 |
| Naslovnica Sidranovih memoara |
I prostori, baš kao ljudi i narodi, imaju svoju istoriju i svoju sudbinu. Nevelika visoravan iznad Baščaršije, na Kovačima, tamo gdje prestaju Potkovači a počinju Natkovači, u svojoj karti sudbine imala je zapisano da, početkom druge polovice dvadesetog stoljeća, u trima sklepanim barakama, primi, otrpi i nakon desetak godina u bolju budućnost isprati šaroliko, klasno promućkano, stanovništvo mlade socijalističke države.
Nikoga nije bilo da se sjeća, pa se nije ni pričalo o tome kako je na toj visoravni nekoć odjekivalo kucanje kovačkih čekića, i kako su se - u vodenicama nadžidžanim uz tanke potoke što su ka Miljacki curili putanjama sadašnjih mahalskih sokaka - tromo...
