Zavodljiva je ideja da bi "javni sadržaji" – ili ono što se pod tim smatra – trebali biti "mukti", odnosno besplatni. Pa, to je ionako naše! Zašto bi mi plaćali svoje? Pa mi smo – ili naši preci – to i izgradili. I sačuvali za iduće naraštaje. Pa onda imamo pravo i na rentu. Neka plaćaju neki drugi, koji nisu odavde, ako misle to uživati, kao što mi uživamo. I mi ćemo plaćati kad budemo išli njima u goste. Kao što sve drugo plaćamo. Ali, da plaćamo u svom gradu vidikovac, odnosno pogled s mjesta na kojem smo do jučer to besplatno radili, to je kriminal! Otimačina! Pohlepa! Neoliberalni razbojnici bi sve privatizirali, i na svemu profitirali. Nikad im dosta. Uvijek im malo!
Tako je i u Šibeniku. I u nas je dobar broj građana koji nikako ne mogu provariti ideju da na Svetog Mihovila, ili na Barone, ili na Svetog Ivana, posljednju od tri obnovljene tvrđave u srcu gradu, ne mogu ako ne plate ulaznicu. Već im je i sama ta činjenica da će ih netko na ulazu u nešto što smatraju najintimnije svojim, mjesta na kojima su tužni samovali ili sretni drugovali, na kojima su odrastali, iz škole bježali, ljubovali, zaustaviti i da će im tražiti ulaznicu, pokaz, legitimaciju, osobnu iskaznicu. Kao da su okupatori. Lassa Passare, Ausweiss, Bitte! Ma, mrš, ti i onaj ko ti više doša! Tako je to s našim svitom, svi smo manje vaši tak(v)i. Nagli smo, i lako planemo. Teško slušamo argumente – da za 70 kuna godišnje možete postati član Kluba prijatelja šibenskih tvrđava, i onda ići na sve tri, pa čak i na neke programe, poput filmskih večeri na Baroneu. Ne znam ja di se to triba ić učlanit, pa oklen meni novci, skupo je... A na koncu, i da je kuna, neću ja to iz principa plaćat. Kome, onim uhljebima što se iz dana u dan samo kote u gradskoj upravi?! I ne moš reć da to sve skupa nema logike i nema smisla.
A onda uzmeš novine, i pročitaš friško u "Slobodnoj" sjajan tekst svog kolege Hrvoja Prnjaka o Saloni. Veličanstvenoj rimskoj Saloni, koja je bila sjajan, veleban grad, pače velegrad, najsjajniji na cijeloj našoj jadranskoj obali. I koju su združeno, kako smo to učili u školi, razorili Slaveni i Avari. I to tako da se od toga do danas nije oporavili, nisu im trebali ni bageri ni dinamit. A na ostatke ostataka njihovi barbarski nasljednici nasrću i danas. Pa opisuje moj Hrvoje, kako je "nepoznat netko", NN, potpuno uništio interpretacijsku ploču, friško postavljenu u rujnu 2019. godine. Kamenom, nego čime. I to, kao druga u nizu. Prva, odmah nakon što je postavljena, a druga - prošlog vikenda. Nehrđajući čelik i kaljeno staklo, ali – džaba, utaman, preslabo je to za divlju hordu, višak testosterona i hormona, a manjak svega ostalog.
I onda čitaš što Hrvoje piše dalje – tu prolazi svatko tko hoće, poljoprivrednici voze freze, naplata, uz eventualno ograđivanje, ne dolazi u obzir – znači besplatno je – pa se tu - besplatno – parkiraju i turisti s kamperima, pa lokalci kad idu u vinograd i masline. Divota! Pa onda vidiš iz teksta da tu nije jasno ni tko bi tim biserom trebao upravljati. O tome se tek trebaju dogovoriti grad Solin, županija, Arheološki muzej u Splitu, Ministarstvo kulture. Krasno! Eto primjera što znače "javni sadržaji" u nas. I to još besplatni. Ko javne česme! Razbijena do jedna. Čije je to? Svačije i ničije. A u Šibeniku se zna – da time upravljaju Tvrđave kulture. I da one ubiru pare. Od ulaznica. Od kojih onda, evo, na Svetom Mihovilu, koji je kao i sve druge tvrđave obnovljen EU novem, upravo traje trodnevni Lets Rock festival koji je u Jutarnjem listu od kolegice Tene Šarčević označen kao jedan od najvećih pregleda domaće i (regionalne) alternativne scene. Dva dana, tri pozornice, 20-ak izvođača i bendova. A na Saloni - Slaveni i Avari. Sve mukti! Besplatno! Navali, narode!