Zašto Šibenik nema problema s razularenim hordama turista, koji pretvaraju staru gradsku jezgru u Sodomu i Gomoru?
Kao što to recimo ima Split! U kojem malobrojni ‘lokalci‘ u staroj gradskoj jezgri vode uzaludan rat protiv osvajača, bezmalo kao da je još uvijek mračni srednji vijek. Mrski im okupator, mrtav pijan riga pod prozorom, i piša na ulazna vrata, a hrabre ga domorodačke gospe s ponistre prolivaju istom takvom tekućinom iz vrčine, braneći sveti kućni prag, baš kao što su to nekoć – suprotiva Turkom – radile časne gospe u našim srednjovjekovnim komunama - vrućim uljem!
Naravno da nema jednostavnog odgovora na to pitanje, ali ako bi trebali birati samo jedan, onda bi mogli reći – pa zato što takvu klijentelu dozivate. Pa zar se niste brendirali i reklamirali kao grad Ultre i razuzdanog partijanja, i sad u 2023. godini berete plodove dviju petoljetki, u kojima ste ulagali u taj i takav turizam. Cyber Spaceom su deset godina kružile fotke i snimke obeznanjene ekipe koja pleše u transu, pulsira u ritmu elektro – glazbe i svjetlosnih efeketa, uz jednu jedinu riječ – ‘Ovo je ludilo!‘ - i sad vi očekujete da će vas umjesto hordi partijanera željnih ‘obeznanivanja‘ posjećivati doktorandi s Harvarda i(li) Oxforda, koje zanimaju ‘stari bovani‘ i dobro fudrana, obrazovana ekipa željna uživanja u ‘fine dining‘ restoranu i čaši dobrog – a samim time i skupog - crnog vina, koje će ispijati satima i cijelu večer pričati o njegovom ‘terroiru‘? ‘Hau jes nou!‘ - rekao bi pokojni Izet Fazlinović.
Moguće da ja nisam u pravu, ali evo, meni je prva asocijacija kad se spomene Split i turizam, baš – Ultra. Isto kao što mi je prva asocijacija kad vidim da je PU Šibensko – kninska provela raciju i zaplijenila – lupam napamet – ekstazija u stotinama komada, kokaina u desecima grama, ketamina, kanabionida, MDMA i kako li se sve ne zove ta moderna ljetna ‘bižuterija‘, da je ta racija bila u Tisnom. Još jednoj destinaciji koja se specijalizirala kao partijanerska ‘meka‘. Pretežito za ekipu s britanskog tržišta. Iskusni već po izvještajima znaju kakva će biti sezona – ako hvatanja (stranih) dilera i domaćih poljoprivrednika (uzgoj trave) zaredaju već u svibnju, odmah znaš da nakon tako dobre predsezone slijedi - ludilo sezona.
Sve u svemu, i to je bio svjesan izbor, jer se Tisno tako brendiralo. Nekoć je bilo poznato po Gospi od Karavaja, a danas po – partijanju. I hvatanju dilera. Nisu oni došli sami od sebe tamo. Općinska je vlast, prije skoro dvadeset godina, širom otvorila vrata takvom tipu turizma, koji kao i sve drugo, uz brojne benefite ima i svoje – nuspojave.
A Šibenik se, da se vratimo na početak, ipak brendirao drukčije, pa mu onda dolaze i drukčiji gosti. I to baš ovi šta vole ‘stare bovane‘. Jer, prva asocijacija na ovaj današnji turistički Šibenik, pored već dva mitska Nacionalna parka i UNESCOV-ove spomenike, su – čak i meni – tvrđave. Pa onda i ono što se uz njih (nado)vezuje. Uz fizičke kamene tvrđave i njihova virtualna, nad(o)gradnja. Tvrđave kulture, Koncerti na Svetom Mihovilu. A sa svim tim dolazi ipak malo drukčija klijentela nego ova što je gore navedena. Koja prije i poslije koncerta, obilaska tvrđava i razgledanja ‘starih bovana‘ istraži malo i domaću gastroturističku ponudu, Pelegrinija, Konobu Vinko. Koja ne mora nužno biti s Michelinovim zvjezdicama, ima tu i domaće spize za manje novaca, poput ‘Marende‘ koja je nudila toliku dobru ‘value for money‘ da se replicirala. Pa ih danas ima dvije. I ‘oba dvi‘ su pune. A da ne bi ispalo da ja pričam napamet, nego da je ipak plod nekog stremljenja, svjedoči i to da sam još 2017. razgovarao s Petrom Mišurom, koji je provodio projekt SHARE. U tom projektu SHARE bila je i opsežna anketa koja je pokazala da je od 26 motiva za odabir destinacije i za grad Šibenik - na prvom mjestu je bila kulturna baština i povijest grada. I u toj je anketi bilo još jedno iznenađenje – da je među šibenskim turistima jako veliki postotak visokoobrazovanih, zajedno s magisterijem i doktoratom, čak 50 posto. Još jedno iznenađenje, još jedan motiv koji je prije bio pri dnu ili pri sredini, a sada je pri samom vrhu ljestvice, kazao je tada Mišura, bila je – gastronomija. - Turisti, dakle, dolaze u neku destinaciju i zbog gastronomije i hoće još više gastronomije, a traže se i proizvodi lokalne, domaće kuhinje, za koje također postoji izražen interes.
Sve je dakle jasno. Što tražite, to i dobijete. Koga prizivate, taj vam i dolazi. A onda dođe opet i s njim i nakon njega i drugi kojima je pričao kako mu je bilo. Kako u Šibeniku, tako i u Splitu i Tisnom.