Raspisivao se prije nekoliko godina natječaj za čelnog čovjeka šibenske ispostave jednoga državnog poduzeća. I pitam ja prijatelja - znam da je stručan, da udovoljava i formalnim uvjetima, ima školu, a i bio je član stranke koja je tada vladala u državi - jesi li se javio na natječaj? Prika mi je odgovorio antologijskim odgovorom, koji zaslužuje da ga se ne zaboravi i da ga se još koji put citira - "A šta ću se javljat kad mi niko nije reka da se javin!" Nego su mi rekli da poslušan pismu od Prljavog kazališta - "Uzalud vam trud svirači, za drugog su dunje žute".
Ne nudi ispod tisuću eura
Tako će nekako biti i u našem kazalištu, s javno obznanjenom odlukom Maje Trlaje, aktualne ravnateljice šibenskog teatra, da se ne javi na godinu dana prije raspisan natječaj za još jedan mandat na čelu šibenskog kazališta, odnosno za novog ravnatelja. Očito, ni njoj nitko nije rekao da se javi na natječaj, pa je i ona odlučila ne gubiti vrijeme na pisma i markice kada se ishod već unaprijed zna. Vratit će se na svoje staro radno mjesto u istoj kući, s kojeg je i zamijenila Neru Gojanović, u Ured Međunarodnog dječjeg festivala kao voditeljica. Tko bi ju mogao naslijediti, Trlaja tvrdi da ne zna, no misli da bi to mogao biti netko izvan Šibenika tko dobro poznaje šibensko kazalište. Da ne zna tko bi mogao biti novi ravnatelj šibenskog kazališta, ustvrdio je nedavno i Paško Rakić, dogradonačelnik zadužen za kulturu i društvene djelatnosti. No, ono što zna jest da mora biti dobar menadžer i da će težiti "najboljem kandidatu jer Šibenik i šibensko kazalište to zaslužuju".
Znači, fotorobot budućeg ravnatelja šibenskog kazališta, kako su ga nacrtali Maja Trlaja, Paško Rakić i propozicije natječaja - ima visoku stručnu spremu, pet godina iskustva u struci, vrhunski je menadžer, dolazi izvan Šibenika, a istodobno dobro poznaje šibensko kazalište. No, kako takvog dovesti za 7200 kuna, koliko iznosi plaća ravnatelja šibenskog kazališta? Za manje od tisuću eura mjesečno, bez stana i hrane, danas je teško naći i dobrog zidara, a kamoli vrhunskog - ili dobrog - menadžera u kulturi? Koji bi trebao voditi kazalište s "nacionalnim" aspiracijama i MDF samo mu ime kaže - međunarodnim i svjetskim referencijama? A nisu ga spremni platiti niti na razini pročelnika u gradskoj upravi. Kojima su nedavno plaću s prosječnih desetak digli na 11 tisuća kuna. Od koliko pa naviše imaju i direktori gradskih tvrtki. Ali za kulturu s kojom se volimo podičiti - tisućljetni Šibenik, s dva UNESCO-ova spomenika, truć, truć, bla - bla - tu bi da nam netko bude nobelovac ili barem "nacionalni prvak" po cijeni općinskog 'referenta općih poslova.'
Plati pa se rugaj
A to ne ide. Ako se želi najbolje, onda se te najbolje mora i platiti. Jer, najjeftiniji obično ispadnu i najskuplji. U kazalištu je godinama vladao "financijski kupus", brojne nepravilnosti na koje je upozoravala, primjerice, Iris Ukić-Kotarac, a prije nje i Draško Lambaša, sanirali su se i pokrivali milijunski dugovi i dubioze. Kako ono kaže naš svit - ko ne plati kurvu, plati likara. Na koncu konca, ako se Dubiozu kolektiv može za dva sata svirke platiti 60 tisuća eura - plus troškovi produkcije - "za najbolji doček u Dalmaciji", onda je stvarno teško u istu relaciju staviti činjenicu da se isti novci izdvajaju za četverogodišnju bruto plaću ravnatelja šibenskog kazališta. Koliko para, toliko muzike...
