Maja Trlaja: To je najljepše vrijeme za naš grad. Sve drugo je pomodno, samo MDF ostaje brend grada Šibenika! (FOTO)

Šibenik u subotu, već 57. godinu, postaje središtem jednog paralelnog svemira u kojem su mrlje od sladoleda dobrodošle, u kojem se može hodati četveronoške ili puzati, dovikivati glumcima ili penjati na pozornicu, spavati, plakati, smijati se na tribinama, sve shvaćati ili ništa ne razumjeti…! Tako Međunarodni dječji festival vidi ravnateljica Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku Maja Trlaja, pod okriljem kojeg se festival održava. Do svečanog otvorenja na ljetnoj pozornici na Trgu Republike Hrvatske između katedrale i Gradske vijećnice broje se sati, a u direkciji festivala oči su uprte u nebo. Najavljena je kiša, ali Trlaja se zbog toga ipak previše ne uzbuđuje. Alternativna pozornica je kazalište.

- Naravno da svih 700 ljudi koji dolaze na svečano otvorenje ne može stati u kazalište, ali eto… Svečano otvorenje ionako nije statistika i matematika, nego čarolija, pa ćemo se potruditi da, gdje god da je, bude svečano. S HTV-om, koji ove godine radi izravan prijenos na Trećem programu, imamo dogovor da se može kasniti pola sata ili malo više, da, ako kiša prestane, očistimo pozornicu i pripremimo tehniku kako bi se sve održalo na ljetnoj pozornici.

Festival otvara "Buratino", predstava kojom je prije sedam godina otvoren jubilarni, 50. MDF, i taj izbor izazvao je prijepore i komentare. Osobito jer je radi isti autorski trojac: redateljica Nina Kleflin, autor glazbe Neno Belan, dok je tekst prema priči Alekseja N. Tolstoja, ruskoj inačici Pinokija, napisala Marijana Nola? Zašto se ipak nije radila nova predstava?
- Htjeli smo objediniti tri mjuzikla šibenskog kazališta, što repertoarno ne radi nijedno drugo kazalište i što je bilo financijski zahtijevno jer smo malo kazalište. Ali posljednje dvije godine s mjuziklom "Matilda“ i "Čarobnjakom iz Oza“, koje je također režirala Nina Kleflin, a glazbu napisao Neno Belan, napravili smo nevjerojatne stvari. Točno je da se mogla raditi nova predstava, ali Buratino je prije sedam godina izveden samo na otvorenju, predstava dalje nije igrana, nije zaživjela…
Ovdje ipak nije riječ o repertoaru šibenskog kazališta, već o posebnom trenutku kao što je svečano otvorenje…
- Takvi su komentari legalni, a legalno je i ono što mi u kazalištu želimo. Želimo da produkcija našeg kazališta bude na svečanom otvorenju jer se to pokazalo uspješnim. Želimo imati trilogiju dječjeg mjuzikla, a, osim toga, Buratino je nakon sedam godina neigranja, zbog izmjena u glumačkoj postavi, dodatnim songovima nova predstava. I Agenciji za autorska prava tretira je kao novu, jer je prošlo više od dvije godine od kada je igrana.

 

Koliko programa donosi 57. MDF?
- Ukupno 140 programa, dramskih, lutkarskih, likovnih, filmskih, literarnih i radioničkih programa s više od tisuću umjetnika, voditelja i izvođača. Ne govorim o izvedbama jer će se neki programi ponoviti na različitim lokacijama pa ćemo samo po ulicama i trgovima imati 69 izvedbi uglavnom inozemnim izvođača.

Čime MDF ove godine brani svoju međunarodnu odrednicu?
- U službenom programu vidjet ćemo ukupno 16 predstava iz Njemačke, Rusije, Slovenije, Srbije, Grčke, Švicarske, Španjolske, Singapura, Latvije, Makedonije, Bosne i Hercegovine… Uz to, u programu za ulice i trgove dominiraju strani umjetnici: od Kanade, SAD-a, Italije, Bugarske, Azije… U filmskom dijelu dolaze nam filmaši s grupom djece iz Italije i Češke.

Koju biste predstavu mogli izdvojiti? Što mislite da će posebno privući publiku?
- Nezahvalno je bilo što izdvajati. Selektori su odabrali najbolje. Važno nam je da su zastupljeni svi kazališni žanrovi te da se upoznamo s kazalištima nekih drugih zemalja i kultura. Publika uvijek voli ono što je drugačije, pa mislim da bi mogli dobro reagirati na predstavu iz Singapura koja ima i plesnih elemenata. S druge strane, dobro su prihvaćene domaće predstave, jer publika razumije što se govori. Na inozemnim predstavama u gledalištu je uvijek malo buke, jer roditelji djeci objašnjavaju što se događa...

Mnogi ističu radionički program kao festivalsku specifičnost. Njihov broj iz godine u godinu raste. Koliko ih je ove godine i koliko prijavljene djece?
- Imamo ukupno 37 umjetničkih, filmskih, literarnih i raznih drugih radionica na koje se javilo oko 1400 djece. To je rekordan broj. Neki će kada radionice počnu s radom odustati, ali doći će i novi… Nikoga ne odbijamo. Voditelji su istaknuti umjetnici i pedagozi iz raznih područja, tako da su one na neki način prava škola.

 

Koliko će festival koštati?
- Naš festival stoji 2.250.000 kuna, nekoliko stotina tisuća više nego lani. Ministarstvo kulture osiguralo je 400.000, Šibensko-kninska županija 300.000, donatori i sponzori 200.000, a od prodaje ulaznica planiramo zaradu od 130.000 kuna. Ostatak će osigurati Grad Šibenik. Najveća stavka, koja nam uvijek probije budžet, jest smještaj gostiju i izvođača.

Što je na festivalu dobro i nikada ne biste mijenjali?
- Nikada ne bih mijenjala mjesto održavanja - staru gradsku jezgru. Mislim da je i to što se festival otvara i održava u središtu grada brend Šibenika! Svi koji tih dana dođu u grad osjete taj festival. Lani je zatvaranje bilo na Tvrđavi sv. Mihovila, ali to je bila iznimka zbog 950. obljetnice grada. Ove godine je ponovno na Trgu Republike Hrvatske gdje i pripada, koliko god nam nedostajalo mjesta u gledalištu, koliko god bilo nezadovoljnih što nisu na otvorenju, što u prodaji nema još stotinu karata više – mislim da je to najljepše vrijeme za naš grad. Rekla bih, sve drugo je pomodno, samo MDF ostaje brend grada Šibenika!

A što je slaba točka festivala? Zamjera mu se da je zastario u koncepciji i organizaciji?
- Ništa ne bih mijenjala od onoga što imamo. Samo neke sitnice. Pa mi u jednom festivalu imamo more festivala: i kazališni i ulični i filmski i likovni i literarni… Festival jest velik i ne smije se umanjivati njegova važnost!