- Držim da u aktualnoj situaciji valja posebno potencirati instituciju posudbe mladih igrača među hrvatskim prvoligašima. Kao što godinama, da ne kažem desetljećima rade u bogatijem, zapadnom dijelu Europe. Što se tiče moguće suradnje zagrebačke Lokomotive i mog Šibenika, tu nema nikakvih prepreka. Ona ovisi isključivo o Šibenčanima. Ne samo ja, već i direktor „lokosa“ Božidar Šikić nema ništa protiv međusobne suradnje, kazivao nam je zagrebački Šibenčanin Goran Tomić, trener Lokomotive, ne krijući svoju sreću što će finale Kupa Hrvatske odigrati na svom, matičnom Šubićevcu.
Temeljno je pitanje, dakako, što „lokosi“, koji su minule sezone svojim talentima hranili Varaždin i Istru mogu ozbiljno ponuditi Narančastima? Pogotovu, kroz prizmu ne tako davne izjave trenera Krunoslava Rendulića, koji je na grubo realan način ustvrdio da Šubićevac treba barem šest, sedam „pravih“ prvoligaških pojačanja.
Neslužbeno, braća Bulat, Jure Zoričić i ostali već su „debelo“ krenuli s politikom otvorenih vrata ili potenciranja mogućnosti suradnje sa svim vodećim hrvatskim klubovima. Konkretnije obrise su, navodno, dobili već pregovori oko dolaska dvojice nogometaša Osijeka, makedonskog porijekla. Na tihi, učinkovit način čelnici Šibenika probili su, tvrde pouzdani izvori, debeli led, što se godinama stvarao na relaciji Šubićevac- Poljud.
Ako je vjerovati nogometnim kuloarima mogao bi se ponoviti „slučaj Kalinić“, kad se kontroverzni reprezentativac Nikola Kalinić, na nagovor šibenskih Splićana, Ante Žaje i Branka Grgića, iz pulske Istre preselio na Šubićevac. Kalinića bi, navodno, na sličnom putu mogao slijediti napadač Ivan Delić. Spretan strijelac, koji je i „na ti“ s loptom. S posudbe u Varaždinu trebao bi se u Split vratiti vezist Tonijo Teklić, koji bi, također, na jesen odjenuo šibenski dres.
Dva pojačanja
Riječ je o potezima, koji će se jamačno svidjeti svim istinskim prijateljima nogometa u Dalmaciji, a koji će biti jednako koristan ne samo Šibeniku, već i splitskom Hajduku. Dovoljno je, primjerice, spomenuti činjenicu da Bijeli u pandemijskoj krizi nisu imali s kim odigrati prijateljsku utakmicu. Iz prostog razloga što je Dalmacija do službenog promoviranja Šibenika bila svedena na jednog, jedinog nogometnog prvoligaša.
- Šubićevac ne smije cijelu politiku pojačanja temeljiti na posuđenim igračima. Moraju se barem malo otškrinuti vrata domaćim mladcima, pa i nogometašima, koji će se čvrstim ugovorima vezati za Šubićevac. U svemu tome bolan je podatak da se sve šibenske mlađe kategorije natječu u regionalnim okvirima, pa je mogućnost da se posegne za vlastitim inkubatorima realno manja, upozorava inž. Tomislav Mileta, stari šibenski sportski zanesenjak.
Možda griješimo, ali čini nam se da je zakleti Šibenčanin Tome u svojim razmišljanjima na istoj valnoj dužini s trenerom Narančastih Krunoslavom Rendulićem.
- Trebamo barem dva kvalitetna pojačanja, koji bi se kao novi prvotimci Šibenika ugovorom vezali za klub. Bez toga ćemo teško doći do željenog statusa stabilnog prvoligaša, oglasio se friško Rendulić.
Dva su pitanja itekako aktualna, ako uvažimo Rendulićev stav. Prvo je potreba konsenzusa stručne politike oko tog mišljenja. Drugo, još osjetljivije osiguranja (sponzorskih) sredstava za željene angažmane.
O gruboj prvoligaškoj realnosti, glede financija, možda najbolje govori neslužbena izjava Vodičanina Ivana Roce, koji je ne tako davno narančasti dres zamijenio varaždinskim, a koji nije u udarnom krugu prvotimaca Varaždina.
- Moje srce pripada Šubićevcu, ali moja su primanja u Varaždinu gotovo trostruko veća od onih, koja sam imao u Šibeniku, priznao je Roca u privatnoj ćakuli sa šibenskim novinarima.