Od početka invazije na Ukrajinu mnoge zapadne države zaplijenile su jahte u vlasništvu ruskih oligarha, ali ubrzo je postalo jasno da za njihovo održavanje valja izdvajati milijune.
Tako, kako smo već pisali, samo američka i talijanska vlada moraju izdvojiti najmanje 50 milijuna dolara godišnje za održavanje zaplijenjenih brodova iz ruske bogataške flote. Vlasnicima, dakako, trenutno ne mogu dostaviti račune pa je trošak pao na leđa poreznih obveznika, a već se dogodilo i da je španjolski sud odobrio zahtjev brodogradilišta u Barceloni da zaplijeni brod čiji vlasnik nije htio platiti usluge veza i servisa.
Što će biti s jahtama koje su zaplijenjene u Hrvatskoj? Gdje su i tko ih održava, odnosno na čiji račun?
Prema pisanju medija, a nakon otkrića portala Oštro, imamo tri takva broda, ali jedan od njih je, prema našim informacijama, otišao u nepoznatom pravcu. Riječ je o 35-metarskoj jahti "Irina VU", u vlasnišvu Irine Viner Usmanove, supruga oligarha Alishera Usmanova, koja je jedno vrijeme bila u marini Betina na suhome.
- Ona već jako, jako dugo nije kod nas, a nikad nije ni bila pod sankcijama - rekao nam je direktor Ante Bekavac. Kaže da ne zna gdje je jahta otišla i tek dodaje da se nakon početka rata kod njih zaustavio jedan brod koji je sedam dana bio u moru i imao privremenu zabranu Lučke kapetanije da isplovi.
Na naše pitanje o kojoj jahti je riječ kratko je rekao: "Na to vam ne bih odgovorio ni pod sudskom prijetnjom, čujte, to su naši klijenti...."
Našu primjedbu da je jahta "Irina VU", inače 2012. godine registrirana u Splitu i vrijedna oko pet milijuna eura, snimljena na kopnu pokraj marine Betina na otoku Murteru, Bekavac nam ovako komentira:
- Sve u vezi s brodom "Irina" bile su rekla-kazala poluinformacije.
Naravno da do javnosti stižu poluinformacije kad oko sankcionirane ruske imovine postoji veo tajne.
Druga ruska jahta je na vezu u ACI marini Skradin. Za nju znamo da je duga oko trideset metara i, kako neslužbeno doznajemo, redovito se održava i za nju je plaćen godišnji vez. Također smo neslužbenim kanalima doznali da račune plaća tvrtka registrirana na Cipru, a posao vodi nekolicina naših ljudi koji za to uredno primaju plaću.
Potvrdu ove informacije potražili smo od Adriane Mišković, glasnogovornice ACI-ja, kao i odgovor na pitanje postoji li još neki brod pod sankcijama u ACI marinama.
- Na temu plovila kojem je izrečena mjera ograničenog upravljanja imovinom, a nalazi se u ACI marini Skradin, nismo ovlašteni davati informacije sukladno GDPR-u i našim internim aktima - kratko nam je odgovorila.
Najzanimljiva je priča o jahti "Royal Romance" u vlasništvu oligarha Viktora Medvedčuka, koja je početkom rata bila u riječkoj luci, da bi naknadno otplovila u trogirski škver.
Jahta je duga 92 metra, izgrađena je u nizozemskom brodogradilištu "Friendship" 2015. godine, pokreću je dva dizelska motora od po 3000 konjskih snaga, a razvija brzinu i do 15 čvorova.
Izdana joj je mjera zabrane korištenja i isplovljenja, ali krajem ožujka dobila je dozvolu da napusti Rijeku i krene prema trogirskom škveru, gdje je i sada. Vlasnik je uhićen u travnju u Ukrajini i to, kako su javljali mediji, prerušen u ukrajinsku vojnu uniformu.
Prema informacijama ukrajinskih obavještajaca, proruski orijentirani oligarh blizak Putinu 48 dana se skrivao i čekao razvoj ruske invazije na Ukrajinu. Njegova se stranka ranije našla na listi onih koje je Zelenski suspendirao zbog povezanosti s Rusijom. Medvedčuk je tada stavljen u kućni pritvor, odakle je pobjegao tri dana nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Inače je kum Putinovoj kćeri i navodno je vlasnik zavidne kolekcije luksuznih automobila, kuća i vila. Prema Forbesu, "težak" je oko pola milijarde dolara.
Informaciju o održavanju Medvedčukova plovila, kao i trošku, odnosno financijeru servisa, potražili smo u tvrtki koja servisira brodove u Trogiru, ali naišli smo na totalnu blokadu. Osim informacije da je "Royal Romance" trenutno u moru, nismo puno doznali. Međutim doznajemo da održavanje takve jahte godišnje iznosi između 15 milijuna i 20 milijuna dolara.
- Svi brodovi su složeni za održavanje, to je sve što vam mogu reći, mi u principu o našim klijentima ništa ne možemo govoriti. Ono što vam mogu reći je da i ja imam brod od šest metara i nije ga lako održavati, a onda možete misliti kako je teško održavati toliko veliki - odgovorio nam je Stipe Lučin iz tvrtke "Adria Docks". Na pitanje tko plaća održavanje samo je rekao da tek takve podatke ne može davati, i to za bilo koji brod, a ne samo za ovaj za koji smo ga pitali.
- Niti sam ovlašten niti smijem davati bilo kakve informacije, nemojte mi zamjeriti - dodao je Lučin. Nešto više pokušali smo doznati od čovjeka koji je naveden kao kapetan jahte, Splićanina Valdija Bubice Šarića, ali kad smo ga nazvali i predstavili se, odbrusio nam je da on nije kapetan tog broda te poklopio slušalicu. To znači da smo prošli nešto bolje od kolega s portala morski.hr, kojima je u travnju čak zaprijetio ako ga uopće spomenu, jer da mu je zabranjeno davati izjave.
Prethodno je početkom rata u Ukrajini izjavio kako je jahta prodana u ožujku 2021. godine te da nije više u vlasništvu Medvedčuka. "Jer da jest, bila bi u Monaku, gdje je bila i prije", kazao je.
Nije odgovorio tko je novi vlasnik zbog poslovnog ugovora koji ga veže, a bio je i ljut zbog javnog prozivanja jahte u svojstvu bivšeg vlasnika, jer se time dovodi u opasnost njegova posada.
Ovog kapetana mogli bismo i razumjeti, ali čemu ovolika tajnovitost oko sankcija nad ruskom imovinom? Treba li čuditi enigma oko udjela u tvrtkama kad pravih informacija nemamo ni kada je o brodovima riječ?
Nekoliko pitanja postavili smo i Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno Stalnoj skupini za primjenu i praćenje provedbe međunarodnih mjera ograničenja, ali odgovor do zaključenja izdanja nismo dobili.