Kako znamo da su u nas brzo izbori? Dili se! Eto je Mario Banožić, ministar državne imovine banuo početkom ovog tjedna u Šibenik, prije Dida Mraza, pa iz torbe počeo redom vaditi - gradonačelniku grada Drniša Josipu Begonji Ugovor, kojim Ministarstvo daje na uporabu stan u k.o. Pakovo selo, površine 75 četvornih metara, za uređenje i opremanje Centra kompetencija za razvoj ruralnog turizma - Pakovo Selo.
Gradonačelniku grada Skradina Antoniju Brajkoviću i pročelnici Jedinstvenog upravnog odjela u Općini Primošten Iris Ukić Kotarac uručio je ‘tabularne isprave’ - Skradin je postao vlasnik vatrogasnog doma dok je općina Primošten u svoje vlasništvo dobila nogometno igralište.
Pored ministra Banožića u Šibenik su se tom prigodom sjatili i ministar uprave Ivan Malenica i zastupnica u Hrvatskom saboru Branka Juričev Martinčev. Koja je prije neki dan isposlovala kod ministra gospodarstva Darka Horvata da Vodicama dade na korištenje vrijedno vatrogasno vozilo, odnosno ganz novu MAN-ovu auto - cisternu, kapaciteta sedam tisuća litara, koja je DVD-jcima stiglo točno na Svetu Lucu, u petak 13. prosinca.
Pametni znaju kako se dobivaju izbori, a ovi drugi misle da je bitno sučeljavanje predsjedničkih kandidata na televiziji.
Nevažni izbori? Moš mislit!
Niste valjda pomislili da su predsjednički izbori nevažni? Zadnju put su nam tu priču probali prodati u svibnju, kada su bili još jedni ‘nevažni izbori’, oni za EU parlament, pa smo na njihovom primjeru najbolje mogli vidjeti kolika je to laž. Bili su to supervažni izbori. Izbori koji su potresli kako hrvatsku, tako i našu lokalnu političku scenu. Lansirali su Mislava Kolakušića u Brisel i napravili od njega političku zvijezdu, predsjedničkog kandidata koji bi već u nedjelju mogao mnogima pomrsiti račune.
Zbog briselske se fotelje rasturio Živi zid. Ali se zato – posljedično – iz mrtvih digao SDP, a sa SDP-om i Davor Bernardić koji je prije toga imao svakog tjedna po jedan zahtjev za smjenu i peticiju da odstupi koju su – između ostalih – potpis(iv)ali i naši SDP-ovci, Joško Šupe i Tonči Restović. Danas bi se, vjerovatno, rado odrekli tog autograma, jer je Bero nikad jači. A s Berom se u sedlo vratio i Franko Vidović, koji ga je podržavao. A skroz potonuo Ivan Klarin, koji je u unutarstranačkim igricama bio protiv Bere, a za Milanovića.
Zato sad Boga moli da Zoki na nedjeljnim izborima, ako već ne može pobijediti, uđe barem u drugi krug. A ne da skroz popuši pa da mu Bero kaže: ‘Eto, pustio sam te da se kandidiraš u ime SDP-a, podržao te, stavio ti na raspolaganje lovu i stranačku infrastrukturu, a ti ništa’ I tako ga se elegantno riješi i zauvijek skine s vrata.
Izbori za EU izneredili su i Plenkovića Umjesto šest euro zastupnika, koliko je držao da će imati, a SDP tri, stvar se obrnula – skupio je samo četiri, koliko i Berin SDP. Čitavo se ljeto borio za život, krpao koalicije, s HNS-om, pa krpao Vladu, smjenjivao ministre, tražio nove. Da nije bilo HDZ-ovog ‘neuspjeha’ na EU izborima, ne bi nikad bilo ni Škore kao predsjedničkog kandidata. Koji, ako pobijedi, vrlo vjerovatno znači i kraj Plenkija na čelu HDZ-a. Zato su svi oni koji priželjkuju kopernikanski obrat u najvećoj hrvatskoj stranci i stali iza Škore. I zato će ovi predsjednički izbori za HDZ-ovce biti i svojevrsni referendum o Plenkoviću, i smjeru kojim vodi stranku.
A Plenkijev kraj, značio bi i kraj Nedliljka Dujića. Ante Kulušić već mjesecima okuplja stožer, kupi ekipu i čeka kao zapeta puška, sanja povratak na mjesto predsjednika Županijskog odbora. S kojeg je sam odstupio, kao i Ivan Klarin.
Župan Goran Pauk se u međuvremenu, otkako nije prošao u Bruxelles, stabilizirao. Njegovu je unutarstranačku poziciju osnažilo to što je opet izabran za predsjednika Hrvatske zajednice županija. Zvučna pozicija koja, realno, ne nosi ništa osim titule ‘župan svih župana’ ali mu daje na važnosti, i donosi vidljivost, pozivanje u ‘Otvoreno’ i na TV.
Zato su ovi predsjednički izbori supervažni izbori, izbori kojih se, poput prazne puške, svi boje. Izbori koji će odrediti budućnost Hrvatske, smjer u kojem će ići, i osobe koje će nas voditi, neovisno o samom izabranom predsjedniku ili predsjednici i njezinim ovlastima.
Zato je važno da na njih izađemo i da zaokružimo onog kandidata za kojeg mislimo da bi bio najbolji za ono što mi želimo, gdje se vidimo i čemu se nadamo. Naše su ovlasti u tom smislu goleme, čak i veće od predsjedničkih. Ako mi od 11 kanidata nemamo koga izabrati, onda nije problem u njima, nego u nama.