Ništa ne opija tako kao uspjeh. Sve je u njemu sjajno i veliko, pa čak i ono što je malo. Savršena Hrvatska! - vrište novinski naslovi nakon treće pobjede na Mundijalu. Ej, treće, može li biti sreće veće! I to s rezervama, protiv ratobornog i uvijek neugodnog Islanda. Slavi se i genijalni Dalić. Pa, može li taj čovjek uopće pogriješiti? - pitaju se komentatori, utrkujući se tko će sa što ljepšim epitetima ukrasiti hrvatskog nogometnog izbornika. Koji će, ako se ovako nastavi i ako šišnemo Dansku prvog dana srpnja, postati svetac koji hoda. Santo Subito! Ili barem Zlatko Sudac. U Sportskim novostima već mu izlazi feljton o životu i djelu, u nastavcima. "Iz dresa Veleža u odoru Hrvatske vojske pa u rat!" "Nije dvojio niti jednog trenutka, stavio se odmah na raspolaganje Hrvatskoj vojsci"
– stoji istaknuto masnim slovima.
Plenki odahnuo
Plenković može odahnuti. Napokon. Nema više na naslovnicama ni egzodusa u Irsku, ni naporne predsjednice koja ga proziva boreći se za novi mandat, ni Martine Dalić, ni grupe Borg ni Ante Ramljaka, ni Agrokora ni Todorića, ni Pupovca, ni priča o Hrvatskoj kao propalom projektu. Sve su to Dalić i njegova škvadra preko noći promijenili kao čarobnim štapićem, darujući hrvatskom premijeru možda prvi mjesec predaha otkako je stupio na dužnost. Nitko više ne priča o njemu, svi pišu o "čudesnoj Hrvatskoj koja je razbila Argentinu. Modrić dirigirao, a Rakitić je bio Messi umjesto Messija" – pišu španjolski mediji, a naši ih prenose.
Ako izbacimo Dance, i uđemo među osam najboljih na svijetu, premijeru će ostati samo da se trijumfalno pojavi na tribinama stadiona. Među šačicom odabranih, uz Putina, Macrona, Angelu Merkel. Pardon, ni ona još nije sigurna za drugi krug. G8? Ma kakvi G8, osmina finala Svjetskog nogometnog prvenstva je puno bolja. Blaženi nogomet! U čemu smo mi to još među 16 najboljih? Pa nismo ni odozada, a kamoli od sprida. Nema sumnje da je i Plenki shvatio da je taj nogomet sjajna stvar. Iako je on osobno gotivio košarku, pa zvao Danijela Miletu na hakl na Baldekinu, ono kad je prije dvije godine bio u Šibeniku na Šansonama. Novi, moderni premijer, za novi moderni HDZ koji nema veze s nogometom i Mamićem.
I Šuker skužio
S Mamićem, kako čitamo ovih dana, nema više veze niti Davor Šuker. I on je, naime, shvatio da je Zdravku istekao rok trajanja, pa mu je, čitamo, navodno odbio poslušnost još na američkoj turneji, ne želeći mu se pridružiti u akciji rušenja Dalića, čime je zaslužio svoj ostanak na čelu Saveza do kraja mandata. Priča lijepo zvuči, bez obzira na to je li malo redizajnirana za potrebe glancanja biste Zlatka Dalića u stilu - Nema on ništa s Mamićem. Nije bio njegov izbor. Dapače, izabran je protiv njegove volje. A to treba pokazati i pozivanje Vlašića, Rebića, Pašalića, te Dražena Ladića. Ne bi li ga, zajedno s reprezentacijom, prigrlio i onaj dio navijačkog puka koji "repku" ne može nacrtanu vidjeti, pa piše "Sve izgubili dabogda".
Kako sad stvari stoje, jedini koji je ostao uz Mamića, odnosno onaj koji će "poginuti" zajedno s njim je naš Ante Kulušić. Za kojeg se proriče kako "nema dvojbe, a to više nije ni tajna" da će ostati bez mjesta predsjednika Sudačke komisije HNS-a. Kad se to dogodi, bit će to konačni pad i definitivni silazak s društvene scene nekoć najmoćnijeg šibenskog HDZ-ovca. Koji je dosad s pozicijom u nogometu uspijevao barem donekle kompenzirati gubitak vlasti i utjecaja u stranci. Treba pričekati još samo koji dan - ispast će na koncu da i nitko u Hrvatskoj nije bio mamićevac osim njega!