S kim se savjetovao Franko Vidović, kada je odlučio da u ring s dr. Željkom Burićem pošalje Josipa Živkovića, a on sam izađe na megdan Goranu Pauku, za Šibensko – kninskog župana? Pa, vrlo je vjerojatno, kada je uvidio da nema koristi ni sa kim iz stranke pričati na tu temu jer ničeg pametnog neće čuti – zna on svoj svit, uostalom sve ih je on tu doveo – da je inspiraciju pronašao u Alan Fordu. Iz kojeg ga se očito najviše dojmio Grunf i njegova mudrosti od kojih je za sve vremena ostala ona – ' Bolje častan bijeg, nego nečastan poraz!'. A još je vjerojatnije da ga se posebno dojmila i druga Grunfova izreka – 'Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti'. Iz koje se lako derivira i treća pametna Grunfova – 'Ko izgubi dobitak, dobije gubitak'. Pa je Franko zasigurno rekao sam sebi – 'Ako već moram izgubiti dobitak, ne moram i dobiti gubitak.'
Klarin na konju
Svi su ga gledali kao da je poludio, no nije Vidović poludio nego je od svih loših scenarija pokušao izabrati najmanje loš. Onaj koji će mu omogućiti da i nakon gubitka izbora on pobijedi u SDP-u. Odnosno, ostane na čelu Županijskog odbora stranke. Za kojeg Klarin već mjesecima misli kako će mu ponovno pasti u krilo kao zrela kruška. I u tom što je mislio, ima dosta logike – Vidović će biti potučen do nogu u izborima za gradonačelnika Šibenika, jednako kao i onaj kojeg on izabere u izborima za župana. Pa će se on već drugog dana nakon izbora – i očekivanog debakla - vratiti na bijelom konju kao osloboditelj koji će stranku uzeti iz ruku 'izbornog gubitnika' i vratiti je 'na staze stare slave'. Da bi Beri - ili onom tko već tada bude na čelu stranke umjesto njega - pokazao kako je on ipak bio bolji izbor. Pa on je i dao ostavku na mjesto predsjednika ŽO s namjerom da se na nju vrati. Slavodobitno, kao jedini SDP-ov izborni pobjednik. Sve je u Šibensko – kninskoj županiji, a možda čak i u Dalmaciji palo, samo se drži općina Tisno. A u njoj Klarin na čelu, s porukom - Dok se čuje i jedna puška... Odnosno, dok teče ruskih novaca od prodaje Jazina, 'mala Moskva' neće pasti.
No, sve je to s ovim potezom poremetio lukavi Vidović. Koji je u unaprijed izgubljenu bitku protiv 'Terminatora' poslao – ili bolje reći žrtvovao – Josipa Živkovića koji u njoj nema što izgubiti. A sebe je prebacio na rezervni položaj. Računajući da će lakše izići na kraj s Paukom, kojem ankete predviđaju koji postotak manje, nego Buriću kojem slute pobjedu u prvom krugu. Ako je mogla prije četiri godine Anita Bara – a on se nije nešto pretrgao da joj osigura potporu u Šibeniku – izboriti drugi krug protiv Pauka, onda bi mogao i on. Tim prije što će mu i Klarin u tom slučaju morati moliti Boga za zdravlje.
Preuranjena euforija
Jer, ako Vidović u Tisnom, u utrci za župana, osvoji manje glasova od Klarina u boju za načelnika, jasno je koga će se optužiti da je opstruirao iz svojih sitnih interesa stranku i kolegu. I upotrijebiti kao oružje – ili barem municiju - u unutarstranačkom obračunu. Na koncu konca, upitno je koliko zbog ovog poteza Vidovića i HDZ ima razloga za trijumfalizam. Euforija je zavladala ovom strankom već u utorak navečer, čim su portali objavili prvu vijest da se Vidović 'povlači iz ringa', 'baca rukavicu' i 'priznaje poraz'. - 'Izbori su odlučeni, pobjeda! - gorjele su mobilne linije i društvene mreže. No, takve valja poodsjetiti da izbori nisu 21. veljače nego tri mjeseca kasnije, 21. svibnja i da ne bi bilo prvi put da se takvo preuranjeno slavlje, stil 'lako ćemo' i 'sve je već odlučeno', 'ne treba nam nitko' i slične provale bahatosti i samodovoljnosti nekom žestoko ne obiju o glavu. Drugim riječima, HDZ bi sam sebi mogao biti veći problem nego što su mu to politički suparnici.