Umjetnica koju zanima zašto se u falšim dimnjacima na kućama kriju odašiljači za mobitele (FOTO)

 
 
Važno mi je da struka prizna moj rad, ali želim i da netko tko nije stručan kada je riječ o umjetnosti, u njemu nešto osjeti. Ne želim biti hermetična i raditi ono što samo struka može razumjeti!

Tako je prije nekoliko godina govorila Lana Stojićević, koja je na splitskoj Umjetničkoj akademiji 2012. godine diplomirala slikarstvo, gdje od prije dvije godine radi kao asistentica. A tako misli i danas.



Mlada i nagrađivana šibenska umjetnica s nekoliko vrlo zapaženih samostalnih i više skupnih izložaba, naklonost šibenske publike stekla još davno, svojim malim „bebušama“ – ručno izrađenim broševima nastalim prema likovima poznatih i popularnih žena, stvarnih ili izmišljenih, koje su bile veliki hit na modnim forumima i društvenim mrežama.

Njezina umjetnička ozbiljnost, inovativnost i zrelost pozornost stručne javnosti privukli su još izložbom Dvoboj u kojoj, koristeći tehniku ručnog rada i goblena, tematizira rodnu i spolnu ravnopravnost, odnos politike i kulture, a osobito projektom Crno brdo u kojem se bavi deponiranjem troske i bivšeg TEF-a, tvornice uz koju je i Lana odrastala, u selo Biljane Donje na opći užas i zabrinutost tamošnjeg stanovništva.



Slijedili su i drugi projekti poput Vile Roze i problema apartmanizacije, vizualne i prostorne devastacije Hrvatske.



I upravo zato što želi govoriti o stvarima koje ju se tiču, Lana bira lokalne teme. O sebi ne razmišlja kao o angažiranoj umjetnici i reći će kako je u umjetnosti hrabrija negoli u privatnom životu.

-Biram teme koje su meni zanimljive i za koje mislim da imaju društvenu važnost, premda su one uglavnom medijski zanemarene. Neki umjetnici u tomu možda imaju više aktivistički pristup, ali meni je važno da one budu i likovno intrigantne!

A u to se šibenska publika još jednom mogla uvjeriti na Laninoj nedavnoj izložbi u Galeriji sv. Krševana.



-Izložba u Šibeniku nastala je usklađivanjem i objedinjavanjem dviju prethodnih izložbi: Parcele koja je krajem godine bila otvorena u Koprivnici te izložbe Strukture prikrivanja koja je prije dva mjeseca bila postavljena u splitskoj galeriji Praktika. U njima se bavim problemom apartmanizacije, odnosno velike izgrađenosti i borbe za prostor koja dovodi do nadnaravnih i apsurdnih situacija, a u kontekstu sadašnje legalizacije, odnosno slučajevima postavljanja odašiljača mobilnih operatera na obiteljske kuće. Da bi se zavarali svi koji se bude protiv tih odašiljača i koji strahuju od posljedica njihova štetnog zračenja, oni su prikriveni i pretvoreni u falše dimnjake iz kojih naravno nikada ne izlazi dim i koji odmah upadaju u oči zbog neobične izduženosti – kazuje Lana.

Iz medija je Lana tako doznala i za slučaj ilegalne gradnje u NP Kornati. Neobična građevina s metalnim konstrukcijama na koje je bio „prislonjen“ krov kako bi na snimkama iz zraka izgledalo kao da je riječ o davno, u skladu sa zakonom, izgrađenoj kući, nadahnula ju je za njezinu „šuplju“ kuću s groteskno izduženim „dimnjakom“ i s dimom koji posjetitelj izložbe gleda na videu! 
Neobične, prikrivene dimnjake Lana je otkrila i u Splitu te Kaštel Lukšiću. Kao kakve kulise, kazališna scenografija ili Potemkinova sela, ali sve s jednim značenjem – obmana i laž.



-Zanimljivo je kako se prikrivaju ti odašiljači. Valjda misle da ljudi to neće primijetiti. Ali, očito je zakon kod nas toliko liberalan da dopušta da svatko radi što hoće. Na izložbi je bio reproducira i zvučni signal koji je snimljen kod jednog takvog odašiljača, a koje naše uho u prirodi ne može čuti – objašnjava Lana koja priče iz mračne hrvatske realnosti opisuje koristeći kompjutorsku simulaciju, fotografiju, konstrukcije, fasade i kulis, makete šarenih kuća…

Ali, koliko god te kuće slatko izgledale u svojim ružičastim, nebesko plavim, zelenim ili žutim bojama, s bijelim betonskim stupićima na balkonima i terasama, s katovima od kojih je svaki novi u tlocrtu veći od prethodnog, njihovu zloćudnu arhitekturu Lana nemilosrdno razgolićuje ukazujući na svu slojevitost problema. Premda to radi, kako ističe umjetnik i likovni kritičar Vedran Perkov, beskrajno simpatično, razigrano i s velikom dozom humora, uz taj smijeh, Lanine Strukture prikrivanja i Parcele imaju više nego dovoljno „materijala“ se ozbiljno zamisli svatko tko ih pogleda!