šteti razvoju znanosti – naglasila je dr. Gudelj.
Upozorila je i na važnost razvoja kulturnog turizma u Hrvatskoj, što je nemoguće bez kvalitetnih izdanja na stranim jezicima.


- Primjerice, kvalitetni turistički vodiči mogu se temeljiti samo na kvalitetnim istraživanjima. Neki će ljudi doći samo zato što su pročitali neku knjigu ili rad u kome se, primjerice, spominje Pula. Takve ljude želimo, ne želimo razvijati samo masovni turizam. Želimo privući i intelektualnu elitu Europe i svijeta koja će čitati na drugim jezicima o bilo čemu što je važno u regiji – naglasila je Jasenka Gudelj.
U razgovoru smo se osvrnule i na činjenicu da Sveučilište u Zagrebu na svojim mrežnim stranicama nije objavilo vijest o ERC projektu dr. Gudelj, iako takvi uspjesi itekako pomažu kod boljeg plasmana na svjetskim rang listama.


- Ne znam zašto ta vijest nije objavljena na mrežnim stranicama SuZG, a objavljena je u gotovo svim hrvatskim medijima. To je neobično jer imamo cijeli niz problema vezanih uz naša sveučilišta. Smanjuje nam se broj stanovnika, što automatski znači manji broj studenata. Moramo privući studente da dođu studirati kod nas, a to možemo jedino izvrsnošću. A izvrsnost se u svijetu danas mjeri i brojem međunarodnih projekata među kojima su ERC-ove, koje nazivaju ‘svetim Gralom europskog istraživanja’.
S druge strane, kad imate dobitnika ERC projekta, onda mu morate dati ponudu da ostane kod vas jer su ti projekti prenosivi. Drugim riječima, ja sad mogu odabrati neko drugo sveučilište u Europi i odnijeti projekt sa sobom. Tako da se Sveučilište u Zagrebu mora potruditi da me zadrži – zaključila je Jasenka Gudelj.


Jasenka Gudelj je udana, a njezin suprug Giuseppe Bonaccorso je također povjesničar arhitekture.
- Upoznali smo se tijekom doktorskog studija. Budući da moj suprug radi na Università degli studi di Camerino u talijanskoj pokrajini Marche, živimo između Hrvatske i Italije. Stalno je jedno od nas dvoje u nekom autobusu, vlaku ili avionu. Puno radimo, svaki put si obećamo godišnji bez rada, ali rijetko to ispunimo jer imamo puno obaveza.
Uvijek jedno od nas piše ili uređuje neku knjigu, a imamo i dosta obaveza oko studenata. Ja sam jako ponosna na moje studente u Zagrebu: imala sam privilegij biti mentorica za tri diplomska rada koja su dobila najveće stručno priznanje u RH, a to je nagrada Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. K tome, dva puta su moji studenti bili dobitnici Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Uz sve to, nađem vrijeme za uživanje u dobroj knjizi, filmu ili kazališnoj predstavi – rekla je Jasenka Gudelj.

22. studeni 2024 18:11