Stotinu godina nije malo u životu čovjeka, a nije bome ni kad je riječ o ustanovi. Dobro to znaju u šibenskoj Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" koja je osnovana 17. veljače 1922. godine, a prvo stoljeće svog postojanja i djelovanja proslavila je vrlo prigodno: promocijom nove knjige, 151. naslova u nizu koji je započeo prije 30 godina kada je knjižnica pokrenuta nakladničku djelatnost kao i velikom izložbom vrijednih izdanje iz svoje zbirke rijetkih knjiga kakvom se mogu pohvaliti tek malobrojne narodne knjižnice u Hrvatskoj.
Ravnatelj knjižnice Vilijam Lakić brojne je posjetitelje okupljena na prvom katu knjižnice na narodnom odjelu, podsjetio na povijest ove ustanove koja je od prvih dana i male zbirke knjiga s kojim je raspolagala vremenom rasla i postala najveća i po ustroju ujedno i matična knjižnica u Šibensko-kninskoj koja obavlja nadzor nad svim županijskim knjižnicama od školskih do onih narodnih. U povijesti knjižnice neka su se imena posebno istaknula među Lakić nije propustio istaknuti Zoru Karmanski te Milivoja Zenića.
- Zora Karmanski utemeljila je Naučnu knjižnicu koja se kasnije spojila sa knjižnicom, a zaslugom dugogodišnjeg ravantelja Milivoja Zenića knjižnica se iz crvenog nebodera na Baldekinu vratila u središte grada, na Poljanu. Zenić je u ratnim godinama pokrenuo i nakladičku djelatnost koja, eto, sada u povodu 100. rođendana, predstavlja zbirku kratkih priča napisanu na zlarinskoj čakavici "Takovi smo kakovi smo" zlarinskog autora Mladena Tabulova Trute objavljenu u ediciji Lastovanja – rekao je Lakić, napominjući kako je knjižnica prije četiri godine objavila prvu knjigu istog autora pod nazivom Jeno drugo vrime.
Samo riječi hvale imao je Truta za svog nakladnika, ističući kako su sve priče koje je napisao istinite. Napisane su jezikom kakvim se danas na Zlarinu sve manje govori, pa se autor nada kako će zahavljujući i njegovoj knjizi ta stara zlarinska čakavština ostati sačuvana od zaborava, baš kako je to godinama radio književnik, novinar i urednik Mladen Bjažić koji je na rodnom otoku pokrenuo i Školu čakavštine.
- Osnovni cilj zbog kojeg sam uopće napisao ovu knjigu je sačuvati zalarinski jezik u pisanom obliku koji se danas, na žalost u tragovima vuče i nestaje kao što je nestao prvinski, kaprijski i žirajski, a vidim da ni u Šibeniku više nitko ne govori ni "šešnajst" ni "škašela". Tako sam ja počeo pisati na nagovor Mladena Bjažića. Nastala je prva, a sada i druga knjiga. Ljudi me zaustavljaju i pitaju "jesi čuja za ovu i onu priču". Tako ja pišem na zlarinskoj čakavici i nastojim sačuvati stil pripovijedanja starih zlarinskih pripovjedača – kazao je Truta.
Na predstavljanju njegove knjige govorio je i istaknuti hrvatski dijalektolog profesor emeritus sa Zadarskog sveučilišta Josip Lisac, dugogodišnji prijatelj i suradnik šibenske knjižnice te novinar i urednik Zvonko Varošanec, Zlarinjanin po majci i sve češći stanovnik najbližeg šibenskog otoka.
Da Šibenčani i Šibenčanke dobiju priliku zaviriti u veliko bogatstvo knjižnice pobrinula se pak knjižničarka savjetnica Karmen Krnčević koja je iz mračnih depoa na svjetlo dana izvukla vrijedne knjige stare i 500 godina, među kojima i srednjovjekovni Statut grada Šibenika te izvorno i dopunjeno izdanje velikog Rječnika Fausta Vrančića, kao i karte i grafike Martina Kolunića Rote i Natalea Bonifazija.
- Sve se te knjige čuvaju u posebnim uvjetima u zbirci Rara koja baš nije uobičajena za narodne knjižnice. One se obično nalaze u sveučilišnim i nacionalnih knjižnicama, no šibenska knjižnica ima sreću da posjeduje to veliko bogatstvo. Riječ je o autorima koji su iz Šibenika ili se se bavili Šibenikom, pa tako i Vladimir Kirin čije su knjige, crteži i grafike također izložene, budući da je on, među ostalim, naslikao i mnoge vedeute Šibenika – kazala je Krnčević.
