Kako zaboraviti staro kino "Tesla"? U 16 je bila predstava za dicu i prostitutke!

Ode naše dobro, staro kino "Tesla". Zgrada, u kojoj je obitelj Ivana Fulgosija Đove prve filmove prikazala još daleke 1921. godine, nestala je gotovo za tren pod udarom suvremene mehanizacije.

Arsen Dedić je svojim stihovima kultnim učinio kino "Sloboda" (op.p. današnji katolički dom), koje je bilo najbliže njegovom kamenom domu u Teslinoj ulici, a zapravo smo mi, Šibenčani, bili puno bliži kinu "Tesla". Zdanju, smještenom na kantunu perivoja, što je prekrasno predvorje crkve Gospe van Grada.

Današnjoj mladosti gotovo je nezamisliv red za kinoulaznice, koji je posebno dug bio nedjeljom. U danu, kad su se, osim neizbježne matineje, prikazivali filmski programi u 16, 18 i 20 sati.

– Ti ajde u kino u 4 popodne, kad na predstave idu dica, kurve, vojnici i kućne pomoćnice. U 6 je najviše onih, koji poslije predstave žure na feratu za Perković, a u 8 navečer smo mi, stariji i fetivi Šibenčani – govorila je moja baba Vicula Belamarić.
Kino "Tesla" imalo je posebno, kultno značenje u večerima, kad bi nas ljetna kišica potjerala s rive u prve redove kinodvorane. Tamo smo navijali za Garyja Coopera, kad bi pištoljom rješavao svoje dvoboje na suncu. Da ne govorimo o našem oduševljenju kad bi Herkules (čitaj Steve Reeves) dizao antičke stupove na svoje suparnike. Bili smo tihi ili gotovo u čudu, kad su na platna stigli modernistički filmovi poput "Moderato cantabile" s Jeanne Moreau u naslovnoj ulozi. Nismo baš razumjeli "što je pisac htio reći".

Da ne govorim o nedjeljnim matinejama. Znam samo da sam sentimentalni "Slušaj majko moju pjesmu" gledao barem deset puta. Dobrim dijelom i zbog biljetera Kike Ercegovića Mose, kojemu se u svojim pričama već narugao Arsen Dedić. Na jedno je oko slabije vidio, a volio je gledati ženske, pa si mu u tim trenucima mogao umjesto ulaznice podmetnuti i kartu, u kojoj je bila umotana karamela!

Uspomene su me "napale" silovito brzinom, kad sam umjesto dobrog, starog kina "Tesla" ugledao tek ruševine. Lakše mi je, kad znam da je investitor na tom prostoru Josip Stojanović Jolly. Makar će se na me malo ljutiti dio ekstremnih Funcuta, ne mogu, a ne spomenuti da Jolly u svojim investicijama nikad nije naružio ni Šibenik ni Vodice. Od trgovina do hotela. Baš kao i drugi (ili prvi!) sjajni poduzetnik Vlado Čović. Zato sam nešto mirniji u pogledu toga kako će izgledati suvremena zamjena za dobro, staro kino "Tesla".