Ne lomite mi pittosporum!

Tko je mogao i pretpostaviti da će jedno obično malo drvo postati takav problem. Vraga drvo, grm! Koliko je takvih, još i većih, ne stalo pod pilom, bez traga, bez da je itko rekao i 'a'. A oko ovog se digao cijeli grad! Evo, mu i građani pale sviću. Za dušu, ako je drvo uopće može imati. Ali može grad. Jer, ovdje ionako više nije riječ o drvetu, nego je riječ o simbolu. Borbe protiv nereda i samovolje. Građani žele da se i njih nešto pita. Građani žele da gradske i državne službe funkcioniraju. A ne da svatko radi što ga je volja. Ako i nije tako, takva je javna percepcija. Stvari uopće nisu bezazlene, i izgleda da lagano izmiču kontroli.

Naime, nakon pilanja pittosporuma, i pokušaja da mu se izvadi korijen na bageru izvođača radova izbušene su gume i presječeno je hidrauličko crijevo. Policija je stvar samo notirala, ali je obustavila istragu jer vlasnik tvrtke ne želi kazneni progon protiv nepoznatog počinitelja.

Dodatna provokacija

Ne želi se dolivati ulje na vatru, situacija je ionako dovoljno eksplozivna i bez toga. Jer, pored svega ovoga i svježi je beton na mjestu na kojem se radi postament za "totem", "videozid" i klupe prezentacijskog Centra katedralnog muzeja izgažen nogama, a u njega je pobacano i kamenje i limenke. Sad se svi peru od svega. Ne samo da su policija i izvođač radova postupili politički mudro, nego to čine i svi ostali.

Projektantski tim Kocka i Šibenska biksupija tvrdili su kako imaju dozvole grada i nadležnog konzervatorskog ureda "za tu lokaciju". No, kako je slučaj eskalirao, konzervatori su rekli kako oni nisu dali dozvolu da se pilaju stabla. Jer to nije stajalo ni u zahtjevu Šibenske biskupije, pa nije moglo biti ni u Rješenju.

Gradonačelnik Burić kazao je pak kako su "djelatne službe Grada, zajedno s projektantom i investitorom, na terenu procijenile su da je lokaciju neophodno temeljito sanirati što je podrazumijevalo i uklanjanje zimzelenoga grma (pitospora). Javnost taj potez nije prihvatila s odobravanjem te je projektantima dan naputak da se prostor, nakon uređenja, dodatno hortikulturno oplemeni."

No, to je naglo stalo jer bi nastavak takvih radova u ovim okolnostima bila ludost. I lako bi moglo biti shvaćeno kao dodatna provokacija. Na koju je teško procijeniti odgovor. "Ne dirajte ništa, dovoljno ste oplemenili!"

Nindža biljka

Sreća u nesreći je ta što pittosporum, izgleda nije bespovratno uništen. Oštećenja korijenja na njoj su samo površinska i dala bi se bez većih problema sanirati. Ta biljka, stara nekih 50-ak godina, odlično podnosi rez, i vrlo brzo bi iz svojih spavajućih pupova i snažnog korjenova sustava mogla potjerati nove mladice koje bi, uz primjerenu i pojačanu njegu, već u nekoliko godina mogle zamijeniti posječenu krošnju.

Samo treba reagirati brzo i rane od motorke - koje su, opet srećom, vrlo čisti rezovi - premazati voćarskim voskom, da se spriječi pucanje debla i inficiranje rane. A ovaj "totem" i ostale fensi-šmensi pomodne arganje pomaknuti dalje. Po mogućnosti na ono mjesto na kojem je trenutno ona "baraka" od lesonita ili kakvog već materijala, čardak uz sam zid biskupije. I UNESCO-ova spomenika.

Ona se ionako već davno morala ukloniti, i zapravo je čudo da nitko od nadležnih - grad ili konzervatori - nije izdao rješenje za njezino uklanjanje. Mislili su, valjda, da će biti lakše ispilati "mirtu". Ali su se očito prevarili. Pittosporum Tobira je to, zimzeleno, vazdazeleno, japansko, neuništivo, nindža biljka, kao Toyota nepoderivo...