Kada je 2012. godine fotografski internetski portal www.myhrpc.com uz koji su bili okupljeni zaljubljenici u fotografiju organizirao prvi susret fotografa u Šibeniku pod nazivom "Šibenik u kadru", akciju su, očekivano, u ulozi suorganizatora, svesrdno pozdravili i pridružili joj se članovi Foto-kluba Šibenik. Silno im se, kaže Željko Krnčević, predsjednik Kluba, svidjela ideja da zajedno s kolegama iz cijele Hrvatske kroz fotografije na zadanu temu prikažu Šibenik kao jedinstvenu destinaciju za fotografe. Od tada je prošlo sedam godina, a "Šibenik u kadru" postao je tradicija.
Teme koje inspiriraju
- Prve godine smo fotografirali šibenske znamenitosti. Druge godine zadanom smo temom obuhvatili članove Šibenske gradske straže. Šibenska narodna glazba bila je “meta” fotoobjektiva u šibenskoj povijesnoj jezgri i na Tvrđavi sv. Mihovila na našem trećem okupljanju. Godinu poslije susret smo radno nazvali "Ni u moru mire - ni u ljubavi vire", a rezultirao je izložbom u sklopu programa obilježavanja 950. obljetnice prvog spomena grada Šibenika. Ta je izložba bila svojevrstan fotosession na kojemu smo, uz veliku pomoć šibenskog kazališta, htjeli prikazati kako je izgledao život u Šibeniku u nekim davnim vremenima. Iako je prikaz bio moderan, posjetitelji izložbe svejedno su stekli dojam kako se živjelo u prijašnjim vremenima.
Na prvom jubilarnom okupljanju za peti rođendan "Šibenika u kadru" četrdesetak sudionika iz Splita, Šibenika, Zadra, Trogira i Zagreba imalo je zadatak fotografirati članice našeg Plesnog teatra "Sjene".
Lani smo, pak, susret i cjelodnevno druženje fotografa amatera, profesionalaca i svih zaljubljenika u fotografiju dislocirali na Tvrđavu sv. Mihovila. U goste su nam stigli predstavnici hrvatske podružnice "Nikona" koji su predstavili novitete u fotografskoj opremi te, prvi put u Hrvatskoj, i najnoviji model Nikon fotoaparata koji do tada nije bio predstavljen javnosti. Program se nastavio u Muzeju grada Šibenika te ispred katedrale sv. Jakova gdje su se fotografi raspršili po trgovima i ulicama želeći uhvatiti najbolje kadrove Sajma u srednjovjekovnom Šibeniku. Ove godine pozvali smo naše sugrađane i sugrađane da se lipo urede i prošetaju do Katedrale. Ovogodišnja zadana tema, naime, bili su portreti Šibenčana, a inspirirale su nas glave s katedrale. Koliko smo u tome uspjeli, pokazat će izložba fotografija koja će biti otvorena u četvrtak 26. rujna u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića - istaknuo je Krnčević, sretan što je sedmi susret fotografa u Šibeniku prošao u kreativnom radu i druženju.
- Bogatstvo za fotografa svakoga grada, pa tako i Šibenika, jesu kadrovi ubaštinjeni od predaka koji su nam stoljećima gradili ono što mi današnjom modernom tehnikom "pucamo" loveći ljepote svoga grada i zavičaja. Uz takvu fotoriznicu užitak za fotografa su i sami Šibenčani koji, svaki na svoj način, stvaraju kadar. Lijepo je što smo te trenutke zabilježili za budućnost u kojoj će, vjerujem, naši potomci zadivljeno gledati u naše uratke, kao što se i mi divimo radu naših predaka - zaključio je čelni čovjek Foto kluba Šibenik.
Desila se ozbiljna tradicija
Zadovoljstvo što je "Šibenik u kadru" nanizao impresivnih sedam godina "staža" nije krio ni Tomislav Krnić, koji je još prije 18 godina pokrenuo projekt fotografskog portala što je do 2012. godine okupljao gotovo 15 tisuća fotografa amatera. U to vrijeme živio je u Zagrebu, no šibenski su ga korijeni, kaže, uvijek, pa i tada vukli da organizira druženje kolega u Šibeniku, čak i izlete na Kornate i u okolicu.
- Zapravo me je nešto vuklo da se s tog, nazovimo ga, virtualnog prostora prebacimo u fizički. Poznanstvo s mojim dragim Šibenčanima, uključujući i Marija Marottija i Željka Krnčevića, da ne nabrajam druge kako nekoga ne bih preskočio, rezultiralo je idejom da se taj susret dogodi u Šibeniku. Uskoro smo, uz potporu gradskih institucija poput Turističke zajednice, osmislili projekt koji je, u načelu, bio zamišljen kao korištenje Šibenika gotovo kao fotografske pozornice. Nazvan je "Šibenik u kadru", a podrazumijevao je okupljanje zaljubljenika u fotografiju koji će kroz svoje radove nastale šetnjom kroz Šibenik ukazati na ljepote i posebnosti grada. Jer, te su ljepote svuda oko nas.
Svaki kamen ima svoju priču i treba je prepoznati. Tako je priča započela. Okupio se popriličan broj ljudi kojima se ideja svidjela. Već sljedeće godine sami su se počeli propitkivati kad će biti drugi susret. Ono što mi je najdraže od svega – desila se jedna ozbiljna tradicija. Stvar koja mi jedina nedostaje iz tog projekta, koja je bila tada zamišljena, a nije realizirana, takozvani je photo point, odnosno postavljanje ploča ili oznaka na lokacijama nastanka najboljih fotografija s pojedinostima vezanim uz autore, godinu nastanka i slične detalje. No, tomu unatoč, veseli me što se fotografi druže iz godine u godinu.
Najveća vrijednost
Projekte je teško održati jer nam je nekako u genima da nešto hrabro započnemo, ali i ubrzo odustanemo. Ovdje to, srećom, nije slučaj. Ustvari, to je najveća vrijednost. Najveće zasluge za to idu Fotoklubu Šibenik - kaže Krnić, koji, inače, živi u Samoboru i po zanimanju je programer. Fotografija mu je, veli, ljubav i strast koju dijeli s brojnim fotografskim entuzijastima.
Tridesetak takvih entuzijasta, istinskih zaljubljenika u fotografiju moglo se prošle subote vidjeti oko Katedrale sv. Jakova. Uživali su u portretiranju Šibenčana, onih u prolazu i drugih koji su ciljano došli pred njihove objektive. A rezultate toga zanimljiva događanja uskoro ćemo vidjeti na izložbi kao što je bio slučaj svih sedam godina do sada.
Crkla mi baterija, a suprug se oduševio!
Sa svojim kolegama, članovima Fotokluba Šibenik, već petu godinu sudionica je "Šibenika u kadru" i Miranda Trklja, strastvena šibenska fotografkinja amaterka, koja se gotovo nikada ne rastaje od svog fotoaparata. Susret s njom dogovorili smo na šibenskoj gradskoj plaži Banj. Stigla je na svom skuteru koji joj štedi vrijeme. Ponekad bi trebalo negdje krenuti i pola sata ranije samo zbog parkiranja, a ovako se može stići "u knap". Glavna tema razgovora bilo je, naravno, nedavno druženje fotografa.
- Ključno mi je uhvatiti jedan trenutak, jedan poseban kadar, ostaviti trag... Prerasla sam to razdoblje kada sam među stotinama fotografija tražila jednu ili dvije koje će zadovoljiti neke moje kriterije. Ono što mi je najdraže na ovim susretima je to druženje istomišljenika, ljudi koji me razumiju i koje ja razumijem jer dijelimo istu ljubav prema fotografiji. To je jedan hobi koji se ne može upražnjavati s nekim tko ne razumije tu priču, tko ne prepoznaje u fotografiji čar ni draž i tko ne shvaća koliki je to adrenalin i koliko je sve to, u nekim situacijama, i fizički zahtjevan posao - slikovito će Miranda.
S kolegama koji su joj u međuvremenu postali prijatelji, veli, znade i po četiri sata razgovarati o fotografiji, nekom kadru, novotarijama u tehnici i nikome od njih nije dosadno. Fotografija je, smatra, neisrcpno vrelo kreativnosti.
- Stalno se uči na tom području i uvijek iznova upotpunjuješ to znanje da bi opet zaključio koliko malo znaš. Zapravo je i to draž i izazov. Uostalom, tko može platiti osjećaj zadovoljstva kada se ulovi neki idilični zalazak sunca, neka plaža, kadar prirode, ljudi, kada se zaustavi vrijeme... Nedavno sam, tako, snimila cijelu seriju fotografija zalaska sunca u jednom upravo rajskom okruženju uz more. Bilo je to fenomenalno iskustvo. Općenito, fotoaparat mi je uvijek negdje pri ruci, pa ga znadem uzeti i u nekim situacijama kada sam vrijeme mislila drugačije iskoristiti. Tisuću puta sam, recimo, fotografirala kadrove iz Nacionalnog parka Krka i jedne sam prilike sa suprugom krenula neobavezno prošetati parkom kad mi se učinilo da neke prizore ipak nisam snimila. Uzela sam najprije fotoaparat, pa je došao na red i stalak. Suprug je već počeo cupkati. Daleko od toga da ne razumije tu moju predanost fotografiji i iznenadne fotoporive, ali taj smo put baš krenuli u šetnju. Cupkanje se pogotovo nastavilo kad sam namjestila dugu ekspoziciju. A onda mi je "crkla" baterija. Suprug je sav sretan zahvalio nebesima. Oduševio se. Konačno je došao na svoje... A koliko je bilo takvih situacija kroz godine, ne pitajte me...-nasmijala se fotografkinja.
