Kad netko razmišlja drukčije, nekonvencionalno, za njega kažemo da izlazi izvan (uobičajenih) okvira. Ili, kako bi Amerikanci rekli, "out of the box". Ta se fraza često veže za ljude koji su po prirodi kreativci. Takva je, nema sumnje, Sandra Kapitanović.
Mlada Šibenka, koja je već u 19. godini javnosti predstavila svoja likovna djela. U šibenskoj je Gradskoj knjižnici otvorila prvu samostalnu izložbu slika pod nazivom, pogađate, "Izvan okvira".
- Izložba je san svakog umjetnika, slikara. To je kao kod kuhara. On ne može biti zadovoljan dok ne završi sa spremanjem jela i dok ga drugi ne pohvale - počela je Sandra zgodnom usporedbom našu ugodnu ćakulu.
Ovoj samoukoj slikarici ne fali talenta, ali ni hrabrosti. Kako drukčije komentirati odluku da u tako ranoj životnoj dobi javno prezentira svoje radove? I to Šibenčanima, nerijetko (pre)strogima u kritici.
- Nitko svoj talent ne bi smio skrivati. Zatvarati ga u četiri zida, daleko od javnosti - smatra Sandra.
Izlagala u Zagrebu
Prvu je samostalnu izložbu Sandra organizirala na poticaj djelatnika Knjižnice. Preciznije, Zdenke Bilušić, voditeljice Odjela za vizualnu kulturu.
- U mjesec dana sam razradila ideju o tome kako bi izložba trebala izgledati. Razmišljala sam što bih ljudima voljela predstaviti i najviše slušala svoje srce. Htjela sam da to bude izložba s porukom. Da izazove empatiju, osjećaje. Inače ništa ne bi imalo smisla - tvrdi šibenska umjetnica.
Poruka izložbe "Izvan okvira“ je i više nego jasna.
- Protagonisti mojih slika su tužna lica koja pokušavaju izići iz okvira. U prenesenom i stvarnom značenju. Oni su u lisičinama, lancima, žicama koje žele skinuti jer ih ograničavaju - dočarala je Sandra svoje uratke nastale pastel tehnikom.
Sandra Kapitanović nije samo izložila sedam portreta, već i "Kalendar". Njezin srednjoškolski projekt, koji je lani dospio do Klovićevih dvora. I zavrijedio pohvalnicu! Bio je to prvi put da jedna šibenska učenica izlaže slike u renomiranoj zagrebačkoj galeriji.
- Kao učenica Tehničke škole javila sam se na državni natječaj za vizualne radove. Cilj je bio u dvanaest slika prikazati mjesece u godini. Stilski je trebalo pratiti razdoblje secesije. Biti lepršav, slobodan, pozitivan. Ja sam prikazala mjesta koja su u meni izazvala emocije, a vezana su uz secesiju. Pariz i Beč. Naravno, ima u toj "priči" i puno Šibenika, ali i mene osobno. Samo u plavoj verziji - smije se Sandra.
S tog dijela izložbe nam je u oko upala slika mjeseca srpnja, na kojoj su zagrljeni Hrvatica i Francuz, odjeveni u svoje zastave. Sandra je, dakle, godinu dana unaprijed predvidjela finale Svjetskog nogometnog prvenstva!
- Ha ha! Nisam znala da sam vidovita - reagirala je na našu konstataciju.
Inspiracija za crtanje joj se, kaže, rađa svakodnevno. Sandra ima i svoj omiljeni dio dana, posvećen umjetnosti.
- Crtam noću! Često mi se dogodi da legnem u krevet i onda potekne rijeka ideja. No, zbog toga sam nerijetko nenaspavana. Kao vampir - nastavlja u šaljivom tonu naša sugovornica.
Idem na Akademiju
Sandra je za vrijeme razgovora stvarala obrise lica potpisnika ovih redova. To nas je ponukalo na pitanje kako može biti koncentrirana na priču i slikarski posao istovremeno?
- Ako ste u svom filmu, onda vidite samo papir. Ništa vas ne može dekoncentrirati. Kakva god atmosfera oko vas bila. Na to sam se istrenirala u školi. Na satovima fizike i matematike sam crtala, umjesto da slušam profesora. Bilježnice nisu bile baš popunjene, ali mi, zato, nisu mogli reći da sam nemirna na satu - objasnila je vrckasta Sandra, koja kaže da joj je za izradu portreta, inače, potrebno između 6 i 8 sati.
Nadarena Šibenka sve češće dobiva komplimente za svoje radove, ali od pohvala se ne živi.
Zato od svoje velike ljubavi i hobija povremeno i zarađuje.
- Ima dvije godine da sam krenula s narudžbama. Uživam i u tome. Ima onih koji traže sliku za sebe, ali i onih što sliku žele pokloniti drugima. Između ostalog, radila sam i skice za tetovaže. Tko zna, možda postanem i tattoo-majstorica - zagonetno će Sandra.
Prije svega, međutim, planira upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Kao temelj budućeg angažmana u slikarstvu.
- Ja sam i dalje samouka. Makar često tražim savjete drugih slikarica. Primjerice, Leviane Bjelan, Šibenke s talijanskom adresom. Ne volim prozirna hvalisanja. Dapače, spremna sam na kritike. Ne mislim da sam predobra i zato želim učiti. Slikarstvo je ono što volim. Moja budućnost - poručuje Sandra Kapitanović.
Ako ste pomislili da se Sandra ne miče od platna za crtanje, prevarili ste se. Ona često izlazi iz svojih okvira, pa je tako lani bila sudionica prve ženske trke tovara u Tribunju!
- Istina, volim se otkačiti! Za Tribunj sam vezana jer mi je majka iz tog mjesta. Tamo imam i vikendicu. Poštujem te naše stare običaje pa sam se prijavila i prošle i ove godine na trku tovara. No, neću reći jesam li bila uspješna kao u slikanju. Tamo je ipak bitnija zabava - prisjetila se Sandra s osmijehom na licu.
Najteže je crtati sebe
Prolazeći kroz izložbu ponovno smo se vratili na portrete. Uz pitanje za Sandru ima li u svojoj kolekciji i autoportret?
- Jednom sam ga pokušala napraviti. No, shvatila sam da je puno teže naslikati sebe nego druge! Sami sebe obično vidimo drukčije. Ili se uopće ne vidimo u pravom svjetlu - uvjerava nas simpatična 19-godišnjakinja.
Fetiva Šibenka i navijačica
Naša sugovornica rođena je u staroj šibenskoj obitelji sa Starog pazara. Sandrin dida Vice bio je poznati šibenski trgovac.
- Ponosna sam što sam fetiva Šibenka - kaže Sandra Kapitanović.
U njezinoj se obitelji uvijek bodrilo šibenske sportske klubove. Dida Vice je bježao s ručka na utakmice nekadašnjeg NK "Osvita". Stoga nije ni čudo da su Sandra i njezin brat Dino redoviti na Šubićevcu i Baldekinu.
- Brat je puno žešći od mene, ali i ja volim otići. Pogotovo na košarku - priznaje.
