Iako proizvodnja vina i površine pod vinogradima u Dalmaciji (ali i cijeloj Hrvatskoj) zadnjih godina pada, ipak postoje i svijetli primjeri sadnje novih vinograda. Jedan od primjera uspješnoga vinogradarenja, ali i ostanka i opstanka u ruralnom području Dalmacije, svakako je i Vinarija Grabovac iz Prološca koja je tijekom ove godine u cijelosti završila s projektom podizanja novog vinograda na položaju Čanjevice u općini Proložac.
Vinarija Grabovac je prva privatna vinarija na području Imotskog vinogorja koja baštini 200-godišnju obiteljsku tradiciju proizvodnje grožđa i vina. Nakon sadnje novog vinograda na položaju Čanjevice površine 12,5 hektara, obitelj Grabovac trenutno obrađuje ukupno 25 hektara vinograda što ih čini jednim od vodećih vinogradara u Dalmaciji.
- Na ovoj je zemlji bio vinograd koji se godinama nije obrađivao, sve je bilo zapušteno i obraslo, a površinu smo 2017. putem javnog natječaja dobili u zakup od Republike Hrvatske na 50 godina i obvezali se da ćemo predmetno zemljište privesti svrsi. Tako smo se 2018. godine prijavili na Javni natječaj za mjeru Restrukturiranje i konverzija vinograda iz tzv. Vinske omotnice, te nam je odobren projekt „restrukturiranja i konverzije vinograda na položaju Čanjevice“ ukupne vrijednosti 3,5 milijuna kuna, od čega će u konačnici gotovo dva milijuna kuna biti sufinancirano europskim sredstvima - kažu nam Milan i Nikola Grabovac, koji zajedno sa svojim rođakom Mislavom Maršićem nastavljaju obiteljsku vinogradarsku tradiciju čije je moderne temelje udario njihov otac Ante.
- Obradili smo vjerojatno najveću površinu na Imotskom polju i dali zapuštenoj zemlji novi život. Ponosni smo što je ovo najveća privatna investicija u poljoprivredi u Imotskoj krajini i jedna od većih u vinogradarstvu cijele Dalmacije. Ona ima važnu ulogu, kako u razvoju naše vinarije, tako i u razvoju vinogradarstva u Dalmaciji, te će zasigurno kroz 5-6 godina predstavljati važnu sirovinsku bazu za našu proizvodnju vina - kažu nam Nikola i Mislav, inače magistri inženjeri agronomije koji se brinu o vinogradima i vinima Vinarije Grabovac.
Nikola i Mislav suradnici su na projektu „Klonske selekcije Kujundžuše i Trnjka“ kojeg je prije tri godine pokrenula Udruga vinara i vinogradara Imotskog vinogorja "Cvit razgovora“ u suradnji s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i uz potporu grada Imotskog i okolnih općina Imotske krajine. Cilj ovog projekta je klonskom selekcijom doći do najkvalitetnijeg mogućeg sadnog materijala ovih sorti, kako bi se kvaliteta i kvantiteta vinogradarske proizvodnje podigla, a samim time i konkurentnost vinske proizvodnje od ove dvije autohtone sorte. Tijekom prve dvije godine projekta evaluirani su potencijalni kandidati za klonsku selekciju te se tom prilikom obišlo gotovo sve vinogradarske položaje u imotskoj okolici, a u travnju ove godine posađen je matični nasad kako bi se odabrani klonovi ove dvije sorte našli na jednom mjestu.
- Za proizvesti dobru kapljicu potrebno je mnogo truda i znoja. Ovim poslom ozbiljno sam se počeo baviti prije 27 godina, kada smo ja i supruga Maja počeli sa dva hektara vinograda što u vlasništvu, što u zakupu. Sada gospodarimo s oko 25 hektara vinograda, sve tu u Imotskom vinogorju. Sinovi Milan i Nikola i nećak Mislav su se nakon završenog fakultetskog obrazovanja vratili kući i zasnovali svoje obitelji. Nikola i Mislav su se obrazovali i u inozemstvu, te su stažirali u inozemnim vinarijama svjetskoga glasa. Naravno, pritom su donijeli i neke nove spoznaje, ali su ipak ostali vjerni obiteljskoj ostavštini i tradicionalnim sortama jer to je trend i vani. Dakle, u proteklih nekoliko godina, možemo reći da je vinarija stasala i iskustveno i tehnološki, pa trenutno, usudio bih se reći proizvodimo vina bolja nego ikad - uključio se u razgovor otac Ante.
- Što se tiče samog plasmana vina, oko toga nemamo problema. Većina naših vina se služi u renomiranim restoranima diljem Dalmacije, od kojih svakako treba istaknuti restoran Pelegrini u Šibeniku koji je već godinama jedan od najboljih restorana u Hrvatskoj, a s kojim surađujemo već desetak godina. Već petnaest godina vina izvozimo diljem Europe (Belgija, Austrija, Nizozemska, Češka, Poljska), ali najznačajnije izvozno tržište je Njemačka, gdje izvozimo zahvaljujući našem poznatom vinskom trgovcu Petru Budimiru iz Bad Homburga, koji je inače porijeklom iz susjednih Ričica. Ali, možda najznačajniji kanal prodaje svim vinarima u Dalmaciji, kao vrsnoj turističkoj destinaciji, pa tako i nama, je direktna prodaja u sklopu našeg vinskog podruma i kušaonice kroz koju godišnje prođe i po nekoliko tisuća (dobrim dijelom stranih) gostiju – ističe Milan Grabovac.
I doista, u godini kada Imotska krajina bilježi rekordne turističke rezultate (više od 100.000 noćenja) i imotski vinari se mogu pohvaliti izvrsnom posjećenosti svojih kušaonica i vinarija.
- Tako je. Imotsko vinogorje daje jednu dodatnu dimenziju turističkoj ponudi ne samo Makarske rivijere, nego rekao bih i cijelom obalnom području od Splita do Makarske. Prošlo je vrijeme turista koji su dolazili u Hrvatsku samo zbog mora i sunca, sada gosti traže dodatne sadržaje, a vino i hrana su svakako visoko na toj ljestvici. Prema jednom istraživanju od prije par godina, više od jedne trećine stranih gostiju u Hrvatskoj je navelo „uživanje u vinu i hrani“ kao motiv svog dolaska. Nadam se da će u budućnosti, kroz projekt vinskih cesta ove brojke samo rasti, a onda nam se pružaju i velike mogućnosti što se tiče izvoza vina -zaključuje Milan.
Razgovor sa Milanom i Nikolom,te Mislavom kada je riječ o vinogradarstvu i vinima,mogao bi potrajati satima. Pitamo ipak Nikolu što je ono po čemu posjetitelji prepoznaju njihova vina?
- Svako vinogorje na tom prostoru Dalmacije ima neke svoje posebnosti i unutar granica tih vinogorja opet se mogu istaknuti pojedini vinogradarski položaji sa jedinstvenim karakteristikama. Kod nas u Imotskom vinogorju, u uskim mikrolokalnim područjima mogu se pronaći brojne autohtone sorte, ali su za nas najvažnije kujundžuša, trnjak i vranac, sorte koje su sačuvale svoj originalni identitet i brojnost. Štoviše, kujundžuša je i dandanas vjerojatno jedna od najzastupljenijih bijelih sorti u Dalmaciji, dok se trnjak uzgaja na području Imotskog, Vrgorca i Ljubuškog, a vranac se uzgaja na širem području jugoistočne Europe (od Makedonije, Crne Gore, Hercegovine, južni dio Hrvatske), gdje Dalmatinska zagora odnosno Imotsko vinogorje predstavljaju najsjevernije područje uzgoja ove iznimne sorte.
U Imotskom vinogorju, uvjeti za uzgoj vinove loze su, u pedološkom smislu jednaki kao i u ostatku Dalmacije i Primorja. Podloga su uglavnom vapnenačke stijene, na kojima se najčešće nalaze razni tipovi crvenice, ali i drugih vrsta tla. Većina vinograda se nalazi u Imotskom polju čija nadmorska visina ide od 250 m u jugoistočnom dijelu polja, do 280 m u sjeverozapadnom dijelu polja, dok se brdski vinogradi nalaze na obodima Imotskog polja gdje nadmorska visina ide od 400 m pa čak do 700 m.
Klima u Imotskom vinogorju je pak nešto drugačija nego u ostatku Dalmacije, možemo slobodno reći: mediteranska s blagim kontinentalnim utjecajem, što prije svega možemo zahvaliti Bijakovi, najvišoj i najmonumentalnijoj primorskoj planini (kako reče Petar Gudelj), koja predstavlja prirodnu barijeru između Imotskog vinogorja i mora, i utoliko definira klimu u Imotskom. Ljeti je obilježavaju sušni i vreli dani, često i topliji nego na obali, dok su večeri puno svježije nego one na obali, tako da su amplitude između dnevnih i noćnih temperatura jako izražene. Zbog toga su i vina stilski značajno različita od otočnih i priobalnih, gdje more ipak ima stabilizirajući utjecaj.
Iz našeg iskustva, iskristalizirala su se tri položaja koja daju neke zajedničke karakteristike vinima. Tako u južnom dijelu polja, gdje prevladava plodna ilovača, a od sortimenta uglavnom pronalazimo kujundžušu, dobivamo bijela vina umjerenih alkohola, nježne teksture i blagih voćnih aroma, koja savršeno funkcioniraju kao lagano ljetno osvježenje, upravo ono što bi svaki dalmatinski restoran i bar trebali savršeno rashlađeno ponuditi svojim gostima tijekom ljetnih vrućina, veli Nikola, a Milan ga nadopunjuje.
- Sa sjeverne strane polja pak, imamo crvenicu i posmeđenu crvenicu s visokim udjelom šljunka, tako da su ta tla puno propusnija nego ona u južnom dijelu polja. Zbog toga na tim položajima dobivamo vina (i bijela i crna) koja su koncentriranija, ali u isto vrijeme zadržavaju eleganciju i svježinu. Na jednom od ovih položaja proizvodimo i grožđe koje koristimo u proizvodnji pjenušca klasičnom šampanjskom metodom koji odležava najmanje 18 mjeseci na talogu. I novi vinograd Čanjevice se nalazi na jednom od položaja sa sličnim karakteristikama, na 280 m nadmorske visine, gdje je tlo aluvijalno, a sastoji se od crvenice i dosta šljunka tako da vina odatle mogu biti s vrlo izraženom mineralnosti. Na tom položaju posađeno je gotovo 65.000 loza na površini od 12,5 hektara.
Svojevrsni grand cru, s kojeg proizvodimo neka od svojih najboljih vina je vinograd Vučja draga koji se nalazi na 400 – 450 m nadmorske visine, odakle prema jugu puca prekrasan pogled prema Imotskom polju i Bijakovi. Riječ je o meliroriranom kršu, padinama (južne ekspozicije) sa 15% nagiba, tlo je crvenica i posmeđena crvenica sa visokim udjelom drobljenog vapnenca koji se uglavnom nalazi na površini i zbog toga vinograd ima tzv. dvostruku insolaciju. Vina s tog vinograda se odlikuju koncentracijom ali i iznimnom harmonijom i mineralnošću, te predstavljaju izvrstan potencijal za odležavanje. Na nedavno objavljenoj reportaži magazina Dobra hrana koji je donio pregled najboljih vina sa melioriranog krša u Dalmaciji, naše vino Modro jezero Riserva berbe 2016. bilo je jedno od najbolje ocijenjenih vina u tom uglednom društvu, a grožđe za to vino dolazi upravo sa vinograda Vučja draga. Također, na ljetos održanom kušanju najboljih vranaca iz Makedonije, Crne Gore, BiH i Hrvatske, naš Vranac Riserva berbe 2016. je proglašen šampionom, a grožđe za taj veliki vranac dolazi s vinograda Vučja draga. Trnjak Riserva koji dolazi također sa istog položaja, već godinama zaokuplja pažnju brojnih vinoljubaca jer vjerno predstavlja onu drugu stranu Dalmacije: crno vino nježnog voćnog karaktera, bez trpkih tanina i visokih alkohola, vino koje odiše svježinom i pitkošću, a pritom ima izvrstan potencijal za odležavanje - govori Milan.
„Iako smo posvećeni očuvanju naših autohtonih sorti, istodobno uzgajamo i neke od najpopularnijih internacionalnih sorti poput cabernet sauvignona, merlota, syraha, chardonnaya i sauvignon blanca koje u našem vinogorju daju originalna i jedinstvena vina. Neka od tih vina proizvodimo kao monosortna, neka pak kupažiramo sa domaćim sortama. Predanim radom na kupažama domaćih i autohtonih sorti smo pokazali da možemo dobiti velika vina s iznimnim potencijalom za odležavanje kojih se ne bi postidile ni neke razvikane vinske regije.“