Šibenske su nogometne suze presahnule još u ligaškoj završnici, smirila se i navijačka srdžba zbog loših proljetnih igara. Čuje se i poneka utjeha u stilu "Bolje stabilan drugoligaš nego jednokratni prvoligaš“. No, kako pobjeći od životne istine!?
Kad jednom olako propustiš dobru priliku, onda možeš razloge neuspjeha naći i u drugima. Ako ti se, pak, sve još jednom ponovi na isti (ili sličan) način, onda valja uzroke posrtanja tražiti isključivo u svojim slabostima. Šubićevac je reprizirao proljeće 2016. godine, kada je, također, prokockana liderska zimnica od pet bodova prednosti.
A gdje su pojačanja?
Bitna je, međutim, razlika u usporedbi tih dviju sezona. Prije tri godine, klupsko je vodstvo smijenilo trenera Mirka Labrovića, iako dotad nije zabilježio nijedan poraz, te u trenutku odlaska imao četiri boda više od drugoplasirane vinkovačke Cibalije! Ovog proljeća, pak, ni podatak da su Varaždinci u 13 kola osvojili čak deset bodova više od jesenskog prvaka Šibenika nije bio dovoljan razlog da Josip Bulat i ostali na vrijeme posegnu za logičnom šok terapijom.
U tom su smislu bila uzaludna grintanja navijača, predsjednika Šibenskog saveza sportova Joška Jurića i drugih važnih čimbenika u šibenskom nogometnom pokretu.
Na potrebu trenerske smjene sugerirala je i druga statistika. U jesenskoj završnici Šibenčani su u pet susreta, ako izuzmemo zaostalu utakmicu s Dugopoljem, ugrabili puni plijen od 15 bodova, uz impresivnu gol-razliku od 11:1. Nasuprot mršavoj bilanci od samo 4 boda u pet posljednjih proljetnih ligaških utakmica, uz jednako mizeran odnos datih i primljenih golova od 5:9.
Nema dvojbe da je bila i kriva procjena kako Šibenik ne treba "pristojna“ pojačanja za proljeće.
- Pojačanja su bila potrebna, ne samo radi očuvanja prvog mjesta, već i projekcija za jesen. Zbog više nego jasnog saznanja da aktualna momčad nije dorasla prvoligaškoj konkurenciji – kazivao nam je jedan od šibenskih veterana, inače sklon braći Bulat.
Na Šubićevcu ne samo što nisu posegnuli za "pravim“ pojačanjima, već su i odbacili dio nadarenih domaćih veznih igrača (Španja, Banić). U posljednjim je utakmicama bio zanemaren i Luka Celić, jedan od najboljih igrača jesenske završnice.
Šibenska igra u Puli bila je, stoga, jedna vrsta nogometne onanije. Bez pas-igre i toliko potrebnih okomitih lopti. Sa "svićama“ prema napadačima.
Šok terapija
Da ne bismo samo kudili vodstvo "narančastih", valja im odati priznanje da su stabiliziranjem financija i projektom uređenja stadiona stvorili uvjete za dobivanje prvoligaške licencije.
- Ja ću položiti račune vlasniku kluba, točnije Gradu Šibeniku – poentirao je predsjednik Bulat u prijateljskom uvjeravanju ili verbalnom "pripetavanju“ s autorom ove kolumne.
U posljednjih su nekoliko godina gradski čelnici uradili zaista puno za klub (pretvorba, pomoćno igralište…), ali je teško vjerovati da je dr. Željko Burić, kraj kapitalnih projekata (Poljana, TEF, Tanaja …), imao vremena pomno pratiti zašto je odbačen Španja ili zašto manje igra Celić. Valja jedino vjerovati da gradonačelnik kao iskusni liječnik dobro zna koliko može koristiti šok terapija!