Nama Nutella, a njima 50.000 kuna

Kakve veze imaju Izet Fazlinović, odnosno serija "Lud, zbunjen, normalan", i europski izbori? Velike! Naime, sve ono što prosječan birač, odnosno građanin Šibenika i RH, zna – ili bolje reći "zna" – o EU izborima jest to da na njima biramo one koji će idućih godina primati 50 tisuća kuna plaće. A nama? Nama će biti isto, ili još i gore. Zapravo, sve je to baš kao u onoj epizodi serije "Lud, zbunjen, normalan" u kojoj mlađahni djelatnik osiguranja objašnjava Izetu kako stoje stvari sa životnim osiguranjem. Zašto je to sve dobro i koji ga sve benefiti od toga čekaju.

– Dakle, gospodine Izete, ovako stoje stvari. Ako uplaćujete kod nas životno osiguranje, dobili biste na koncu 120 tisuća konvertibilnih maraka – objašnjava momak, a Izetu nije baš bistro...

Kao u Alan Fordu

– A kad bih dobio?

– Pa u slučaju vaše smrti!

– Stani, vi bi meni isplatili 120 hiljada maraka ako umrem!? Pa to tako ide! Majke ti, pa je l' se ti to sa mnom sprdaš! Pa ja trebam krepat da bi dobio pare!?

– Ne, ne, ne biste dobili vi. Dobila bi vaša porodica, oni bi bili zbrinuti – veli momak, a Izet tek onda samo što ne pukne od smijeha...

– One raspikuće, njima da ostavim te pare. Majke mi, ti nisi normalan. I ja sam bogami lud što s tobom ovdje razgovaram!
Ono što Izet misli o svojoj familiji po prilici je i ono što prosječni Hrvat misli o svojim političarima. Povjerenje u tu "struku" na povijesno je niskim granama. Njima da Izet ostavi pare! Odnosno, da sebi prosječan birač upropasti nedjelju tako da naše stranačke poslušnike otjera u pečalbu na 50 tisuća laganih kunića mjesečno. Neću, radije ću ostat kući! Zato i jest izlaznost na prošlim EU izborima bila nekih 25 posto. A još je gora izlaznost bila kod mladih birača – njih je na izbore izišlo samo 13 posto, odnosno 87 posto ih je ostalo kući. Ili išlo bilo gdje drugo samo ne na birališta.

Što uopće rade EU parlamentarci, o čemu oni odlučuju... Bore se za "mir u svijetu" kao Fani Čapalija svojedobno? Mjere koliko lješnjaka ima u "Nutelli", po čemu je najpoznatija naša SDP-ovka Biljana Borzan. Ona bar po "Nutelli", a ovi drugi ni po njoj. Zar je onda čudno da to našem svitu i našim ljudima sve pomalo sliči na Alan Forda, i ono čime se bavi general War, u svom "Uredu za istraživanje ruda i gubljenje vremena". Zašto pomalo? Isto i pljunuto!

Nismo mala djeca

Jer, birači ipak nisu ovce i shvaćaju da ovi izbori ni izdaleka nisu važni toliko njima, koliko su važni politici i političarima. I svima onima koji od nje žive. Tu će se vidjeti kako tko stoji, je li HDZ još uvijek najjači, ili će ih Plenkovićeva politika koštati gubitka moći i utjecaja, odnosno birača na desnom krilu političkog spektra. Tko će – i hoće li uopće – od "malih" desnih stranaka na tome profitirati.

Isto tako dat će odgovor na pitanje hoće li SDP uspjeti zaustaviti pad, i preživjeti, koliki su uopće dometi Živog zida i suca Mislava Kolakušića, stranke 365 Milana Bandića, Mosta. Isplati li se ulagati u njih vrijeme i trud, ukrcati se na vrijeme ili još treba čekati? To su stvari koje se, iza prividne nezainteresiranosti, napeto prate i u šibenskim kafićima, jer od toga ovise puno opipljivije stvari nego što su bruxelleske fotelje. Ovise radna mjesta – sadašnja i buduća – u gradskim i županijskim tvrtkama, poslovi na natječajima koji se u njima raspisuju, koncesije na plažama i štekatima, članstva u raznim odborima i na mjestima na kojima se nešto daje i odobrava, a onda zauzvrat nešto i dobiva. Od ovih u Bruxellesu samo, a i to eventualno – kvalitetnija "Nutella", s više lješnjaka, a manje cukra. Kao da smo mala djeca...