Ništa s Brešanom i oko Brešana nije lako ni brzo. Petu godišnjicu smrti velikog književnika koja se navršila 3. siječnja Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku u kojem je Brešan dočekao mirovinu, nakon što je niz godina predavao u šibenskoj Gimnaziji, namjeravalo je obilježiti promocijom knjige "Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan" novinarke, urednice i književnice Grozdane Cvitan. Korona je omela taj plan i odgodila ga do ovoga petka.
U Brešanovoj spomen-sobi okupio se popriličan broj Šibenčana i Šibenčanki, a uz autoricu o knjizi, za koju je rečeno kako je riječ o iznimnom izdanju bez kojeg će biti nezamislivo svako novo proučavanje i istraživanje Brešanova djela, govorile su i Martina Petranović s Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU-a te Miranda Levanat-Peričić s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru.
Iako bi se moglo pomisliti da se Brešanu gotovo sve zna, knjiga Grozdane Cvitan donosi i neke nepoznanice iz njegova života i stvaralaštva. Osim što je na jednom mjestu sakupila mnoštvo podataka razbacanih po raznim časopisima, knjigama, zbornicima i publikacijama, Cvitan je brižno istražujući Brešanovu ostavštinu, pisma i rukopise pronašla i dva do sada nepoznata i neobjavljena rukopisa: roman Venera i Proleter te dramu Republika Rosamaris.
Knjiga je zapravo nastala posve neplanirano, podsjetila je Cvitan ističući kako je sve počelo kada ju je ravnatelj kazališta Jakov Bilić zamolio da napiše tekstualni dio postava memorijalne Brešanove sobe koja se tada uređivala u foajeu kazališta.
Taj je poziv došao 20-ak dana prije otvorenja sobe i Cvitan je pozvana da spasi situaciju, budući da posao koji je prvo bio dogovoren s drugima, nije bio odrađen.
- Koliko god sam bila pomalo ljuta jer me je Jakov Bilić pozvao u posljednji trenutaka, danas mi je zbog toga drago. Dok sam pisala te kartice za Brešanovu sobu, shvatila sam što se sve događalo s njegovim djelom, što sve nije posloženo i kako bi to trebalo napraviti – kazala je Cvitan na promociji ističući kako je na knjizi radila više od pola godine, nagutala se prašine i iščitala hrpu materijala.
- Hvala i Mati Gulinu koji mi je dao svoje zapise, hvala i Željku Koloperu Keki koji je također sačuvao puno toga – rekla je Cvitan i dodala kako su joj najzanimljivija bila Brešanova pisma s hrvatskim redateljima, piscima, dramaturzima, urednicima, intendantima koja su, smatra, potvrdila kako Brešanov život nije bio ni dosadan ni uobičajen, kako je on sam znao reći.
Upravo suprotno, bio je prava avantura, smatra Cvitan, naročito nakon što je u ITD-u izvedena drama Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja te nakon što su 1973. godine skinute sve njegove predstave te do početka 80-ih godina nije mu objavljena niti izvedena nijedna drama. Zbog toga nije bilo lako biti ni Brešanov prijatelj, a neki su, poput Vjerana Zuppe, zbog toga ostali i bez posla. I nije samo Hamlet bio kost u grlu čuvarima tadašnjeg sustava. Bio je to i Nečastivi na Filozofskom fakultetu, podsjetila je Cvitan.
Miranda Levanat-Peričić kazala je pak kako knjiga Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan vrvi podacima i fusnotama, ali se unatoč tomu lako čita.
- Knjiga se čita kao roman o jednom profesionalnom životopisu, jer Grozdana Cvitan zna što i kako napisati. I naslov knjige i naslovnica jako dobro pogađaju bit Brešanova djela. Ovom knjigom nije stavljena točka na "i" o Brešanovu stvaralaštvu – zaključila je Levanat Peričić.
Knjiga je objavljena u nakladi šibenskog kazališta. Autor naslovnice je hrvatski slikar i akademik Zlatko Keser, a grafički dizajn potpisuje šibenski dizajner Ante Filipović Grčić.
