Novinarka Diana Šetka napisala je knjigu o Arsenu Dediću, a u uvodnom dijelu piše o osobnoj motivaciji za nju, potom se bavi njegovim životom te sjećanjima suvremenika na velikog kantautora.
Sugovornika je mnoštvo, iz raznih područja života, od dizajnera Mirka Ilića, preko pjevačica Tereze Kesovije i Danijele Martinović, voditelja Minje Subote, odvjetnika Zvonimira Hodaka, pjevača Petra Graše, TV urednika Miroslava Ilića, do glumaca Zlatka Viteza i Rade Šerbedžije, novinara Pere Zlatara...
Knjigu "Arsen: Sjećanja. Takvog smo ga voljeli, takvog ćemo ga pamtiti" bivše izvršne urednice i novinarke tjednika Gloria izdao je nakladnik Profil, a promocija knjige održat će se sutra.
Autorica počinje, dakle, s njezinim osobnim sjećanjima na pjevača.
"Za Arsena Dedića prvi sam put čula 1964. Imala sam sedam godina. Odrastajući uz talijanski glazbeni show ‘Studio Uno‘ i festival u San Remu, ludovala sam po kući imitirajući Ritu Pavone kako pjeva veliki hit ‘La partita di pallone‘ i tada mlađahnu Gigliolu Cinquetti s tugaljivom baladom ‘Non ho l‘età‘. No jednoga dana na televiziji se pojavio Arsen.
U vojničkoj uniformi, klempavih ušiju, poluzatvorenih očiju i baršunastog glasa nevjerojatne boje zapjevao je ‘Sa okusom mora i okusom soli‘ Gina Paolija. Slušala sam ga i zamišljala ženu koja ulazi u more, pa se vraća, on ju ljubi. Pitala sam mamu smije li se o tome pjevati, nije li to samo za ‘četiri zida‘, kako je znala reći ako joj se nešto nije činilo prikladno za mene.
No, odgovorila mi je da je to baš lijepa pjesma: ‘To ti je samo romantika. Shvatit ćeš kad narasteš.‘ Što god bilo, osvojilo je ‘moje nježne godine‘ i na svakom domaćem festivalu čekala sam da se pojavi On. Ili da barem čujem njegovo ime među tekstopiscima i kompozitorima", prepričava o Arsenu, s kojim se, naravno, poslije više puta profesionalno nalazila, iza njih je mnogo intervjua.
Knjiga donosi i neke možda manje poznate anegdote iz života glazbenika. Iz jedne od njih da se iščitati kako je tadašnja prva dama Jugoslavije bila ona koja je požurila brak između Gabi i Arsena, piše Jutarnji.
U knjizi stoji:
"Josip Broz volio je biti okružen pjevačima, glumicama, opernim primadonama. Mnoge od njih pozivao je u rezidenciju u Karađorđevo na dočeke Nove godine. Volio je slušati Terezu, Gertrudu Munitić, Zinku Kunc, kao i Arsena i Gabi. Arsen i Gabi bili su dragi i njegovoj supruzi Jovanki. Kad se pročulo da su postali par, tadašnja prva dama Jugoslavije pitala je Gabi: ‘Pa koliko ćemo još dugo čekati taj brak? Dajte, požurite!‘"
Istražila je koje su žene inspirirale Arsena Dedića za pjesme.
"Mnogo toga je i izmišljeno. Primjerice, pričalo se da je beogradskoj glumici Sonji Savić posvetio pjesmu ‘Sanjam te‘. Međutim, tu je pjesmu Arsen napisao kad je njoj bilo osam godina i objavljena je na njegovu prvom albumu ‘Čovjek kao ja‘. Beogradska glumica Milena Dravić sigurno ga je inspirirala za pjesmu ‘Milena‘, što joj je, uostalom, i napisao u posveti u svojoj knjizi koju joj je darovao, ali slavnoj glumici nije baš uvijek bilo drago da se to zna."
Istražila je i tko je Ines iz pjesme "Ne daj se, Ines", možda i jedne od najpoznatijih velikog autora.
A svaka je Ines, poznato je, koja mu je generacijski bila bliska, priželjkivala da to bude baš ona. Diana Šetka doznala je da je riječ o Ines Bareza, nećakinji slavnog dirigenta Nikše Bareze, koja se prvo preselila u Sombor, a potom, radi baletne škole, u Beograd.
Svaka Ines koja je bila generacijski bliska Arsenu, priželjkivala da to bude baš ona. Diana Šetka doznala je da je riječ o Ines Bareza, nećakinji slavnog dirigenta Nikše Bareze
Ispričala je kako je sve kod njih od početaka bilo jasno. Arsen je, naime, želio obitelj, djecu, ženu koja će ga kod kuće čekati, a kako je rekla, ‘meni je bilo savršeno jasno da to nisam ja‘. Pisao joj je iz Rusije, našli su se kasnije u Milanu, no izvorna je iskra nestala. Poslije se ona bavila jogom, meditirala, bavila homeopatijom...
Njegova je ljubav prije Gabi bila Božidarka Frajt.
Kako piše u knjizi: "Božidarka Frajt bila je najljepša djevojka u Zagrebu. Pero Zlatar, prvi novinar i urednik koji je pratio poznate i slavne, tvrdio je da bez nje ne bi bilo ni Saloona, poznatog diskokluba na zagrebačkom Tuškancu. Jednom se zatekla na brodu od Rijeke do Dubrovnika s Albertom Papom i Vlahom Srezovićem, bivšim vlasnicima Saloona.
Putnici na brodu promatrali su ju s neskrivenim divljenjem, a njih dvojica, nadahnuti njezinom ljepotom, počeli su kovati poslovne planove. Nedugo zatim zajedno su otvorili Saloon."
"Kad je upoznala Arsena, imala je 23 godine, a već je glumila u filmovima ‘Lakat kao takav‘, ‘Bolje je umeti‘ i ‘Licem u lice‘. Bila je u braku s čovjekom kojeg su u Zagrebu poznavali kao Cicija Brazilijera. Taj je nadimak dobio jer mu je otac živio u Brazilu", otkrio joj je Zlatar.
Inače, i Zlatar prepričava anegdotu iz razdoblja kada je bio urednik Plavog vjesnika: "Arsen se žalio da je često u rubrici Maja saznaje, prvoj pravoj trač rubrici na ovim područjima, a Zlatar se pravio da su ga suradnici izdali, iako je ‘svima bilo jasno da se u novinama ne može ništa objaviti bez glavnog urednika‘."
Bitna mu je u životu bila profesionalna bliskost s Terezom Kesovijom, koju je upoznao dok je još bio student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Diana Šetka prepričava i anegdote kako su, dok su stanovali u Muzičkom internatu, nosili isti plavi pulover: jedan dan nosila ga je Tereza, a drugi dan Arsen.
Kako piše u knjizi: "Oboje potječu iz skromnih obitelji, roditelji su morali prodati prasce da bi im kupili flaute. Kad bi prepričavao te detalje, Arsen bi ironično dodao: ‘Autentične svinje upoznali smo poslije‘."
S Terezom Kesovijom povezano je sljedeće prisjećanje u knjizi: "Znajući koliko voli Brela, iz Pariza mu je donijela cijelu kutiju njegovih albuma, što ga je silno razveselilo. Ona će pak, dok je živa, kaže, čuvati školjkicu koju joj je 2004. darovao za rođendan..."
Poseban odnos s Terezom
"Arsen je volio skupljati minijature i u svojoj neobičnoj zbirci imao je stotinjak školjkica, životinjica, kućica s vrtom. To nitko nije smio dirati. No, kad Arsena ne bi bilo kod kuće, Gabi bi ih skupila, odnijela pod tuš, osušila na suncu i vratila svaku na njeno mjesto. Imam nekoliko takvih minijatura, ali mi je ta školjkica svetinja", rekla je. Prisjetila se i kako nisu uvijek bili usuglašeni oko pjesama: "Mislim da mu nije odgovarao moj repertoar. Nije mi to govorio, nego sam osjetila kako smatra da sam sposobnija pjevati nešto bolje od ‘Sviraj mi, sviraj‘, ali bila je to jako popularna pjesma."
U knjizi se, dakle, piše i o odnosu Mirka Ilića i Arsena.
"Kad se 2015. u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku pripremala izložba najboljih LP omota, Mirko Ilić, svjetski poznat grafički dizajner i crtač, nastanjen u Velikoj Jabuci, poslao je za nju omot Arsenova albuma ‘Čovjek kao ja‘.
Omot, dizajn Mihajla Arsovskoga, osmišljen kao kolaž raznih fotografija iz Arsenova života, svidio se kustosima izložbe. Ovješen je blizu četiriju omota legendarnih Beatlesa, a mogao se razgledati šest mjeseci, koliko je trajala izložba, pa ga je u New Yorku vidio i Matija Dedić."
Mirko Ilić, čijih je 38 djela uvršteno u stalni postav MoMA-e, Dijani Šetki je ispričao: "Omotnica albuma izložena je neposredno prije Arsenove smrti. Skenirao sam mail iz MoMA-e i poslao ga Matiji, a on Arsenu. Želio sam ga malo razveseliti, odagnati mu misli od bolesti... Arsena sam upoznao početkom 1980., kao relativno mlad dizajner. Susretali smo se u kazalištu, na izložbama i u kafićima. Bez obzira na razliku u godinama, uvijek me oslovljavao s ‘gospodine‘..."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....