I brodice kradu, zar ne?
Da, mračna je to zbilja i u Dalmaciji, štoviše na Čiovu (otoku blizu Trogira) već neko vrijeme kola priča o brodokradici koji “operira” noću, a na meti su mu manja plovila privezana na sjevernoj strani škoja.
Konkretan slučaj i jednog novopečenog oštećenika pronašli smo na mikrolokaciji Osoje u Okrugu Donjem. Onaj divni, pomalo divlji dio Čiova u kojemu buja netaknuta priroda i snivaju skrovite, sjenovite plažice do kojih vode strme nizbrdice. Rekao bi čovjek: nevini dio Raja u malom.
Nažalost, ta je divljina, nedostatak komercijalnih sadržaja i okolnost da zona nije pokrivena nikakvim nadzornim kamerama bila upravo savršena kulisa za brodokradicu (ili više njih). Naime, jamačno su sve navedene okolnosti imali u vidu kad su odvukli – zajedno s bovom za koju je bila privezana – novu brodicu protagonista ove priče.
Čovjek se zove Ante Putnik, u zrelim je šezdesetima, umirovljeni je pomorac i – netom pokraden za prekrasan, ganc novi gumenjak kineskog proizvođača. S plovidbom u svom novom ljubimcu zasad je “na suhom”, no Putnik vjeruje da će pronaći brodokradicu. Poduzeo je sve što mu dopuštaju alati pravne države, dakako, nakon što je krađu plovila prijavio policijskoj postaji u Trogiru.
No krenimo redom.
Bija je nov i lip
– Kupija sam brod RIB, lipi novi gumenjak kineske proizvodnje, motor marke Hidea. To je izvanbrodski motor, dvadeset konjskih snaga, rezervar od 20 litara, ima centralnu upravljačku konzolu, tendu; standardna oprema je to.
Dug je tri metra i 90, 1,78 širine; taman za mene i ženu. Plati san ga oko sedan iljada euri – njegova je realna cijena inače manja, oko četri ijade eura. Znate kako to ide, carina, porez, transport... Pa još “lokalni troškovi tvrtke”, njihova je cijena previsoka, oko 1300 euri, “Agent Plus” iz Zagreba je distributer.
Šta je, tu je; sve san to platija, izašlo me sedan iljada euri. Nema veze za taj trošak, ali ima veze šta san pare bacija u vitar... Čeka san gumija četri miseca, carinjen je u Zagrebu, preuzet u Splitu. Veselija san mu se ka bebi, a onda su mi ga ukrali a da ga nisan ni provoza – s mješavinom tuge i ljutnje će Putnik.
Naime, njegova je brodica bila privezana za bovu nekih sedam metara od obale, ispred vikendice koju posjeduje na rečenom lokalitetu na Čiovu (službeno prebivalište mu je u Splitu, ali ljetne mjesece otkad je u mirovini uglavnom provodi u Okrugu Donjem).
Brodica je čekala – registraciju. Bila je bez papira zahvaljujući hrvatskoj birokraciji (u ovom slučaju Lučkoj kapetaniji) koja danima odugovlači s tom radnjom. Upravo okolnost da je motorni gumenjak bio neregistriran Putnik drži dobrodošlom, čak svojevrsnom “pozivnicom” za brodokradice.
– Oni su garant mislili da je gumi od nekoga stranca, furešta koji se neće gnjavit, nego prigrmit štetu nakon ljetovanja i vratit se doma. Ali ja ću lopova uvatit! – žesti se naš sugovornik.
Brodić je zadnji put vidio prije nekih tjedan dana.
– U ponedijak oko podne san siša do muleta blizu bove, kad ono – nema brodića. Osta san u šoku... Tražija ga okolo, raspitiva se, mislija san da ga je možda more odnilo skupa s bovom, ali nije – krađa se dogodila prije one serije neverina.
Raspitujući se, sazna sam i da je jednom našem susidu sa vikendicom ovde, Nijemcu inače, isto tako ukralo onu bananu, plovilo za zabavu. Isti modus operandi – mračno primjećuje.
Dakako, odmah je slučaj prijavio policiji, najbliža postaja je ona trogirska.
Šok i tuga
– Bija san toliko u šoku i tuzi da san nazva ženu da me ona odveze na policiju, nisan bija u stanju vozit. Onda san se za koji dan pribra, isprinta potjernicu za brodićem (i lopovom), i njome oblipija razne oglasne punktove: trogirsku ACI marinu, ploču u “Marisa centru” u Trogiru, “Tommy” u Okruku, sportsko društvo – marinu u Saldunu, marinu “Baotić”, “Mall of Split” i još neke.
Plati san i oglas dva miseca na Njuškalu, nudim bogatu nagradu nalazniku brodića ili onome koji mi da informaciju di je, kod koga. Moj je brodić otuđen, a taj koji ga je ukra je zapravo lakomislen jer svaki brod ima “rodovnik”, broj motora po kojemu je vidljivo da je ukradena roba. Nema ni papire, ne može se prodat ni darovat, a, ruku na srce, teško ga je i sakrit. Nije to velika jahta, ali nije ni kutija duvana da je sakriješ u džep – ilustrira naš sugovornik.
Prisjetio se i jedne situacije točno dan uoči krađe.
– Bija je tu, kod gumenjaka, neki momak s tamnoplavim jet-skijem. Sprijeda na poklopcu te male jurilice bila je žuta štrika... Vrzma se, ka fol čeka prijatelja, stvarno je doduše doša uskoro još jedan momak pa su otišli. Možda grišin dušu, možda on nije lopov, nego koincidencija. A možda je doša sinjat “plijen” – oprezno i ogorčeno predmnijeva Putnik.
Ima i poruku za brodokradicu.
– Neka mi vrati gumenjak di je i bija i obustavit ću svaku daljnju potragu za njim. Neću ga gonit ni tužit. Sa brodom ne može ništa, svi potencijalni kupci će pripoznat ukradeni gumenjak. Ako je iole pametan, vratit će ga. A ja ću mu u tom slučaju oprostit – velikodušno će Ante Putnik, žrtva krađe.