Bolje penali nego 'novi Jović'!

Kao učenik koji je cijelu godinu marljivo vježbao, a onda pao na najvažnijem ispitu, tako i nogometaši Šibenika imaju priliku da na "popravnom" ostvare ono o čemu su sanjali od prošlog ljeta: plasman u Prvu ligu. Kao i većini okorjelih Funcuta, autoru se ovih redaka, u praskozorje odlučnih bitaka s Istrom, na poseban način u glavi miješaju želja za uspjehom i sjećanja na zanimljiva nadmetanja s Puljanima.

Na Šubićevcu je još, umjesto trave, "kraljevala" crvenica kad smo u društvu s nedavno preminulim veteranom Damirom Marencijem, tek pristiglim iz JNA, promatrali utakmicu Šibenik – Istra (2:0), u kojoj je finim, tehničkim potezima s desetkom na leđima odskakao Aldo Drosina, po kojemu je i dobio ime prelijepi stadion u Puli.

Nije još bio izgrađen Šibenski most kad su se "narančasti" u zadnjoj proljetnoj utakmici malim trajektom (po šibenski: pinicom) uputili iz Doca prema Martinskoj, da bi autobusom nastavili prema Puli.
 

Krasnodar Rora, Roko Žepina, Boško Miljević, Velimir Orošnjak i ostali bili su silno raspoloženi i jednako opušteni u kratkoj plovidbi pinicom. Nekoliko kola ranije, osigurali su drugoligaški opstanak pa se nisu previše nervirali na pomisao da bi Istra pobjedom, također, osigurala drugoligaški mir ili preskočila Bosnu iz Visokog.

Kobni penali

Među prvim izvješćima autora ovih redaka bila je i drugoligaška utakmica Rovinj – Šibenik (0:0), kad se većina pulskih nogometaša (Pržiklas, Bolković...) preselila 43 kilometra sjevernije, a kad je narančaste boje (ponovno) branio Ante Žaja. Veteran koji se poslije Hajduka i francuskog Cannesa vratio na matični Šubićevac.

Bolna su, pa dijelom i bizarna sjećanja na zadnje dvije prvoligaške "majstorice" s Puljanima. Na šibenskom travnjaku i u gradu koji krasi rimska Arena.

U prvoj utakmici Šibenčani su primili gol poslije kornera, premda je Hajdukov "neprijatelj broj jedan" Bruno Marić dosudio gol-aut. No, Marić je odluku preinačio u korner jer je šibenski stoper Mateo Barać priznao da je on izbacio loptu preko linije. Da ne govorimo o nepromišljenosti ondašnjeg najboljeg šibenskog napadača Theophilusa Solomona, koji je svojim nesportskim ponašanjem u zadnjim sekundama susreta prisilio Marića da mu pokaže žuti karton. Tako je izgubio pravo igranja u uzvratnoj utakmici, pa je ne baš oštra šibenska špica postala još tupljom.

Obje utakmice su završile istovjetnim rezultatom (1:1). O novom su prvoligašu, stoga, odlučivali kazneni udarci. Pritom je ključan bio promašaj s bijele točke najiskusnijeg od Šibenčana Meše Alispahića.

Strah od suđenja

– Osobno bih volio da Šibenik u uzvratnoj utakmici još jednom dogura do izvođenja penala – izjavio je nedavno Goran Tomić, koji je prije tri godine, vođen neviđenim lokalpatriotizmom, potpisao ugovor vrijedan, doslovce, jedne kune kako bi formalno i besplatno vodio matični klub u kvalifikacijskim bitkama.

Nemala ljubav prema gradu i klubu vodila je Funcute, ne tako davno, u Varaždin. Ni bolni poraz nije ih odvratio od želje da pljeskom poslije utakmice nagrade hrabru igru šibenske momčadi. Ako "narančasti" budu imali sličan pristup protiv Istre, velika je šansa da nagrade trud klupskog vodstva, koje je poštenim radom izborilo prvoligašku licenciju.

Dakako, uz uvjet da se ne "prikaže" neki novi Fran Jović, čija je arbitraža u Varaždinu posve odudarala od ljetnih prijateljskih druženja s Funcutima na boćarskim turnirima u Srimi, gdje njegova obitelj ima vikendicu.