Godina od koje se polako opraštamo za šibenskog je pjesnika i romanopisca Ivana Klarića bila osobito uspješna. Nakon što je početkom srpnja za svoje Magnitude, objavljene prošle godine u izdanju splitske Naklade Bošković, dobio prestižnu Nagradu "Tin Ujević" za najbolju pjesničku knjigu, ovoga ponedjeljka u Zagrebu mu je uručena još jedna velika nagrada. Riječ je o Književnoj nagradi Stipana Bilića-Prcića iz posebnog fonda Zaklade HAZU-a koju je Klarić dobio za zbirku pjesama Dragi Marko koja je prethodila Magnitudama, a objavila ju je također Naklada Bošković. Dragi Marko Klarićeva je osma knjiga poezije i sadrži šezdesetak pjesama, a Marko iz naslova je rimski car i filozof iz 2. stoljeća Marko Aurelije.
-Čitava je knjiga izvedena kao velika apostrofa: Marko Aurelije pretvoren je u figuru dostojnu da joj lirski subjekt predoči intelektualno i duhovno siromaštvo te ludilo svoga doba. Klarićev subjekt svome ekskluzivnom sugovorniku govori o ćudljivoj demokraciji, vojsci, pandemiji, Kissingerovim naočalama, pjesnicima ("uostalom svaki diktator je propali pjesnik"), ljudskom licemjerju, ratovima, globalizaciji, galaksiji, svemirskim načelima, religijama, ljepoti, vlasti, zlu, digitalnom dobu. Riječ je o lirici koja se puno više utječe duhu nego duši, u kojoj su važni ratio, stav i poruka – kazali su, među ostalim, u Zakladi HAZU-a, vjerujući kako će ova nagrada biti poziv za još jedno čitanje Klarićeve knjige.
Dragi Marko, smatra Klarić, njegova je najbolja zbirka, a Nagradu Zaklade HAZU-a doživio je kao svojevrsnu satisfakciju.
-Nagrada Zaklade HAZU-a koja ima nosi prema najvećem donatoru vrlo je velika za naše okvire – iznosi 50 000 kuna. Kada su me još u proljeće zvali da me pitaju znam li da sam ušao u finale, ne da nisam znao nego nisam imao pojma ni da je Dragi Marko uopće bio predložen za tu nagradu. Drago mi je, naravno, osobito zato jer su u igri bili i veliki pisci, poput Velibora Čolića. Moram reći da je Dragi Marko bio poslan za Nagradu Tina Ujevića, ali nije bilo ništa. Tu sam nagradu druge godine dobio za Magnitude, ali mi je onda za Dragog Marka bilo jako žao što nije prošao. Zato sada nagradu Zaklade HAZU-a doživljavam kao satisfakciju jer knjigu vidim kao svoju najbolju zbirku pjesama – kazao je Klarić.
No, ceremonija u Zagrebu nije bio jedini razlog zbog kojeg je Klarić do Hrvatske prevalio koju tisuću kilometara iz Palerma, gdje živi posljednjih godina. Nagradi Zaklade HAZU-u, prethodila je, naime, Nagrada knez Trpimir Gradske knjižnice Kaštela za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman u iznosu od 1322,55 eura (10. 000 kuna). Klarić ju je primio primio u subotu za roman Vezir i snijeg.
-Vezir i snijeg prvi povijesni roman koji sam napisao i nije isključeno da ću se i dalje baviti tim žanrom. Imao sam ljubav prema povijesti u mladosti, čak sam to želio i studirati. Moja motivacija bila je to što sam želio napisati roman o Otomanskom Carstvu. Jako me zanimalo naći jednu od točki u povijesti gdje se može naći klica našeg vremena. Jer, u današnje vrijeme više se ne događa arhetipska borba dobra i zla, nego se sukobljavaju dva zla – kazao je Klarić navodeći kako mu od same nagrade još više znače dobre recenzije Josipa Mlakića i Hrvoja Hitreca u kojima se, među ostalim, navodi i kako je "riječ o djelu za koje se već sada može reći da pripada vrhovima hrvatskog povijesnog romana".
Gradska knjižnica Kaštela Nagradu knez Trpimir dodjeljuje već šetu godinu, a zanimljivo je da je Klarić drugi Šibenčani koju je dobio. Prvi je bio Tomislav Bašić za roman Otok.