U nogometu danas možeš kupiti sve i svakoga, osim navijača. Nema novca, kojim ćeš ti udobrovoljiti navijača Barcelone da gine za madridski Real ili žestokog torcidaša da se odlučio za zagrebačku modru boju. O reprezentativnim utakmicama da ne govorimo. To bi bio sukus razmišljanja velikih nogometnih imena iz bivše države, koji su se oglasili u posebnoj emisiji na Sportskoj televiziji. A govorili su, među inim, i Zvezdina legenda Dragan Džajić, i nekadašnji Hajdukov motorin Brane Oblak, i zadnji jugoslavenski izbornik Ivica Osim.
U tu istinu uvjeravamo se ovih dana, dok traju TV prijenosi iz Rusije. Uzalud je bila tvrdnja splitskog sociologa Dražena Lalića "da Hrvatska ne stoji iza ovakve reprezentacije“ ili još sramotniji stav jednog od renomiranih hrvatskih književnika (op.p. sram me je uopće spomenuti njegovo ime) "da pravi domoljub ne bi trebao navijati za ovakvu reprezentaciju".
Kreković i povratnici
Hrvati ne štede novac za put u Rusiju, "ginu" u fan-zonama, lokalima ili u kući pred televizijskim prijemnicima. A najljepše u svemu je činjenica da se u toj ljubavi prema "vatrenima" ne ističu previše klupske boje. Samo gradovi, mjesta i krajevi iz kojih hrvatski navijači stižu u Putinovu zemlju. Zato je dodatno vrijedna Subašićeva čarobna formula u obrani kaznenih udaraca. Produžava se doba, kad "Agrokor", nezaposlenost i male mirovine padaju barem u drugi plan.
Da ne govorim o navijačkim prepucavanjima, koja su u minulih nekoliko godina stigla u sferu gdje se sve manje ćuti sportsko viteštvo.
Šibenskih funcuta, to je prvi dojam, nema previše u Rusiji. Oni strepe uz TV prijemnike i osluškuju što se događa na Baldekinu i Šubićevcu, te u Crnici, koja, čini se, najozbiljnije slaže kockice za novu sezonu.
- Novi trener Kreković je silno ambiciozan stručnjak, nama je srce dodatno zaigralo kad smo vratili trojicu naših igrača. Da ne govorimo o tome koliko za klub znači činjenica da smo sanirali gotovo sve dugove - kratko nam je raportirao Tomislav Ninić Cico, novi predsjednik VK Solaris.
Funcutsko srce
Funcuti su u završnici prošle sezone dvaput pohodili bazen u Crnici. Kao najbolji znak da itekako cijene što se događa u vaterpolskom gnijezdu. Nećemo, međutim, prešutjeti da ih je, ako izuzmemo nesretnu kup-utakmicu s Hajdukom, na Šubićevcu bilo tek u tragovima. Toliko je njihovo navijanje bilo rijetko da se jedan od "ključnih" ljudi u šibenskom nogometnom drugoligašu zapitao: - A za koga bismo igrali da smo se plasirali u Prvu ligu!?
Nema dvojbe, da funcutsko srce na pravi način kuca jedino za Baldekin. Da je šibenska mladost tamo našla sebe. Jednako na parketu i na tribinama. Zato bi bila mala sportska tragedija da već ove sezone ode Krešimir Radovčić, u kojega je klub ulagao godinama.
Između mišljenja vatrenog košarkaškog zanesenjaka Josipa Klisovića ("Radovčiću bi puno vrijedila još jedna šibenska sezona") i poslovnog razmišljanja menadžera Roberta Jablana ("Nema što Radovčić raditi u momčadi koja se bori za opstanak") ja glasam s obje ruke za Klisovićev stav. Ne samo emotivno, šibenski, već i 40-godišnjim iskustvom sportskog novinara, koji je uvjeren da Šeru nigdje neće toliko maziti i tolerirati kao na njegovu Baldekinu.