Kako javljaju ukrajinski mediji, mornar iz Odese, Ukrajinac Sergej Nikolov, jedan je od tri člana posade broda "Bourbon Rhode", koji su prije dvije godine, 26. rujna 2019., na Atlantskom oceanu preživjeli havariju tog broda i koji je nedavno na sudu dobio sudski spor u kojemu je tužio tvrtku, koja je vlasnik broda, te je dobio višekratno veću odštetu od one koju mu je ponudila tvrtka.
U toj pomorskoj nesreći, bolje reći ljudskoj tragediji, nestala su sedmorica pomoraca, među kojima je bio i hrvatski kapetan Dino Miškić, dok su četiri tijela pronađena u moru. Od petorice pomoraca koji su se uspjeli ukrcati u splav za spašavanje, dvojica su nestala. Trojica mornara čudom su preživjela, među njima i Nikolov.
Kako prenose ukrajinski mediji, tvrtka "Bourbon" je preživjelim pomorcima ponudila mizernih 4000 američkih dolara, međutim Sergej Nikolov i preostala dvojica preživjelih nisu pristali na to. Tužili su tvrtku "Bourbon" jer se na fotografijama jasno vidi kako su iz Las Palmasa isplovili na “ruzinavom” brodu. Odšteta koju im je dužan isplatiti brodar nije navedena, kao ni informacija jesu li odštete dobile obitelji sedmorice pomoraca čija tijela nikad nisu nađena, među kojima je i Miškić.
Tragedija koja je dodatno zaitrigirala hrvatsku javnost, budući da je zapovjednik broda bio Dino Miškić, započela je 26. rujna 2019. godine, kada je brod zahvatio uragan "Lorenzo" na Atlantiku.
Brod koji zbog brojnih problema nije uopće smio napustiti suhi dok u Las Palmasu, na Kanarima, bio je 26. rujna otprilike na pola puta do svojega odredišta, Georgetowna u Gvajani. Usred Atlantskog oceana našao se na putu uragana Lorenzo. Osim što je brod bio neodržavan, u očajnom stanju, satelitska oprema za komunikaciju pokvarila se drugog dana na oceanu. Zbog problema s komunikacijskom opremom veliko je pitanje je li šibenski kapetan Dino Miškić na vrijeme dobio informaciju da je "Lorenzo" iznenada ojačao s uragana treće kategorije do uragana pete kategorije.
Iz njegove komunikacije s bazom zna se da je kapetan Miškić spominjao valove od deset metara.
Takva jeziva situacija na Atlantiku bila je u trenucima kad je voda već počela prodirati u brod i zapovjednik Miškić je ubrzo naredio evakuaciju. Komunikacija s bazom bila je očajno spora, na prvu poruku – poziv u pomoć kapetana Miškića – odgovorili su tek nakon sat i četrnaest minuta!
EPIRB (Emergeny Position Indicating Radio Beacon) – uređaj koji omogućuje određivanje položaja broda u nevolji i šalje signal mjerodavnima na kopnu – trebao bi se aktivirati čak i u slučaju potonuća broda, no evidentno je da njegov signal (ako je uopće bio ispravan) nije odveo spasitelje do mornara na splavi. Spašene je detektirao francuski zrakoplov "Falcon" i javio brodovima točne koordinate. Član posade broda "Piet", koji je spasio trojicu mornara, prepričao je poslije iskaze preživjelih. Opisao je horor koji su proživljavali u trenucima tonjenja...
O pravnim mogućnostima obitelji poginulih, nestalih članova posade ili samih preživjelih članova posade porazgovarali smo s prof. dr. sc. Draganom Bolančom, profesorom Pravnog fakulteta u Splitu i vodećim hrvatskim stručnjakom za Pomorsko pravo.
- Svaki član posade koji je bio na tom brodu, a koji očigledno nije bio sposoban za plovidbu, morao je imati ugovor o radu sa svojim poslodavcem. Taj ugovor o radu se poziva na nacionalni kolektivni ugovor vlasnika broda. A, ta oba ugovora (ugovor o radu i kolektivni ugovor) moraju biti u skladu s Konvencijom o radu pomoraca iz 2006. godine - pojašnjava prof. dr. sc. Bolanča.
Ako je brod bio u lošem stanju, kao što se moglo pročitati u medijima, poslodavac je objektivno odgovoran za nesreću koja se dogodila na moru.
- U tom kolektivnom ugovoru su odštete propisane po rangu, odnosno zvanju u službi. Tako npr. za smrt zapovjednika, supruga zapovjednika mora dobiti iznos od 120 tisuća američkih dolara, a svako maloljetno dijete dobiva po 17 tisuća dolara. Supruga prvog časnika palube za slučaj smrti dobiva 80 tisuća dolara, a i njegova maloljetna djeca dobivaju odštetu, ali manju od 17 tisuća dolara, koliko dobivaju djeca zapovjednika. U slučaju smrti ništa se ne mora sudu dokazivati, ali ako je u pitanju invalidnost, tada se ona mora dokazati medicinskom dokumentacijom, nakon koje sud donosi presudu - govori prof. dr. sc. Bolanča.
Ako djeca još uvijek idu u školu, imaju pravo na troškove školovanja, kao i studiranja, ako se upišu ili već pohađaju fakultet, a supruga ima pravo na rentu dok ne nađe posao, ako je sposobna raditi. Ako nije sposobna raditi, rentu će dobivati do predviđene mirovine.
Naravno, sudac koji donosi presudu nema vještine kojima bi mogao utvrditi kolike su duševne ili fizičke boli pretrpjeli preživjeli članovi posade i za to mu je potrebno vještačenje stručnjaka (liječnika) koji će procijeniti psihičko i fizičko stanje preživjelih pomoraca, kao i njihovo stanje u trenutku havarije.
- Od nalaza vještaka (liječnika) ovisi i visina neimovinske odštete koju je štetnik dužan platiti, a ovi preživjeli pomorci s ovog broda zasigurno su imali, u trenutku tragedije, enormnu psihičku bol i strah. Naravno, važno je napomenuti da u slučaju ovakve tragedije tvrtka koja je vlasnik broda neće pretrpjeti nikakvu novčanu štetu, već će novac obiteljima poginulih ili nestalih članova posade ili preživjelim članovima posade isplatiti osiguravajuće društvo P&I (klubovi zaštite i naknade), kod koje su pomorci osigurani, zaključuje prof. dr. sc. Dragan Bolanča.
Ako je pomorac nestao u havariji, sud se prema njemu postavlja kao da je poginuo, odnosno smatra ga poginulom osobom. Jedino ako poslodavac, na čijoj je kompaniji plovio nestali pomorac, osporava njegovu smrt, tada se ona mora dokazivati u izvanparničnom postupku.