Vijest da je nautički turizam podbacio i da se na startu sezone bilježilo i po dvadeset posto slabiji booking nego lani u isto vrijeme, prilično je odjeknula. Nismo, naime, navikli čuti ništa loše o ovoj grani turizma, koja je najlukrativnija, jer su nautičari gosti dubokog džepa, ali i najčvršća turistička grana.
Zaljubljenici u plovidbu morem prvi dolaze na Jadran i s njega posljednji odlaze, a sezona se obično rastegne od Uskrsa do kraja listopada. Oni su jamci da ako već ne možemo imati turizam 365, jer za njega nemamo interesa niti smo kadrovski kapacitirani da bismo sve odradili kako treba, da se barem pola godine može ploviti punim jedrima. To nam dopuštaju blaga klima, infrastruktura i smještajni kapaciteti kojima raspolažemo.
Dalje, iz godine u godinu nautički turizam rastao je u dvoznamenkastim postocima, naročito nakon ulaska Hrvatske u EU, pa kad se najavi bilo kakav pad, a ovaj je put riječ tek o očekivanim rezervacijama, odmah se hvatamo za glavu.
Navodno su tri razloga zbog kojih rezervacije nisu išle i ne idu baš onim tempom kako su to čarteraši očekivali i još očekuju.