StoryEditorOCM
BaštinaNEPROCJENJIVE ZBIRKE

Šibensko blago u mraku depoa: Zavirili smo u javnosti nepoznate kutke Muzeja grada Šibenika, gdje se kriju brojne umjetnine i arheološki nalazi (FOTO)

7. prosinca 2017. - 18:32

Kraljevstvo za depo! Taj bi vapaj, bez puno premišljanja, mogli uputiti šibenski muzealci, a pridružili bi im se vjerojatno i ostali kustosi u Hrvatskoj. Prostora za pohranu muzejskog blaga nikada dosta, jer ono što je izloženo u stalnim postavima tek je vrh ledene sante. Premda i šibenski kustosi ističu kako se reprezentativni i najvrjedniji predmeti nalaze upravo u stalnom postavu, još deseci tisuća pohranjeni su u mraku muzejskih depoa. Jer, barem kad je riječ o šibenskom slučaju, arheolog, primjerice, tijekom jedne kampanje godišnje na terenu prikupi oko 20 kilograma materijala koji donese u muzej, pa ako se to pomnoži s tri, koliko je u šibenskom muzeju arheologa, jasno je već i prema ovoj, istina gruboj, procjeni kako svake godine muzej dobije 60 novih kilograma keramike, stakla, željeza, kamena, kremena... I tako godinama.


Amfore do stropa


Muzej grada Šibenika je kompleksnog tipa i sastoji se od arheološkog, kulturno-povijesnog, odjela novije povijesti i etnografskog odjela te restauratorske i konzervatorske radionice, pa kada kilograme svoje građe u muzej donesu svi ostali kustosi, jasno je kako je Kneževa palača u kojoj je smješten muzej zapravo jedan veliki depo kojim se šibenski kustosi zadnjih mjeseci dodatno bave, jer provode temeljitu reviziju predmeta i zbirki.

A predmeti se čuvaju gotovo u svakom kutku od podruma do potkrovlja, pa je tako i nekadašnji javni zahod u blizini muzeja pretvoren u depo. I to specijalno za amfore, mahom pronađene na šibenskom području.
– Prostor nije velik, ali je maksimalno iskorišten. Amfore su poslagane po policama koje idu sve do stropa. Velika većina je s brodoloma. Potječu iz 1. st. prije Krista do 1. st. poslije Krista. Bile su najpopularnija ambalaža tog doba za vino, maslinovo ulje ili garum, najpopularniji začin starih Rimljana koji se dobivao od fermentirane ribe – govori voditelj arheološkog odjela i antičke zbirke Toni Brajković. Zbirka amfora, zanimljiva zbog raznolikosti tipova, ipak je uobičajena za muzeje poput šibenskoga, reći će Brajković, a mnoge od tih izduženih, odnosno trbušastih keramičkih ljepotica, šibenska javnost zadnji je put vidjela prije 20-ak godina na izložbi Zdenka Brusića posvećenoj podvodnoj arheologiji. Dvije amfore ovih dana, pak, iz Šibenika putuju u Trst, gdje će biti izložene na zajedničkoj izložbi talijanskih i hrvatskih muzeja o podmorskom blagu iz cijelog Jadrana, hvali se Brajković.


Bukovac, Radauš...


Potkrovlje je možda zadnje mjesto za koje bi se moglo pomisliti da je "čuvaonica" baštine. U šibenskom muzeju ono je pak krcato predmetima. Teško je ne pomisliti ima li tu "izgubljenog" blaga. U tom carstvu prašine, o specijalnim uvjetima, kontroli vlage, topline ili svjetlosti može se samo sanjati. Ipak, Brajković i mlada arheologinja Jelena Jović kažu kako je za arheološku zbirku taj prostor posve dobar. Na drvenim policama koje je muzej sa zahvalnošću primio od Gradske knjižnice "Juraj Šižgorić" prije desetak godina, kada se iz plavog nebodera preselila u obnovljenu Vitićevu zgradu na Poljani, u stotinama kartonskih kutija svih veličina pohranjeno je mnoštvo nalaza sa šibenskih arheoloških lokaliteta.

– Imamo prostor koji imamo i moramo se pokriti onoliko koliko nam je deka velika. Slično je i u drugim muzejima. No, bez lažne skromnosti mogu reći: zadovoljan sam koliko je ovaj materijal predstavljen javnosti preko izložbi, odnosno stručnih i znanstvenih publikacija – kazao je Brajković.

Vrijedne umjetnine kriju se i u galerijskoj zbirci koju vodi Anita Travčić. Čini ju više od 1300 slika, skulptura i reljefa, od čega čak 300-injak radova otpada na donaciju slikara i likovnog pedagoga, jednog od osnivača Međunarodnog dječjeg festivala Josipa Roce. Najvrjedniji dio predstavljaju, pak, djela Vlahe Bukovca, Vanje Radauša i Koste Angelija Radovanija.

– Zbirka ima viseće police na kojima su slike obješene kako se ne bi naslanjale jedna na drugu i oštetile. Nastojimo stalno nešto izvući iz zbirke i predstaviti javnosti, pa smo tako u travnju imali autorsku izložbu u sklopu Međunarodnog dana skulpture. Imali smo i izložbu posvećenu Grgi Antuncu, a veliku retrospektivnu izložbu galerijske zbirke svojedobno je postavila kolegica Ksenija Kalauz – naglašava Travčić.


Stari majstori


Znatno manje predmeta broji zbirka starih majstora o kojoj se brine Marina Lambaša, voditeljica kulturno-povijesnog odjela: svega 134 slike i skulpture, uglavnom nepoznatih majstora od 15. do 19. stoljeća. Najpoznatiji među njima je Blaž Jurjev Trogiranin koji je uvršten u stalni postav.
– Zbirka starih majstora, uz arheološku, najstarija je naša zbirka i osnova je šibenskog muzeja!

Lambaša je voditeljica još nekoliko zbirki: umjetničke keramike s više od tisuću komada, kojoj tek predstoji obrada; povijesnog namještaja, u kojoj je tek četvrtina predmeta restaurirano jer za više nema novca; glazbene, koja je najbogatija nakon one u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, te zbirke nakita, u kojoj su i fascinantne šibenske naušnice od zlata i bisera, ali i srebrni lanci s kujicama, tj. sklopivim nožićima koje su o pojasu nosile žene...
Da je pušenje bilo vrlo rašireno i u 17. i 18. stoljeću, svjedoči zbirka malih keramičkih lula, a među najtežim, u doslovnom značenju, svakako je zbirka grbova gdje za podignuti jedan predmet treba najmanje četvero ljudi!


Neželjena baština


No, u zakucima muzejskih depoa nalazi se i neželjena baština iz novije hrvatske povijesti, iz vremena socijalističke Jugoslavije. Mahom su to brojne knjige, dokumenti, plakati, plakete, fotografije...
– U odjelu novije povijesti, koji se bavi razdobljem od 1945. do danas, osim Domovinskog rata, koji je izdvojen kao posebna zbirka, imamo puno eksponata koji govore o tom vremenu, jer je zadaća muzeja čuvanje i prezentiranje baštine. Zato je šteta što ne možemo izložiti ništa od toga iako nas i to nečemu uči. Međutim, ljudi to ne žele. Kada smo imali izložbu u povodu 90. godine Muzeja grada Šibenika, bila je izložena i štafeta koju je jedan posjetitelj nogom izbacio s izložbe – kaže voditeljica tog odjela Marijana Klisović.

Šibenski muzealci blago iz svojih depoa smatraju neprocjenjivim. Ne govore o kunama, nego o kulturno-povijesnom značenju! K tomu, vrlo su ekološki osviješteni, kako je to objasnila Marina Lambaša. Ono što je mnogima otpad, oni stalno recikliraju: na izložbama, u vitrinama, na predavanjima, u publikacijama, znanstvenim radovima...


'Vitrina mjeseca'
Što manje mraka, a više svjetlosti! Možda je to bila ideja vodilja ravnatelju muzeja Željku Krnčeviću kada je prije mjesec dana pokrenuo projekt "Vitrina mjeseca". Cilj je vrijedne predmete iz depoa izvući na svjetlo dana i pokazati ga građanima. Junak prve "Vitrine" je zelena staklena boca pronađena, posve očuvana, u sarkofagu na ranosrednjovjekovnom groblju u Vaćanima, lokalitetu koji je istraživao upravo Krnčević. O boci, kostima i karolinškom maču, pronađenima u tom sarkofagu, snimljena je i emisija u sklopu popularno-znanstvenog serijala o arheološkoj forenzici. Boca iz Vaćana misterij je za arheologe, a u zaleđe Skradina vjerojatno je došla s Bliskog istoka. Što će je uskoro zamijeniti u "Vitrini mjeseca", još nije poznato, ali će, obećava Krnčević, svakako biti neka nova atrakcija.

24. studeni 2024 22:18