Kulturno-informativni centar otoka Šolte objavio je zbornik radova "Za Vesnu", posvećen važnoj hrvatskoj pjesnikinji Vesni Parun, koja je pokopana na Šolti, rodnom otoku svoje majke.
Zbornik je naslonjen na desetogodišnjicu smrti pjesnikinje koja je bila 25. listopada, kada se pripremao umjetnički program, koji je nažalost spriječila pandemija koronavirusa. I tako je, kao u onoj Matoševoj pjesmi o Ljerki, pjesnikinja umjesto umjetničke večeri dobila ovu knjigu koja sadrži devet, a ne prigodnih deset radova.
- Deseto mjesto nije prazno već namijenjeno Vesni, da u svakom od nas svojim stihovima ispiše posebnu priču, zapisala je u predgovoru urednica, ravnateljica KICOŠ-a Marina Garbin.
Sanja Knežević i Diana Zalar pisale su o Vesninu dječjem pjesništvu), Tea Vidaić o lirskom poljupcu u njenoj poeziji, Ksenija Banović o gradnji duhovnog mosta s bugarskom kulturom, Denis Derk o pjesnikinjinoj ostavštini i samostalnim nakladničkim projektima, Siniša Vuković o "najvećem otoku stiha na Mediteranu" i burevjesničkoj zbirci "Crna maslina".
Tomislav Marijan Bilosnić pisao je o druženju s Vesnom Parun, donijevši nekoliko anegdota, ali i pjesama, Mladen Vuković pobrojao je skladatelje koji su uglazbljivali Vesnine stihove i autore koji su joj posvetili pjesmu, a šoltanski pjesnik i slikar Dinko Sule pisao je o vezama književnice sa Šoltom.
Na koricama zbornika, koji je premašio sto stranica, nalaze se dva ulja na platnu pjesnikinje koja je imala bibliografiju od osamdesetak objavljenih naslova, ali i 11 samostalnih izložbi slika. Zbornik je ilustriran fotografijama s prošlogodišnje izložbe "Kapa, marama, slika i knjiga" održane u Grohotama, koja nije izazvala zasluženi medijski odjek.
Općenito se premalo objavljuju pretisci ili izbori stihova ili neobjavljeni rukopisi po mnogima najznačajnije hrvatske pjesnikinje, baš kao ni kritičke studije o Vesni Parun.
Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu, a dio mladosti provela je i u Šibeniku. Dobitnica je Nagrade za životno djelo grada Šibenika.