Nikica Šupe odavno je postao sinonim za sva filmska događanja u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić, ali i šire.
Filmske večeri srijedom pokrenute u knjižnici prije šest godina postale su kultnim programom koji ima svoju redovitu publiku i u sklopu kojeg je do sada prikazano gotovo 200 filmova iz europske i američke kinematografije, različitih žanrova i vrsta. Bilo je tu drama, krimića, horora, komedija, akcije… igranog i dokumentarnog filma.
Ljubitelji sedme umjetnosti u Šibeniku, gradu koji je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća izgubio sva tri svoja gradska kina, vjerojatno nikada ne bi vidjeli mnoge filmove, redatelje i glumce koji su obilježili i snažno utjecali na razvoj filmske umjetnosti. No, zahvaljujući Šupi, voditelju i kreatoru filmskih večeri, strastvenom zaljubljeniku u film, nesuđenom studentu režije, koji je u knjižnici zaposlen kao - domar, to se ipak nije dogodilo.
- U šali znam reći da je moj posao, ono za što primam plaću, zapravo moj hobi. Moj pravi posao, moja prva ljubav i strast je film. To je vrlo dobro znao i pokojni ravnatelj knjižnice Milivoj Zenić - kaže Šupe i dodaje kako je zapravo sve počelo još 2010. godine.
- Prije mene jednu je godinu filmske tribine radio Rino Efendić iz Splita. Ja sam to sljedeće godine nastavio, a koncepcija je takva da prije gledanja filma publika posluša kratak uvod u autorski film, jer to je glavna odrednica mog programa, kako bi bolje razumjeli ono što će gledati - ističe Šupe.
Film ga je, kaže, zanimao još od mladosti. Premda tih 90-ih nije bilo nimalo lako upoznavati filmsku umjetnost. Naime, nije imao mogućnosti gledati kinotečne naslove niti je, primjerice, bilo autorskih ciklusa na televiziji, što je svojedobno bila praksa filmskog programa javne televizije, a u kinima su se uglavnom prikazivali komercijalni hitovi.
- U takvim okolnostima, u malom gradu gdje nisam imao istomišljenike, kada nije bilo interneta, moje upoznavanje i razumijevanje filma počelo je upravo u gradskoj knjižnici dok je još bila na Baldekinu, gdje sam fotokopirao dva sveska filmske enciklopedije koja je tada bila jedini kompendij o filmu. U knjižnici sam našao i jedini priručnik o režiji, a bio je iz 1947. godine. Ali, nije mi smetalo, niti sam se osjećao posebno uskraćenim što živim u maloj sredini. U Zagrebu sam išao gledati jedan rani Kubrickov film i očekivao sam da će biti puno ljudi. Ali bili smo samo ja i voditelj kinokluba Zagreb. Projekcija se nije održala, a nas dvojica završili smo na kavi i razgovarali o filmu. Tada sam shvatio da ni u većim sredinama sve nije bajno - kazao je Šupe.
Nakon završene prometno-tehničke srednje škole poželio je ipak upisati režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dva je puta pokušao, ali nije uspio proći prijemni, nakon čega je odustao. Život mu je, reći će danas, otvorio neke druge putove i nije mu žao. Osim filmskih večeri u knjižnici, Šupe je prošlog ljeta filmski program osmislio i za tvrđavu Barone, a nastavit će i ove godine. U međuvremenu je surađivao i s Muzejom grada Šibenika, a kroz projekt "Djeca susreću umjetnost" u kojem surađuje s jednom zagrebačkom udrugom prošlo je više od 3000 djece iz Šibensko-kninske županije koja u kinima u Vodicama i Kninu gledaju i uče o filmu.
PLAĆENI HOBI
U šali znam reći da je moj posao, ono za što primam plaću, zapravo moj hobi