Sokol ga nije volio

Sokol ga nije volio. Sekvencije toga sjajnog filma neprestano mi se vraćaju ovog proljeća, dok gledam utakmice na Šubićevcu. S asocijacijom da je Sokol zapravo trener Borimir Perković, koji ne voli igrača Tonija Španju. Za nas, koji desetljećima živimo sa šibenskim nogometom, to je zapravo drugi dio filma, što se počeo "snimati" još u doba kad je splitski trener Ivan Pudar uspješno usmjerio šibenski nogometni brod prema Prvoj ligi.

Makar je cijela hrvatska sportska javnost govorila o dvojici iznimno nadarenih šibenskih nogometaša, Gordonu Schildenfeldu i Anti Rukavini, ovaj potonji i nije bio baš Pudarov miljenik. Naprotiv, veći dio utakmica u drugoligaškoj konkurenciji Ruki je počinjao na klupi.

Nije mu pomoglo ni to što je kao zamjena u Zadru postigao dva atraktivna pogotka, te praktički trasirao šibenski put u viši rang. Opet je iduću šibensku utakmicu dobrim dijelom "odigrao" kao pričuva.

Labura i Rukavina

Bilo je to doba kad se iza šibenske klupe vrlo često "zagrijavao" šibenski oriđinal Jere Labura, pa sam suočen s tom slikom u "Slobodnoj" posprdno napisao: "Pudar je u zadnji tren prelomio dvojbu hoće li u igru uvesti Jeru Laburu ili Antu Rukavinu!?"
Pudar se na to naljutio, ali i potom korigirao, pa će u idućim mjesecima Rukavina postati nova zvijezda hrvatskog nogometa. Igrač oko kojega se otimao i Olimpique iz Lyona, ne samo susjedni Hajduk.

Toni Španja nema dosege Ante Rukavine, ali se gotovo nevjerojatnim doima činjenica da nijedan proljetni susret nije počeo u prvoj postavi Šibenika. Dapače, kao da mu je status kod trenera Borimira Perkovića sve gori. U sudaru sa Solinom izostao je Alispahić, tijekom susreta slijedile su tri izmjene, no Vodičanin nije dobio ni sekunde na travnjaku.
– Moj kolega Perković ima vjerojatno svoje razloge. Ja mogu samo kazati da je Španja, dok sam bio trener na Šubićevcu, igrao sjajno – kazivao nam je Mirko Labrović, aktualni trener Solina.

O kojim je Perkovićevim razlozima riječ, nije baš lako odgonetnuti. No, stara je istina da se na podcijenjenog čovjeka (igrača) diže i glas, i ruka, a u Španjinu slučaju i – noga. Iza silno općenite službene formulacije klupskog vodstva "o udaljavanju Alispahića iz momčadi zbog nediscipline na treningu" krije se Mešin napad nogom (u prsa) na Španju. Neshvatljivo kao događaj, baš kao i za Alispahićevu karijeru, koja dosad nije krila takve ekscese. Incident što sugerira da je jedan od razloga slabijih proljetnih igara i pad discipline na treninzima.

Tko je pogriješio?

Ako se, pak, vratimo Španji, nameće se pitanje tko je zapravo grješan u njegovu slučaju. Jesu li pogriješili braća Bulat, što su ga vratili na Šubićevac, ili Perković, koji ga očito zapostavlja!? Treća je (ne)moguća varijanta kako je Španja "zaboravio igrati nogomet"!

Ne znam precizan odgovor, no silno sam uvjeren da proljetni potezi trenera Perkovića nisu baš u skladu s dugoročnim projekcijama na Šubićevcu. Nije riječ samo o Španji. Na klupu je preseljen polivalentni Luka Celić. "Nestao" je i Stipan Banić, Stanići... Gdje je u toj priči vodstvo kluba, među kojima je nemali broj onih koji su na travnjaku znali stati na loptu!?