Šibenik se smjestio negdje na pola puta između slovenskog Kopra i hrvatskog Varaždina! Ta se misao, dakako, ne odnosi na geografski položaj i kilometarske udaljenosti. Riječ je o tretmanu sporta u spomenutim gradovima, što može biti i te kako poučno za šibenske političare i sportske djelatnike na početku nove kalendarske godine.
Veliki hit Regionalne košarkaške lige, koparska Primorska gotovo se raspala poslije sjajne serije od 8:3 skora u pobjedama u trenutku, kad to nitko nije očekivao. Iz Kopra su otišli najbolji igrači(Srbin Jagodić – Kuridža, Hrvat Čakarun i Amerikanac Harris), a onda je slijedio završni udarac. Klupu je napustio tvorac momčadi, nadareni hrvatski trener Jurica Golemac. Sve spomenuto je isključivo plod grube financijske logike u slovenskom lučkom gradu ili tvrdnje da nemaju sredstava za financiranje ABA-ligaša.
Raspad Primorske je za nas, koji pomno pratimo sportska zbivanja u susjedstvu, samo nastavak ranije započete priče o lošem tretmanu sporta u Slovenskom primorju. Minulog su ljeta od natjecanja u Drugoj regionalnoj vaterpolskoj ligi, iz sličnih razloga, odustali vaterpolisti Kopra, dok su koparski nogometaši pali u Drugu slovensku nogometnu ligu.
Gotovo istodobno s viješću o (financijskom) slomu Primorske objavljena je informacija kako je Varaždinska županija u suradnji s NK Varaždin spremna uložiti tri milijuna kuna u unaprjeđenje rada u tamošnjem prvoligašu i uređenje stadiona. Riječ je o podatku, koji vas može dovesti u nemalu zabludu, ako kao kriterij koristite jedino usporedbu financijskih (ne)mogućnosti Varaždina i Šibenika.
Upaljen alarm
Grad Varaždin ima, doduše, za više od 100 milijuna „deblji“ proračun od šibenskog za iduću godinu. Međutim, kad zbrojimo gradske i županijske proračune Varaždina s jedne, a Šibenika s druge strane, onda su ukupna šibenska proračunska sredstva veća za gotovo 400 milijuna kuna!
Kako to da su Varaždinci, unatoč tom podatku, spremni dati više sportu!? Nije riječ samo o nogometašima Varaždina, već i rukometnim prvoligašima Koki i Varaždinu, odavno etabliranim varaždinskim odbojkašima… Na krivi trag bi nas navela i teza da Šibenik puno više ulaže u kulturu, jer i prosječno informiran Hrvat zna za Varaždinske barokne večeri, varaždinski HNK, Špancirfest…
Usporedba navodi na tezu da šibenski sport, posebice nogomet u ovom trenutku treba dobru, zajedničku volju političara i gospodarstvenika. Da sudionici tog željenog sastanka budu barem malo bliski bivšem županu Pašku Bubala, ratnom povjereniku za Knin Paji Pašiću, starom šibenskom ginekologu Marku Konjevodi… Prijateljima nogometa, koje ćeš, kad stigneš na drugoligašku utakmicu Šibenika, na zapadnim tribinama Šubićevca naći uvijek na istom mjestu.
Na Šubićevcu je ovih blagdanskih dana upaljen alarm. S već navedenom dvojbom jesmo li za koparsku ili varaždinsku formulu. Tri milijuna kuna, koliko će u idućoj godini, Varaždinska županija uplatiti na žiro-račun svog prvoligaša, predstavlja svotu, koja bi u ovom trenutku kao rukom prebrisala sve probleme šibenskog (potencijalnog) prvoligaša. Svotu, koja u optimalnoj suradnji županijskih i gradskih čelnika, te gospodarskih čimbenika, ne bi smjela biti toliki problem.
U želji da vam hrvatska sportska, ne samo nogometna, priča bude do kraja jasna serviramo vam izjavu bivšeg doministra sporta Mirka Novosela.
- Neprihvatljiv je odnos financiranja kulture i sporta s omjerom 13:1 u korist kulturnjaka. Ne, nisam ja protiv kulture, već samo za to da se sportu u svim hrvatskim gradovima poduplaju sredstva. Iz prostog razloga što sport to zaslužuje. Masovnošću i rezultatima, te nedvojbenom tvrdnjom da su u 25 godina hrvatske neovisnosti, sportaši bili najbolji ambasadori Lijepe Naše. Od Dražena do Vatrenih u Moskvi – uvjeren je iskusni Novosel.
U šibenskom „prijevodu“: od Dražena Petrovića do Duje Ćalete Cara!
