Treća je sreća! Na natječaj za najbolju neobjavljenu kratku priču o Šibeniku - "KuŠIn" Gradske knjižnice "Juraj Šižgorić", Ante Storić svoje je priče slao tri puta: dva bez uspjeha, ali mu se treći put pozlatio!
Njegova priča "Ajka" o neobičnoj djevojci, punkerici koja je živjela po svom i bez ikoga svoga, i koja je jedne šibenske zime skončala na klupi u Perivoju Luje Maruna, ispričana tečno i sugestivno, dobre kompozicije i živih dijaloga, proglašena je najboljom pričom ovogodišnjeg KuŠIna.
– Prve dvije priče prošle su bez nagrade s razlogom jer nisu bile dobro osmišljene i odrađene. Ljudi napišu prvu verziju i zaljube se u svaku svoju riječ, zarez... A to je problem. Meni prvo sve nastane u glavi. Prvu verziju napišem u komadu, a onda brusim, mijenjam, nadopunjujem, reduciram... To je proces. Ja bih i sada kad pročitam "Ajku" ponešto mijenjao!
Ante je još u osnovnoj školi "propisao", ali intenzivnije tek u gimnaziji. Dijelom je, tko zna, za to zaslužan i njegov otac koji je pjesme pisao i pjevao svojoj djeci, a još vještiji bio je u pričanju i prepričavanju kojekakvih zgoda i anegdota. I nije to bez kvalitete, ali otac je pravi "undergound", reći će Ante. Jer, osim njih u kući, za njega nitko ne zna. Ante se, međutim, odlučio za drugačiji put.
Dobro mu je krenulo
– Pisao sam, ali je to znao tek uski krug ljudi. Tu i tamo netko bi nešto pročitao nešto. Jednostavno nisam nikome slao te priče, ali sam počeo prije tri godine.
I dobro mu je krenulo. S "Litom" je tako osvojio drugu nagradu na regionalnom natječaju za kratku priču Biber. U konkurenciji 464 autora, od Antine priče bila je bolja samo Monika Herceg, nagrađivana i hvaljena hrvatska pjesnikinja, u to vrijeme već ovjenčana Goranovim vijencem za mlade pjesnike.
Potom je uslijedila priča "Nitko" s kojom je ušao u finale međunarodnog natječaja Lapis Histriae te je objavljena u zajedničkoj zbirci s nagrađenim i drugim izabranim pričama.
Do sada je napisao i po raznim natjecanjima poslao desetak priča, a uz već spomenute još su mu dvije tiskane. Jedna "O pantaganama i ljudima" u kojoj tematizira život queer zajednice lani mu je objavljena u zborniku u Crnoj Gori, a "Kako sam pisao priču o Trogiru" tiskala je trogirska knjižnica. Po toj je priči kasnije napisao i scenarij za kratki igrani film, poslao ga HAVC-u i dobio novac za njegovo snimanje.
– Bilo je 20 prijava, a ja sam ušao među petero onih koji su dobili sredstva. Sada sam u pripremama. Snimanje mi je na kraju ljeta. To je 15-minutni igrani film. Dramokomedija, drama s elementima humora.
Bit će to, kaže, autorski film u punom smislu. Osim scenarija koji je napisao, Ante će biti i režiser, montažer, producent, pa čak i glavni glumac. Kao što to rade Woody Allen, Nanni Moretti, Takeshi Kitano...
Najbolje radi, reći će, kada je sve od ideje do realizacije u njegovim rukama. Baš kao i njegova junakinja Ajka, zagovornik je filozofije "do it yourself". Ne zato jer je kontrol-frik, još manje jer misli da sve najbolje zna, već jednostavno zato što mu je teško drugima objašnjavati svoje ideje i zamisli. A u njegovoj glavi puno se toga roji i rađa kako i doliči Antinoj svestranosti. Prije negoli se 2013. godine vratio u rodni Šibenik, 15-ak godina živio je i radio u Zagrebu gdje je na Akademiji dramske umjetnosti diplomirao montažu.
– Danas radim kao montažer i snimatelj na TV-u Šibenik, a prije toga u Zagrebu na Novoj TV, Masterfilmu, RTL-u... Radio sam Večeru za 5, Farmu, Big Brothera na Tajlandu četiri i pol mjeseca. Vratio sam se u Šibenik, izbjegao klimu, veći stres i vremenske tjesnace, jer sam skužio da ovdje mogu imati više vremena da radim svoje stvari - govori i objašnajva kako je otvorio svoj obrt za proizvodnju filmova Suteren film preko kojeg je i dobio novac iz HAVC-a.
– Ima dosta likova u tom kratkom filmu. Nema klasične narativne niti. Glavni lik, kojeg ću sam glumiti, pokušava napisati priču o Trogiru, ali ga u tomu drugi ometaju i omalovažavaju. Na kraju ništa i ne napiše. Kroz tu priču o pokušaju pisanja vidi se i naš mentalitet. Do 1. veljače iduće godine trebao bih završiti taj film. To mi je najveći pothvat do sada i na dane mi dođe da vratim novce i imam svoj mir. Naporno mi je to, ali neću ipak odustati.
Uskoro treći album
Nije to, naravno, prvi Antin filmski uradak. Iza njega je dokumentarac koji je radio za udrugu Oksid iz Ražina, nakon čega je uslijedio poziv iz Benkovca iz udruge Vlajter-ego koja radi Vlajternativu, najveći festival alternativene glazbe na ovim prostorima. Za svaki svoj projekt Ante se temeljito priprema, pa tako i za film o Vlajternativi u koji je uključio čak 80 sugovornika. I opet, sve će to raditi sam. Ipak ne u potpunosti, jer suradnju s toncem nije mogao izbjeći.
Ante je autor i mnogih spotova za šibenske glazbenike i bendove. Najdraže mu je, otkriva, raditi za Diskodeliju.
– Uskoro im izlazi treći album. Nedavno sam završio spot za najavni singl. S njima mi je super, jer mi dadu odriješne ruke.
Tu su još spotovi za Stringse, Lili Gee, klapu Drniš... Uz sve to, Ante je napisao i nacrtao jedan strip, a s posebnim guštom piše i rap pjesme. Čak je objavio i Nulti album, koji je, treba li reći, sam otpjevao, snimio i producirao. Edicija je skromna i broji svega 30-ak primjeraka, ali Anti je to dovoljno. Zbog rapa je u Oksidu sudjelovao i na jednoj rap večeri gdje je nastupio s još nekoliko rapera.
– Opušta me kada pišem tu poeziju. Imam puno tih tekstova, mogli bi se objaviti samostalno. Proučavao sam povijest američkog i domaćeg rapa. Skužio sam da je ta glazba ono što su nekada bili rock i punk. Rock je danas više poza, to su neki lažni gardovi i umjetni socijalna angažman.
I kao da mu pisanja rep pjesama, priča, stvaranje glazbenih spotova, dokumentaraca i kratkih igranih filmova nije dovoljno, Ante priželjkuje i dugometražni igrani film, u kojem bi on bio i scenarist, redatelj, montažer, producent, a vjerojatno bi njegova bila barem jedna uloga. Ideja i struktura filma su mu u glavi, a sada bi trebao napisati sinopsis. Pribojava se da do rujna, kada bi se trebao prijaviti na natječaj HAVC-a, sve neće stići. Ako i ne uspije, pokušat će sljedeći put. U međuvremenu nastaviti pisati kako bi jednog dana njegove priče, već objavljene i one koje tek čekaju da budu napisane, bile tiskane u prvoj zbirci priča.