Otkazivanje narudžbi i smanjenje potražnje dovelo je brodogradilišta u svim dijelovima svijeta u krizu. Danas, prema podacima britanskog Clarkson Researcha, broj aktivnih brodogradilišta koja proizvode velike brodove najmanji je u posljednja tri desetljeća. S padom potražnje za novim brodovima, većim troškovima sirovina njihov je broj okopnio sa 1020 na trenutačnih 343. Ovu zanimljivu analizu donosi poslovni.hr.
Kina je već odavno preuzela dominaciju na globalnoj brodograđevnoj sceni, poglavito serijskim gradnjama standardnih tipova brodova u kombinaciji s niskim cijenama.
Prema podacima Clarksona, 49 posto narudžbi po kompenziranoj bruto tonaži (CGT) u prošloj godini ugovorila su kineska brodogradilišta. Južnokorejska brodogradilišta zaključila su 38 posto narudžbi, dok Japan zauzima sve manji udjel, oko 16 posto. Europska brodogradilišta stoje na oko 5 posto.
Europska je brodogradnja već neko vrijeme povučena na nišu kruzera i brodova specijalizirane namjene i alternativnih goriva, koji su i više dodane vrijednosti, no i azijska brodogradilišta sve više ulaze u taj prostor. Generalno su prema podacima Clarksona lani naručivani složeniji brodovi, a ono što je obilježilo godinu bio je rekordan broj narudžbi LNG tankera i globalni zaokret u gradnji brodova na alternativna goriva. LNG brodovi su dosad bila specijalnost južnokorejskih brodogradilišta, no i vrlo agilni Kinezi sve više nastoje ući u taj prostor i uzeti dio kolača. Prema Clarksonu, vrijednost ukupnih narudžbi bila je 124,3 milijarde dolara, od čega se 31% odnosilo na LNG brodove.
Osim LNG-a, brodovlasnici sve više traže plovila na metanol, amonijak i vodik. Dekarbonizacija u pomorstvu i brodogradnji je definitivno uzela maha i samo je pitanje tko će prije uhvatiti novi val.
Iako smo u Europi skloni vjerovati da smo lideri u promišljanju i odlučnosti u zelenoj tranziciji, zanimljivo je baciti pogled primjerice na Južnu Koreju, gdje je polovicom svibnja ministar trgovine, industrije i energetike Lee Chang-Yang – obilazeći jedno od tamošnjih brodogradilišta – najavio kako će tamošnja vlada proširiti svoje mjere potpore brodogradnji.
To podrazumijeva ulaganja od oko 135 milijuna dolara u razvoj novih tehnologija, povećanje programa za strane radnike i nove programe financijske potpore kako bi se proširila pozicija Južne Koreje u industriji. Korejanci se na mjesečnoj razini nadmeću s glavnim konkurentom Kinom. No, u travnju su korejska brodogradilišta dobila narudžbe za samo 13 brodova ili 20% tržišta, dok je Kina tržišni udjel digla na 70%.
Korejanci namjeravaju uključiti i više državnih i komercijalnih zajmodavaca radi boljeg pristupa financiranju za velike i srednje brodograditelje, kao i povećanja stope jamstava za brodograditelje radi zaštite od prekida ugovora. Sve su to mjere kakve među brodograditeljima u Hrvatskoj izazivaju uzdahe. Danas je hrvatska brodogradnja tek sjena onoga što je nekad bila. Krajem 80-ih zauzimala je treće mjesto na svjetskoj ljestvici narudžbi po tonama nosivosti s udjelom od gotovo tri posto. Danas je njezin udjel 0,03%. U posljednja tri desetljeća broj zaposlenih sa 25.000 spao je na manje od 2000, a za 90% manji je i broj kooperanata, kojih je 90-ih bilo oko 7500.
Od velikih graditelja brodova nakon zadnjeg vala restrukturiranja ostala su četiri – Brodosplit, Brodotrogir, 3. maj i Uljanik, dok je Kraljevica u stečaju. Rezultatima se od većih škverova izdvaja Viktor Lenac, no riječ je o remontnom brodogradilištu. Veliki brodograditelji, koji su nekada bili među tvrtkama s najvišim prihodima i najviše su pridonosili izvozu u hrvatskom gospodarstvu, redom prolaze teške dane. Silom prilika, većina je kroz restrukturiranje u proteklih deset godina zamijenila i strukturu brodova i prekinula s gradnjama standardnih brodova, te prešla na specijalizirane pojedinačne narudžbe.
Jedan od primjera koji zaslužuje pozornost je da zbog atraktivnosti Hrvatske kao nautičke destinacije i zemlje s tradicijom u gradnji brodova prepoznaju stranci i okreću nove stranice i za sebe i za hrvatsku brodogradnju. Takav je primjer Poljaka Slawomira Piotrowskog, koji je u Vranjicu kraj Splita sagradio prvi hrvatski luksuzni katamaran i širi proizvodnju u kojoj hrvatski brodograditelji još nisu ušli.