U knjizi Milutina Dedića, Arsenova brata, povjesničara umjetnosti i slikara koji cili život živi u Beogradu, ima jedan zgodan detalj iz obiteljske povijesti koji nije izgubio na aktualnosti. Naime, odmah iza rata, Drugog svjetskog, u kuću Dedićevih dolazi partizan Josip Mišković, Milutinov i Arsenov ujac, brat njihove majke Jelice Mišković, rodom iz Rupa. I pita brat sestru - "A di je ćaća?"
- "Ćaća je umra, 1943. taman nekako kad su javili da si ti poginija" - veli sestra bratu. Ali, ne pita on za tog, nego za "pravog" ćaću. Staljina! Di je u kući njegova slika? Nema je. I donosi je Mišković i daje je Dedićima da je metnu u okvir. Da je stave tamo di je stajala slika Oplenca, odnosno crkve svetog Đorđa pokraj Topole, zadužbine Karađorđevića. No, piše Milutin, majka nije htjela baciti Oplenac, nego ga je stavila ispod Staljinove slike, pokrila ga i sakrila. Jer, u ovoj zemlji, na ovom prostoru ništa nije trajno osim privremenih rješenja. Tako je i bilo. Prošlo je nekoliko godina, došla 1948. i rezolucija Informbiroa, a Staljin je još visio na zidu...
Smjena brkatih
- "Šta ovi zlotvor ode radi?" - vrisnija je ujac kada je došao iz Beograda.
- "Ti si ga metnija, ti ga i skini!" - rekla mu je sestra. Tako je Staljin završio tamo di je do koju godinu ranije bio Oplenac. Samo su zamijenili mjesta. Jedan gori, da se vidi. A drugi doli, da se ne vidi.
Isto kao brko na varoškoj slici smjenjuju se već godinama, da ne kažemo mandatima, i dva brkata lika na čelu šibenskog "Vodovoda" - HDZ-ov Miho Mioč i HNS-ov Frane Malenica. Jedan je na vrhu kad Šibenikom vlada "lijeva", a drugi kad vlada "desna" opcija. No, ni onom koji trenutno ne vlada ne dogodi se ništa loše. Ostanu u istoj firmi, da budu jedan drugom zamjena. Kao slika u tinelu Dedića. Tako je bilo i prošlog ljeta, kada je Nadzorni odbor "Vodovoda i odvodnje" smijenio Mioča i na njegovom mjesto postavio njegovog dotadašnjeg zamjenika Malenicu. Na rok od šest mjeseci, kao "privremeno rješenje", kako se govorilo tada.
U tom je razdoblju Malenica trebao raspisati natječaj za direktora na mandat od četiri godine. No, tih je šest mjeseci isteklo, a natječaj nije raspisan. Pa se prošlog petka sastao Nadzorni odbor "Vodovoda" i Malenici produžio mandat na novih šest mjeseci. U tom bi se razdoblju, veli nam Ante Rakić, predsjednik NO-a, trebao raspisati novi natječaj za izbor direktora. Odnosno morao, jer više neće moći biti produženja mandata za novih šest mjeseci, potvrdio nam je Rakić. Više neće biti odgađanja.
'Pročitana knjiga'
Ajd da i to vidimo. Jer ovdje je riječ o kupovanju vremena. Nediljko Dujić - koji upravlja ovom operacijom i Nadzornim odborom, nakon što se gradonačelnik praktički izuzeo od odlučivanja - bi bez problema imenovao HNS-ovca Malenicu na četverogodišnji mandat. Na kraju krajeva, u koaliciji su s narodnjacima, a i Frane je zadužio HDZ izišavši sa svojom listom za gradonačelnika na lokalnim izborima, čime je objektivno olakšao Burićevu pobjedu, rasipajući glasove "lijevog" kandidata. No, Dujića je malo strah reakcije vlastite stranke ako to učini. Vidi on kako je dr. Burić prošao u slučaju direktora Poda, u kojem nije uspio maknuti u stranu ni Jakova Terzanovića.
Doktor je, očito, postao u HDZ-u "pročitana knjiga" i nakon dosegnutog zenita - osvajanja drugog mandata - u silaznoj je putanji. Pa je Dujić ostao sam. A Mioču se još ne ide u penziju u koju bi ga njegovi htjeli spraviti nakon što početkom ovog svibnja uđe u 65. godinu života. Njegovi mu protivnici čak i rođendan prate. I broje do 4. svibnja dane. Da bi mu ga čestitali. I izljubili ga. Za rastanak...