"Potpuni stranci" u izvedbi teatra Luda kuća iz Zagreba prva ovosezonska gostujuća predstava u šibenskom HNK-u na kratko je vrijeme vratila unazad! Trg ispred kazališta uoči predstave dupkom je bio ispunjen kao u neka dobra vremena doba prije korone. Šibenčani su nahrupili na "Potpune strance", tražila se ulaznica više, a ispunjeni parter, popunjene lože čak i puna galerija prizor je koji je mogao samo razveseliti sve ljubitelje kazališta.
Pravo osvježenje u odnosu na lani kada je u gledalištu prema epidemiološkim mjerama moglo sjediti samo 48 ljudi na žalost uprave teatra i glumaca koji su radost svoje izvedbe mogli dijeliti tek s malenim dijelom publike. Od ove sezone, kako je i najavljeno, u kazalište se može samo s covid-potvrdama, a Šibenčani su to, čini se, jedva dočekali. Nesumnjivo pravi mamac za puno gledalište je i Luda kuća koja je šibenskoj publici već dobro poznata, jer su u kazalištu na Poljani i prije gostovali sa svojim hit predstavama "Idemo uživo" i "Ništa ljubav, samo seks".
I "Potpuni stranci" njihov je potpuni hit sudeći i prema ovacijama s kojima je glumce na kraju ispratila šibenska publika. Predstava je svoju premijeru u Zagrebu imala lani mjesec dana prije lockdowna, a glumac i redatelj predstave Rene Bitorajac, koji je i ujedno i adaptirao tekst te je i autor scenografije, voli istaknuti kako je nastala prema scenariju istoimenog talijanskog filma najgledanijeg u 2016. godini, zanimljivog i po tomu što je ušao u Ginessovu knjigu rekorda kao film s čak 18 "remakeova", najviše u povijesti kinematografije. Film je i hrvatska publika prije koju godinu imala priliku vidjeti na Trećem programu HTV-a, a Bitorajac sa zadovoljstvom ističe kako je njegovo "ludište", koje je 2018. godine osnovao zajedno s glumcem Brankom Đurićem Đurom, uspjelo otkupiti prava na tri godine.
-Moja malenkost je napravila adaptaciju, tekst sam malo prilagodio na naše podneblje, iako nam ni ovo talijansko nije daleko. Uz fantastičan casting dobili smo vrlo zabavnu i životnu predstavu – kazao je Bitorajac uoči šibenske izvedbe.
U predstavi uz Bitorajca glume: Judita Franković Brdar, Ivan Đuričić, Amanda Prenkaj, Damir Poljičak, Mladen Kovačić i Barbara Rocco u alteraciji s Petrom Dugandžić. Dugančić je nastupila pred šibenskoj publikom, a uloga Klare, ravnateljice vrtića koja voli zaviriti u čašicu, donijela joj je i Nagradu Fabijan Šovagović za najbolje žensko glumačko ostvarenje na ovogodišnjem Festivalu glumca.
Budući da u predstavi "ulogu" imaju i mobiteli svojim glasovima pojavljuju se i Csilla Barath Bastaić, Nada Rocco, Jan Kerekeš, Saša Buneta, Matija Šakoronja, Borko Perić, Janko Rakoš, Dunja Fajdić te Gabriel i Larisa Bitorajac.
Brza, dinamična, iskričava i gotovo furiozna predstava, životnih i humornih dijaloga, prepuna žustre i energične igre, puna dva sata plijenila je pozornost šibenske publike, a smijeh je svako malo odjekivao gledalištem. Priča je to o sedmero dugogodišnjih prijatelja, troje bračnih parova i jednoga samaca, koji se jedne večeri okupljaju u dvorištu jednog od parova kako bi uz jelo i piće družili i promatrali pomrčinu mjeseca. No, ispod uglađene slike odnosa i svakog od njih puno se toga skriva, a tajne počinju izlaziti na vidjelo kada se odluče zaigrati mobitelima te sve svoje pozive i poruke koje dobivaju te večeri moraju pokazati i podijeliti sa svima. Rezultat je poguban za sve, premda ta spoznaja kod publike ne izaziva nelagodu i težinu jer je predstava natopljena humorom i zabavom. Razotkrilo se tako i tko ima ljubavnicu s kojom čeka dijete, prima opskurne i erotične poruke, kome je mobitel pun ženskih "cica", tko svekrvu želi smjestiti u starački dom, naposljetku i tko je od njih gay.
Vrline javne i poroci tajni postoje od kada je svijeta i vijeka, ali ih je ipak više od kada postoje mobiteli smatra Bitorajac.
Od kada je mobitela puno je više toga, lakše je upoznati i doći do ljudi – reći će napominjući kako kada je gledao talijanski film, premda mu se svidio, nije ni razmišljao da po njemu napravi predstavu.
-Film me se jako dojmio. Kasnije sam gledao i francusku verziju koja ima čak i bolje neke stvari od Talijana. Snimili su svoj film i Španjolci, Rusi, Koreanci itd. Ideju mi je dala moja kolegica Barbara Rocco koja igra u ovoj predstavi moju suprugu, ali se alternira s Petrom Dugandžić. Meni je to bila naučna fantastika. Mi smo malo privatno kazalište, ali smo očito dobro odigrali traženje tog scenarija. Moram biti iskren, kada smo dobili tekst to nije bilo toliko genijalno koliko izgleda na filmu. Trebalo je to posložiti za kazalište.
Usporedba s filmom, dakle, nije poželjna. Bitorajačeva adaptacija i režija donijeli su drugačiji pristup i stvorili novu, kazališnu priču.
-Nisam opterećen mogućim uspredbama s filmom, vjerujem da će i u šibenskoj publici biti 80 posto onih koji ga nisu gledali. Oni koji su gledali film imali su pozitivne kritike na predstavu i rekli su da im to što su prije gledali film ništa nije smetalo. Ovo je ipak drugačije, ipak sam napravio adaptaciju. Mijenjao samo čak neke stvari i u karakterima. Jednom sam liku dodao to da je ovisan o aplikacijama i mobitelu, da ga mama svako malo zove... I humor je jači nego što je prisutan u filmu. Scenarij je izrazito zahvalan jer je životan i žanr je zahvalan jer je to drama-komedija. Ima tu i knedle u grlu, a i puno smijeha – kazao je Bitorajac uoči šibenske premijere. Očito dobro poznavajući bilo publike. Ova šibenska uzvratila mu je veseljem i provalama smijeha od kojeg se orilo kazalište.